Kako točno bolest COVID-19 izbjegava čovjekov imunitet stvar je kojom su znanstvenici tragali već gotovo dvije godine, no sad su pronašli vrlo važan trag.
Ispostavlja se da novi koronavirus ima neke skrovite pokrete koji mu omogućuju da se širi iz stanice u stanicu, na taj način se skrivajući od imunološkog sustava, otkrila je nova studija.
To je u osnovi podzemni oblik prenosivosti, kaže autor studije Shan-Lu Liu, iz Centra za istraživanja retrovirusa Sveučilišta Ohio u Columbusu. Dodaje kako međustanična transmisija nije osjetljiva na razvijena antitijela dobivena, ili prethodnom zarazom, ili cijepljenjem.
Nova studija uspoređuje COVID-19 s koronavirusom koji je izazvao epidemiju SARS-a 2003. godine te rasvjetljava kako kako se virusi šire i odupiru se imunitetu pojedine osobe.
Studija isto tako pomaže u objašnjenju zašto je epidemija SARS-a imala puno veću razinu smrti te trajala samo osam mjeseci, dok trenutna pandemija traje sad već dvije godine i u kojoj su mnogi zaraženi zapravo bez simptoma bolesti i kojoj se nikako ne nazire kraj.
Eksperimenti na staničnim kulturama pokazali su da COVID-19 ograničava oslobađanje čestica koje se antitijela čovjekovog imunološkog sustava mogu deaktivirati. Poput kakvog šuljajućeg ratnika, novi koronavirus ostaje skriven unutar staničnih stjenki te se širi izravno iz stanice u stanicu.
COVID-19 se može učinkovito širiti stanice u stanicu jer u biti ne postoje ništa u imunitetu domaćina što bi ih blokiralo, kaže Liu.
Već svima dobro poznati šiljasti protein novog koronavirusa zapravo tom virusu omogućuju širenje i iz stanice u stanicu, pri čemu su neutralizirajuća antitijela manje učinkovita protiv virusa.
Studija je otkrila da je virus iz 2003. bio puno učinkovitiji pri izvanstraničnom širenju, što ga je činilo ranjivijim na antitijela stečena prirodnim putem ili putem cjepiva.
Znanstvenici su u studiji koristili takozvane pseudovire koji su nezarazni, ali koji su na svojoj površini imali obje vrste šiljastih proteina. Otkrili su da se novi koronavirus bolje stapa sa staničnom membranom, što je ključan korak u čitavom procesu. Bolje stapanje ali ne preveliko, ključan je razlog za njegovu međustaničnu transmisiju. Predobro stapanje sa staničnom membranom zapravo može poremetiti međustaničnu transmisiju.
Znanstvenike je iznenadilo i otkriće da novi koronavirus može penetrirati u stanice koje imaju nisku razinu ACE2 receptora (ključnog za vezanje virusa za stanicu) ili koje ih uopće nemaju. Rezultat toga znači snažnu međustaničnu prenosivost.
To je nešto na što bismo trebali paziti kako se nove varijante nastavljaju pojavljivati, uključujući i omikron varijantu. U tom smislu, kritično je važno razviti učinkovite antivirusne lijekove koji ciljaju te druge korake virusne zaraze, kaže na kraju Liu.
No, i dalje ostaju mnoge nepoznanice, uključujući i točan mehanizam koji novi koronavirus koristi za širenje sa stanice na stanicu, kako to utječe na reakciju imuniteta kod pojedinca te utječe li učinkovita međustanična transmisija na pojavu i širenje novih varijanti virusa.
Studija je objavljena u znanstvenom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, prenosi Dnevnik.hr
