Novozaređeni dubrovački biskup mons. Roko Glasnović je u prvoj izjavi medijima odmah nakon biskupskoga ređenja u subotu 22. siječnja 2022. u Dubrovniku izjavio da se osjeća radosno i blagoslovljeno te da se dubrovačkoj Crkvi stavlja na raspolaganje srcem i dušom.
„Gledam lica i radujem se jer u svakom licu vidimo i prepoznajemo Božju sliku. Molili smo za sve. Stvarno je velika radost. Dosta je ljudi ovdje i svi žele čestitati“, radosno je primijetio novi dubrovački biskup. Kazao je da su se unatoč lošoj epidemiološkoj situaciji potrudili uz odgovarajuće mjere organizirati biskupsko ređenje i ne otkazivati ga jer to vjernicima mnogo znači.
Na ređenje je stiglo dosta vjernika iz mjesta gdje je jaka zajednica Janjevaca koji redom izražavaju radost da je baš Janjevac stigao u Dubrovnik. To je biskup Glasnović prokomentirao riječima da ga Božja providnost šalje. I sam je živio u mnogim mjestima: Janjevu, Šibeniku, Kistanjama, Zagrebu, Rimu.
Biskup Glasnović poručio je da se Dubrovačkoj biskupiji srcem i dušom stavlja na raspolaganje. „Želim da uz svoje talente i uz Božju pomoć zajedno koračamo i da u ovom sinodalnom hodu i u Godini obitelji svi zajedno prihvatimo Isusa Krista kao spasitelja, da jedni drugima budemo blizu, da poslušamo svakoga jer svatko ima nešto reći, svatko ima pravo biti prihvaćen, osjećati se kao doma, kao u obitelji“, poručio je vjernicima mons. Glasnović.
Prema ocjeni mons. Glasnovića, Dubrovačka biskupija je dobro posložena, mnogo je vijeća, ureda i pastoralnih aktivnosti. „Na dobrom smo putu da ostvarimo svoju ulogu i poslanje biti u službi zajednici, dubrovačkoj Crkvi“, primijetio je novi dubrovački biskup.
Na pitanje hoće li upravljati biskupijom kao mons. Uzinić koji je učinio neke iskorake, biskup Glasnović odgovorio je da u svim dugotrajnijim službama kroz povijest postoji kontinuitet, ali i diskontinuitet. „Svaka osoba je drugačija. Mi ne smijemo biti kopije jedni drugih. Obogaćen si i ti Bogu vrijediš onakav kakav jesi, ali uvijek s onim da ono što je dobro, za kojim svi težimo da ga svi ostvarujemo na taj način“, izjavio je biskup Glasnović.
Prvi veliki izazov je, kako je rekao u šali, već u ponedjeljak kada će sudjelovati na izvanrednom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, piše Ika.
Pozdravni i zahvalni govor novozaređenog dubrovačkog biskupa Roka Glasnovića na misi s obredom biskupskog ređenja, u subotu 22. siječnja 2022. u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike.
Ljubljena braćo i sestre!
Sve vas radosno pozdravljam u Kristu i svima zahvaljujem na blizini i vašim molitvama! Vjerujem da smo ovdje zato što smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj (usp. 1 Iv 4, 16). Neka nam ništa ne bude važnije od Krista i njegove ljubavi!
Duha ponizna i srca skrušena zahvaljujem Bogu Ocu koji je sve stvorio, Sinu koji nas je otkupio, Duhu Svetom koji nas je posvetio. Neka nam umnoži vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav!
Slavili smo Boga Oca, ispovjedili vjeru u Krista, dopustimo da nas Duh Sveti preobrazi i obogati bez straha od gubitka jer on je Gospodin i Životvorac, kako bismo ljubili bližnje Kristovom pastirskom ljubavlju.
Sve koji nisu mogli doći, a prate nas posredstvom medija pozdravljam i medijima zahvaljujem na trudu kojim premošćuju prostornu udaljenost.
Na poseban način pozdrav i zahvalnost upućujem papi Franji na iskazanom povjerenju i službi biskupa ove Dubrovačke biskupije, slavne zbog svoje bogate vjerske, kulturne i povijesne baštine.
Već sada se radujem svakom susretu sa svim vjernicima i ljudima dobre volje. Mnogi znani i neznani ugradili su svoje živote u ono što mi sada imamo, mnogi su bili most koji je povezivao različitosti, mnogi su bili i jesu svjedoci vjere, nade i ljubavi koja se ogleda u ovoj živoj zajednici vjernika, našoj dubrovačkoj Crkvi.
Pozdravljam i zahvaljujem Vama, nunciju mons. Giorgio Lingua i molim Vas da prenesete Svetomu Ocu pozdrave, odanost, molitvenu i svaku drugu sinovsku blizinu i podršku.
Nalazimo se u godini obitelji „Obitelj Amoris Laetitia“. Radost ljubavi koja se živi u obiteljima osjetio sam i ja rođen od janjevačkih roditelja, oca Nikole i majke Marije kojima zahvaljujem na daru života i toplini doma. Pozdravljam i zahvaljujem bratu don Franji te sestrama Ani Sučić i Anđelini Antunović s obiteljima.
Ljubljene obitelji, dragi očevi, majke i djeco, vi ste slika Presvetoga Trojstva. Papa Franjo ističe da je bračni par koji voli i rađa život pravi „kip“, kadar očitovati Boga stvoritelja i spasitelja. Zato je plodna ljubav simbol Božjih intimnih stvarnosti.
Želim svima nama pojedinačno i obiteljima da zajedno ostvarimo svetost kao cilj svih naših djelovanja.
Pozdravljam i zahvaljujem zareditelju mons. Petru Paliću, mostarsko-duvanjskom biskupu i trebinjsko-mrkanskom apostolskom upravitelju. Sjećam se kako je s 14 godina pod temperaturom pošao u sjemenište i od tada sa žarom vjerno služi Bogu, Crkvi i narodu. Biskupe Petre, bratiću, hvala na poticajnim riječima i svakoj podršci. Pozdravljam i mons. Matu Uzinića, riječkog nadbiskupa koadjutora, svoga nekadašnjeg rektora i predšasnika i zahvaljujem na blizini, pomoći i zauzimanju za dostojanstvo svakog čovjeka. Pozdravljam i moga šibenskog biskupa mons. Tomislava Rogića i zahvaljujem mu na zajedničkom životu i strpljivosti kada ga nisam uvijek razumio. Pozdrav i zahvala nadbiskupu i metropolitu našem mons. Marinu Barišiću, radujem se zajedništvu i suradnji u metropoliji, te nadbiskupu zadarskom i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimiru Puljiću, u čijoj osobi pozdravljam sve ostale nadbiskupe i biskupe iz domovine i inozemstva. Mnogi su nenazočni čestitali, a neki su i uz bolesnički krevet pa tako i mons. Ante Ivas koji me je zaredio i s kojim sam prošao veliku i blagoslovljenu dionicu svoga svećeničkog života. Sve pozdravljam uz molitve za ozdravljenje. Bili ste uključeni u ovu euharistiju.
Pozdravljam i zahvaljujem na nazočnosti djelatnicima u Državnom Tajništvu Svete Stolice mons. Januszu Blachowiaku i don Mariju Popoviću, tajniku Apostolske nuncijature mons. Alfredu Rayanu D’Souza, generalnom tajniku mons. Krunoslavu Novaku i svima koji rade i djeluju u uredima HBK. Pozdravljam sve provincijale i provincijalke, generalne vikare i izaslanike, redovnike i redovnice, sve rektore, kanonike, savjetnike, monsinjore, svećenike, đakone i bogoslove, kandidate i sve koji razmišljaju odazvati se Kristu.
Pozdravljam i zahvaljujem rodbini i prijateljima, jer prijatelj je najljepša nota u pjesmi života, pratiteljima koji su me pratili od mlade mise, bratu Franji, don Mariju, don Krešimiru i mnogim samozatajnim svećenicima, redovnicima, moliteljima i časnim sestrama u kućama gdje sam živio.
Pozdrav i zahvala mojoj Šibenskoj biskupiji i mom gradu Šibeniku, u kojemu sam odrastao, formiran i obogaćen. Hvala župama Janjevo, Katedrala u Šibeniku, Dolac, Njivice, Vodice, Jadrtovac, Baldekin, Ražine, Kaprije i Žirje gdje sam hranio svoju vjeru i nastojao donijeti Krista vjernicima.
Pozdravljam sve bratovštine i bratstva, karitativne djelatnike, misijske, molitvene i duhovne pokrete i zajednice.
Pozdrav i zahvala djelatnicima Ordinarijata na organizaciji don Hrvoju, don Anti, don Marinu, don Davidu i svima koji su im pomagali, zborovima iz dubrovačke katedrale i Svetoga Križa iz Gruža, te katedrale iz Šibenika i Kistanja koji su se neumorno trudili i pjesmom uzveličali slavlje, jučer i danas. Hvala svim gradskim i županijskim službama.
Pozdravljam braću Srpske pravoslavne Crkve u osobi vladike Dimitrija, te predstavnike islamske i židovske vjerske zajednice.
Un cordiale saluto agli amici d’Italia sacerdoti e laici, presenti e quelli che non potevano venire ma che hanno testimoniato la loro fede, amicizia e carità.
Pozdravljam nositelje civilnih vlasti, izaslanike Predsjednika Republike, Predsjednika Hrvatskog sabora i Predsjednika Vlade Republike Hrvatske, saborske zastupnike, ministre, župane dubrovačko-neretvanskog i šibensko-kninskog te zamjenike gradonačelnika dubrovačkog i šibenskog, sve gradonačelnike i načelnike općina, diplomate, vijećnike i sve predstavnike kulturno-znanstvenih i odgojno-obrazovnih ustanova, kao i predstavnike mnogih športskih i drugih društava i udruga. Hvala Vam na nazočnosti i podršci.
Hvala i svim dobrotvorima i dobročiniteljima. Bog ljubi vesela darivatelja (2 Kor 9, 7).
Pozdravljam branitelje, vojsku i policiju, vatrogasce i zdravstvene djelatnike.
Pozdravljam sve ljude koje sam upoznao od Janjeva, Kistanja, Zagreba, Splita, Šibenika, Rima do Dubrovnika. Zahvaljujem za svako svjedočanstvo i iskazivanje ljubavi i poštovanja.
Spomenuo sam se i pokojnih iz rodbine i branitelja za slobodu zlatnu, na osobiti način djeda Antuna Tune Glasnovića, koji je bio u zatvoru jer je branio biskupa Smiljana Čekadu i djeda biskupa Petra i moga Nikole Palića, svojih baka Ane i Kate, kao i pokojne tete s. Rozeline i drugih pokojnih. Molimo za svoje preminule.
Pozdravljam gospođe i gospare, Dubrovkinje i Dubrovčane, sve vjernike i sve ljude Dubrovačke biskupije od Prevlake do Stona, preko Pelješca, Elafita, Mljeta, Korčule, sve do Lastova. Svi smo mi Vlahovi ljudi. A to nas obvezuje na zajedništvo, sudjelovanje i poslanje u Crkvi i društvu pod vodstvom Duha Svetoga. Upravo to je sinodalni hod koji traži od nas promišljanje kako po Evanđelju preobraziti ovaj svijet, biti svakome blizu, a osobito siromašnima. Otajstvo nas nadilazi. Zauzmimo se ne samo formalno nego stvarno kako bismo činili djela milosrđa.
Pozdravljam sve vas kojima sam poslan kao brat u svećeništvu i biskup po službi.
Bog se upisuje na poseban način u svaki trenutak našega života. Sjećam se svojih prvih koraka u Crkvi, ministriranja, bogoslovskih dana i onih svećeničkih. Na svakom dijelu bio je prisutan netko od svećenika očinski i bratski. Bili su mi primjer pastoralne ljubavi. Dotaknule su me riječi blagopokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine o svećeništvu i želio bih, makar jedan dio prenijeti svećenicima i svima:
„Samo Crkva koja zrači ljubavlju, samo prezbiter koji zrači pastoralnom ljubavlju, privlači i zaslužuje trajno nenačeto povjerenje. (…)
Prihvatimo li to mjerilo, taj sud nad nama samima, onda nam je lakše razmišljati, lakše nam je priznati i naše slabosti, naše nedostatke, lakše nam je, jer je to Božji put, Božja snaga, Božji Duh. Tako možemo napredovati, usavršavati se, dostizati više razine i višu kvalitetu, i ostvarivati zaista ono za što smo poslani, da narod ne luta kao ovce bez pastira, nego da zaista imaju pastire i da zaista imaju u sebi iskustvo da su ljubljeni zbog njih samih a ne radi nekih interesa, da su ljubljeni pravom pastirskom ljubavlju, pravom Kristovom ljubavlju, i da stoga u njima može rasti sigurnost, smirenost, a onda iskrenost odnosa prema Bogu i iskrenost odnosa prema ljudima. To humanizira, to uzdiže ljude, to smiruje strasti, to ulazi čak u podsvijest, to liječi bjesove. Isusova je ljubav ljekovita. (…) Isus Dobri Pastir kao instrument svog djelovanja poziva, prima, ovlašćuje pojedine osobe, podjeljujući im svoju svećeničku, pastirsku i predvodničku ulogu. I stoga se molimo Duhu Svetom da nas ispuni, da nas prosvijetli, da nas čisti, da nas vodi, da bismo našli uvijek bolja rješenja i uvijek bolje putove, i za nas osobno i za našu pastirsku službu, za našu caritas pastoralis.“
Neka nam ništa ne bude važnije od Krista. Jer, Blaženoj Djevici Mariji, sv. Vlahu, sv. Nikoli, Sv. Roku, blaženima Alojziju Stepincu i Serafinu Glasnoviću Kodiću ništa nije bilo važnije od Krista.
Ugledajmo se u njih, molimo njihov zagovor i Božji blagoslov za sve nas. Amen., prenosi Ika.
