1.3 C
Zagreb
Naslovnica Aktualno Mile Dedaković Jastreb nakon višegodišnje šutnje: Do zadnjeg djeteta, do zadnjeg starca,...

Mile Dedaković Jastreb nakon višegodišnje šutnje: Do zadnjeg djeteta, do zadnjeg starca, sve su to heroji. Izuzetni heroji

Nakon višegodišnje šutnje u medijima, pred kameru Dnevnika Nove TV stao je i Mile Dedaković Jastreb, zapovjednik obrane Vukovara.

“Znajući da je rat nešto neuobičajeno za svakoga čovjeka, znajući da se tamo može poginuti u tom ratu, ostati bez noge, ruke, ta želja, to domoljublje, je bilo jače od svih strahova. To je nešto što je duboko u meni, ja bih rekao u svakom srcu branitelja, mi smo bili ponosni u ratu, i sada smo ponosni. Tako da nema uopće dileme da li bi ili ne bi ponovio”, kaže Mile Dedaković Jastreb, zapovjednik 204. vukovarske brigade i obrane grada.

Za umirovljenog stožernog brigadira dvojbe nema tko su istinski heroji Vukovara. Nikad, kaže, pa ni onda kad ga je to zamolio predsjednik Tuđman, nije htio izdvojiti samo jednog čovjeka.

“Do jednoga, do zadnjega. Pa rekao bih čak, do zadnjeg djeteta, do zadnjeg starca, sve su to heroji. Izuzetni heroji”, govori Mile Dedaković.

Ivica Arbanas Vukovar je branio sa samo 22 godine. Nije još pošteno zakoračio u život, a već je hodao u ratnim čizmama i izdavao zapovijedi.

“Zaštita suborca, zaštita civila, zaštita te djece, očuvanje granica, imovine, a zar to nije domoljublje? To je za mene tad bilo domoljublje”, kaže Ivica Arbanas, prvi zapovjednik obrane Vukovara, 1. i 3. brigada ZNG-a.

Danas, tri desetljeća poslije, boli ga neistina. Boli ga što o Vukovaru govore oni koji Vukovara nisu vidjeli. Koji nisu osjetili strah u kostima.

“Ma nismo mi heroji, mi smo samo patnici. U tom određenom vremenu. To je naša mladost. Mi smo mladost proveli u ratu, to su naši izlasci, to su naši tulumi. Mladost prošla u ratu, u paklu rata”, kaže Arbanas.

Brat mu se spasio, ali ne i ostatak obitelji u Borovu selu. Pakao rata Zdenka Štefančića odveo je do logora i zatvorske samice.

“U Beogradu sam bio osuđen na smrt, vodio se proces, osudili su me na smrt, međutim 14.8. je bila ona velika razmjena, ja sam se već sa sobom se pomirio da… Ili jesi ili nisi. Kad sam izašo iz logora, potvrdile su se moje sumnje, gdje sam sazno sam da su mi ubili mamu i dijete. Curicu od četiri godine. I brat da je jedva izvuko živu glavu jer jer isto bio ranjen i ostavljen da iskrvari”, rekao je Zdenko Štefančić, branitelj, pripadnik 4. bojne 3. gardijske brigade.

Unatoč ratnim strahotama koje su ovi ljudi proživjeli, ponos im nitko ne može uzeti.

Jedan od njih, otkako je Kolone sjećanja u Vukovaru, na njezinom je čelu. Zbog, kaže, čistog obraza i uz odobrenje roditelja onih koji su u ratu izgubili djecu. Svaka hodnja, dodaje, budi im ratne emocije. I sjećanja na suborce kojih više nema.

“Samo oni koji su učestvovali ’91. u tim borbama za naš opstanak i za naše stvaranje hrvatske države, osjećamo se svakim danom kao i te ’91. Premda je odmaklo puno godina. Mi smo još uvijek časni i ponosi. I uvijek će tako bit”, rekao je Ante Dugan Samuraj, pripadnik 204. brigade, piše dnevnik.hr.

Najnovije

Još iz rubrike