1.3 C
Zagreb
Naslovnica Hrvatska Ustavni sud objasnio zašto je odbio Mamića: Prijavio je da ga suci...

Ustavni sud objasnio zašto je odbio Mamića: Prijavio je da ga suci traže mito tek nakon presude

Nakon što je prije nekoliko dana u medije procurila informacija kako je Ustavni sud na općoj sjednici odbio tužbe Zdravka i Zorana Mamića protiv pravomoćne presudu kojom su osuđeni na 6 i pol, odnosno 4 godine i 8 mjeseci zatvora, Ustavni sud u poslijepodnevnim satima objavio je na svojim web stranicama obje presude. I Zdravko i Zoran Mamić tužbe su podnijeli po nizu osnova, odsnosno smatrajući da im tijekom postupka povrijeđen niz prava.

Pravo na utvrđenje činjenica, ocjenu dokaza, pravo na obrazložene sudske odluke u pogledu činjeničnog stanja, pravo na odgovarajuće vrijeme i sredstva za pripremu obrane, pravo okrivljenog da sudjeluje u postupku, pravo na jednakost oružja, pravo na zaštitu osobnog i obiteljskog života, pravo na mirno uživanje imovine samo su neke od osnova.

No, osim toga Mamići su, što je javnost najviše zanimalo, kao sporno naveli i ulogu predsjednika sudskoga vijeća Županijskoga suda u Osijeku koje je donijelo nepravomoćnu presudu protiv njih, Darka Krušlina, a u kontekstu optužbi za traženje mita, odnosno afere “USB”.

Kao što je poznato, Zdravko Mamić je nekon donošenja nepravomoćne osuđujuće presude, Uskoku poslao USB stick sa svojom izjavom na kojoj je trojicu osječkih sudaca, među ostalima i Krušlinam optužio za traženje i primanje oko 400.000 eura mita kako bi ga oslobodili, a Uskok je nedavno protiv te trojice sudaca i otvorio istragu zbog primanja mita, ali i braće Mamić zbog davanja toga istoga mita. No, Mamić svoje tvrdnje nikada nije komunicirao u sudskom postupku protiv sebe.

Taj dio Mamićeve tužbe Ustavni sud je odbacio, navodeći da se Mamić “kasno sjetio” prijaviti da ga suci traže poklone i novac, odnosno da to nikada ranije nije istaknuo u niti jednome djelu postupka kao problem, a preduvjet da Ustavni sud o nečemu odlučuje upravo je činjenica da je podnositelj tužbe već u prethodnom postupku te iste stvari isticao kao sporne.

“Ustavni sud najprije primjećuje da je pripremno ročište kojem je predsjedao sudac Darko Krušlin održano 30. siječnja 2017., a prva rasprava 27. travnja 2017. pred vijećem u sastavu suca Darka Krušlina, kao predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rožaca, članova vijeća. Podnositelj nije stavio zahtjev za izuzeće suca Darka Krušlina, ni tada ni naknadno, iako je morao biti svjestan da je on predsjednik raspravnog vijeća i već tada su mu bile poznate okolnosti zbog kojih je kasnije tvrdio da taj sudac nije bio nepristran. Naime, te okolnosti tiču se druženja suca Krušlina s podnositeljem i podnositeljevih navoda da je tom sucu plaćao određene usluge i kupovao poklone. Kako su svi kasniji postupci protiv suca Krušlina poduzeti upravo na temelju navoda samog podnositelja, to Ustavni sud ne vidi niti jedan razlog zbog kojeg podnositelj te navode nije mogao ranije iznijeti, te na temelju tih istih navoda postaviti zahtjev za izuzeće suca Krušlina već 30. siječnja 2018. Također, podnositelj nije ovaj prigovor istaknuo niti u žalbi na prvostupanjsku presudu. Time nije dao mogućnost redovnim sudovima, a posebno Vrhovnom sudu, da o tom prigovoru zauzmu stajalište.”, naveo je Ustavni sud u obrazloženju.

Zanimljiv je i dio u kojemu je Mamić isticao činjenicu da štete zapravo nema jer Dinamo nikada nije ispostavio imovinskopravni zahtjev protiv njega. “Ustavni sud ističe, prije svega, da pitanje nastanka štete ne može ovisiti o tome je li oštećeni postavio imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku protiv okrivljenog, jer postojanje elemenata nekog kaznenog djela ne može ovisiti o volji oštećenog već samo o objektivnim činjenicama. Kada bi se utvrđenje postojanja kaznenog djela prepustilo volji oštećenog, tada bi se otvorio prostor manipulacije od strane oštećenog i mogućnost utjecaja okrivljenih osoba na oštećene, a time i na utvrđenje odlučnih činjenica u kaznenom postupku, a što je nedopustivo”, naveo je Ustavni sud.

U odnosu na Mamićeve tvrdnje da mu je bilo onemogućeno pratiti suđenje jer je bio udaljen iz sudnice Ustavni sud je naveo. “U ovome je predmetu okrivljenik 14. lipnja 2017. opomenut da ne ometa raspravu pred ŽSO-om, no nastavio je vikati, te je izjavio da otkazuje punomoć svojoj braniteljici. Zbog ometanja reda u sudnici upućen je na sudski hodnik do kraja rasprave tog dana. Podnositelj je zatim na raspravi održanoj 3. srpnja 2017. ometao tijek rasprave i samovoljno napustio sudnicu. Novoizabrani branitelj podnositelja ostao je u sudnici pratiti tijek rasprave, a podnositelj se na kraju rasprave tog dana odbio vratiti u sudnicu kako bi ga predsjednik raspravnog vijeća upoznao sa sadržajem provedene rasprave. Na raspravi održanoj 4. srpnja 2017. predsjednik raspravnog vijeća upozorio je podnositelja, imajući u vidu njegovo dotadašnje ponašanje, na posljedice ometanja reda u sudnici. Podnositelj je ponovo ometao red u sudnici na raspravi 1. rujna 2017. Imajući u vidu ove okolnosti Ustavni sud odluku da se podnositelju onemogući sudjelovanje na raspravama smatra opravdanom jer se do te situacije doveo vlastitim opetovanim ometanjem reda u sudnici, unatoč višestrukim upozorenjima.”

Zdravko Mamić je pak presudi kojom je osuđen spočitao i da se oduzimanjem njegove imovine na temelju presude dira u njegovo pravo na uživanje vlasništva.

“Nesporno je da odluka o oduzimanju imovinske koristi podnositelju predstavlja miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje imovine”, naveo je Ustavni sud navevši međutim da to pravo nije apsolutno.

“Ustavni sud najprije primjećuje da je od podnositelja oduzeta imovina koja upravo korespondira imovinskoj koristi koju je ostvario kaznenim djelima za koje je osuđen. Pri tome je do toga došlo u kaznenom postupku u kojem je podnositelj bio okrivljeni, te je imao mogućnost iznositi sve argumente koji su se ticali kaznenih djela koja su mu stavljena na teret, kao i pitanja je li tim djelima ostvario neku imovinsku korist. Podnositelj je u tom smislu mogao prezentirati svoje dokaze, navoditi činjenice, te osporavati dokaze i činjenice koje je prezentirala optužba. Sudovi su odluku o oduzimanju imovinske koristi donijeli na temelju dokaza izvedenih u kaznenom postupku kao što je financijsko vještačenje i brojnih dokumenata. Pri tome sudovi su dali svoju ocjenu tih dokaza koja ni po čemu nije arbitrarna. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da je odluka o oduzimanju imovinske koristi podnositelju u pravičnoj ravnoteži s općim interesom navedenim u točki 28. ove odluke, te da time podnositelju nije nametnut prekomjeran teret jer je oduzeta imovina upravo imovinska korist pribavljena kaznenim djelima za koje je podnositelj osuđen. Pri tome podnositelj je uživao sva prava kontradiktornog postupka. Stoga, nije došlo do povrede prava podnositelja na mirno uživanje njegove imovine protivno članku 48. Ustava i članku 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju.”, naveo je Ustavni sud, piše Jutarnji.

Najnovije

Još iz rubrike