Hrvatski ovčari godinama bacaju vunu. Evo razloga zašto se to događa i kako se može spriječiti

Generacije otočana othranila je i odijevala ovca. Od ovčje vune radila se odjeća, obuća, posteljina, koristila se u poljoprivredi i gradnji.

Hrvatska i danas ima ovce, ovce i danas imaju vunu ali Hrvatska nema vunu. Jer se ona već 30 godina baca. U poljoprivrednoj zadruzi Krk to su ipak počeli mijenjati. Od ovčara su počeli otkupljivat vunu, pet kuna za kilogram. Nije mnogo ali je mnogo više od ništa.

“To vam nije velika zarada, ali pet kuna po kili je bar pokrijem troškove šišanja ovce i na neki način je osigurano da se ta vuna ne baca bez veze u prirodu i da se iskoristi. Inače je bilo svega. Bilo je bacanja u prirodu, jer stvarno nema se kamo s tom vunom. Previše je ima. Vuni treba dosta dugo da se raspadne, jako dugo”, kaže Davor Toić.

Priču o otkupu realizirala je Poljoprivredna zadruga Krk, dogovorili su se s općinama i Gradom za subvencije, a već su napravili i akcijski plan za otkup vune u cijeloj primorsko-goranskoj županiji.

“Mi tu vunu skladištimo i onda je plasiramo dalje na različite načine. Nešto od toga smo preradili u Sloveniji, češljana vuna za filcanje, pređa za prediva imamo vuneni filc koji se može koristiti u poljoprivredi i na primjer za izolaciju visokih gredica”, rekla je Karla Škorjanc, pomoćnica upravitelja Poljoprivredi.

Ova ovčica ima jako meku vunicu, međutim, krčke ovce ipak imaju grublju vunu i njihova se vuna ne koristi za tekstil, ali može se iskoristiti na tisuću drugih načina, kao što to rade ovdje.

Josip je stado naslijedio od djeda. A zbog toga je u Vrbnik preselio iz Zagreba.

“Bilo mi je žao prekinut tradiciju i postale su mi s vremenom drage te životinje i evo. Nastavio sam do dan danas”, kaže Josip Gršković, vlasnik OPG-a u Vrbniku.

Ali gledajući ga dok radi – njegova je supruga dobila novu ideju. Ona je ustvari prva na otoku vunu počela iskorištavati i prije Poljoprivredne zadruge. Po znanje je otišla na Cres u Udrugu Ruta i krenula u posao.

“Odmah sam prve godine iskoristila svu vunu naših ovaca, a poslije sam i od susjeda, tako da se to počelo brzo širiti. Prijavila sam dopunsku djelatnost na OPG-u, preko suprugovog OPG – a, i počela sam raditi proizvode različite. Izrađujem loptice za sušilicu, od vune, u prirodnoj boji, koje se stavljaju u sušilicu i skraćuju vrijeme sušenja”, rekla je Jasminka Gršković.

Inače radi u vrtiću pa s vunom, kaže, rade i djeca. A organizirala je i radionice.

Ali Hrvatska, kažu otočani, ima loše zakone. Vuna se, recimo, ne smije prati, zbog ekoloških razloga, to i Poljoprivredna zadruga sada radi u Sloveniji. Međutim, zagađenje je moguće jedino ako se vuna pere kemikalijama, u slučaju da će se koristiti za odjeću. Ali nikakvog zagađenja nema ako se pere samo vodom za korištenje u poljoprivredi ili građevini pa bi na tome bi mogli zaraditi domaći ljudi, no to svejedno rade Slovenci. Otočani su ljuti i zato što Hrvatska na tržištu nema svoju vunu.

“To je u biti jedna poražavajuća činjenica budući da sve zemlje iz susjedstva istočno i zapadno od nas iskorištavaju vunu i od nje prave razno razne stvari. Od izolacijskih materijala za građevinarstvo, do nekih jednostavnijih odjevnih predmeta”, kaže Gršković.

Dok je ovaca, bit će i vune. Ali ne i u Hrvatskoj, piše RTL.

TAGGED:
Share This Article