Astrofizičari su izvijestili da se nedavno dogodila snažna erupcija na gustoj magnetskoj zvijezdi, koja je trajala tek djelić sekunde, ali koja je izbacila količinu energije ekvivalentnu energiji milijarde sunca.
Navedeni tip zvijezde još se naziva i magnetozvijezda (magnetar), a riječ je o neutronskoj zvijezdi s posebno jakim magnetskim poljem. Jedna od karakteristika magnetara jest da često imaju spektakularne bljeskove energije koji dolaze bez ikakvog upozorenja.
Iako magnetari mogu biti tisućama puta svijetliji od našeg sunca, njihove erupcije toliko su kratke i nepredvidive da predstavljaju izazov za astrofizičare da ih pronađu i proučavaju.
Nedavno su španjolski znanstvenici ipak uspjeli pronaći jedan od tih bljeskova te izračunati oscilacije u jačini svjetlosti magnetara u trenutku tog bljeska. Znanstvenici su otkrili da je udaljeni magnetar oslobodio količinu energije koju naše sunce proizvede u 100.000 godina te da je to učinio u svega desetini sekunde.
Neutronska zvijezda formira se prilikom propadanja zvijezde, na samom kraju njezinog života. Kako ta zvijezda umire u eksploziji supernove, protoni i elektroni u njezinoj jezgri zdrobljeni su u kompersiranu solarnu masu koja spaja intenzivnu gravitaciju s vrlo brzom rotacijom i snažnim magnetskim silama, prema NASA-inim podacima.
Rezultirajuća neutronska zvijezda ima masu otprilike 1,3 do 2,5 puta veću od našeg sunca, ali sabijenu u sferu promjera tek 20 kilometara. Materija u neutronskoj zvijezdi toliko je zgusnuta da bi samo njezin dio veličine kocke šećera mogao težiti milijardu tona, a njezina gravitacija toliko je snažna da bi primjerice sljezov kolačić mogao udariti u njezinu površinu snagon 1000 hidrogenskih bombi, prema podacima NASA-e.
Razlika između magnetara i neutronske zvijezde jest u tome što magnetar ima magnetsko polje čak 1000 puta jače od obične neutrosnke zvijezde i kao takvi, magnetari su najmoćniji magnetski objekti u svemiru.
Čak i u neaktivnom stanju, magnetari mogu biti 100.000 puta svjetliji od sunca. No u slučaju bljeska kojeg smo proučavali – GRB2001415 – energija koja je oslobođena jednaka je onoj koju naše sunce zrači u 100.000 godina, pojasnio je Alberto J. Castro-Tirado, autor studije i profesor s Instituta za astrofiziku Andaluzije pri Španjolskom istraživačkom vijeću.
Proučavani magnetar nalazi se u galaksiji Kipara, spiralnoj galaksiji udaljenoj oko 13 milijuna svjetslosnih godina od Zemlje i predstavlja pravo svemirsko čudovište, dodaje Victor Reglero, koautor studije.
Španjolski znanstvenici otkrili su bljesak te neutronske zvijezde 15. travnja 2020. godine pomoću instrumenta (Atmosphere–Space Interactions Monitor, ASIM) koji se nalazi na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS). Njihova studija objavljena je nedavno u znanstvenom časopisu Nature.
Bljesak je zapravo otkrila ASIM-ova umjetna inteligencija, što je znanstvenicima omogućilo da prouče taj kratak i izrazito nasilan izboj energije koji je trajao svega 0,16 sekundi i čiji je signal nestao toliko brzo da je bio gotovo neprijmjetan u pozadinskom podatkovnom šumu.
Španjoslki znanstvenici proveli su više od godinu dana proučavajući dvije sekunde podataka podijeljenih u četiri faze, na temelju energije iz tog magnetara.
Činilo se kao da je taj magnetar odlučio prenijeti poruku svojeg postojanja iz svoje svemirske osame, povikom u svemirsko prostranstvo velikom snagom “milijardi sunca”, slikovito je otkriće opisao Reglero.
Dosad je otkriveno tek 30 magnetara iz otprilike 3000 dosad otkrivenih neutronskih zvijezda, a taj magnetar ujedno je i najudaljeniji kojeg su znanstvenici dosad pronašli, prenosi Dnevnik.hr
