6.5 C
Zagreb
Naslovnica Život i zabava Postoji li povezanost visoke inteligencije i depresije? Evo što kažu studije

Postoji li povezanost visoke inteligencije i depresije? Evo što kažu studije

Postoji tendencija da se na umjetničke, matematičke ili znanstvene genije gleda kao na potištena stvorenja. Pomalo čudno, ali vrlo povezano s njihovom neobičnošću. Primjeri su Hemingway, Emily Dickinson, Virginia Woolf, Edgar Allan Poe i Amadeus Mozart. Briljantni, kreativni, izuzetni umovi – s tragičnom sklonošću tjeskobi.

Postavlja se pitanje postoji li izravna veza između višeg IQ-a i depresije? Za početak, viša inteligencija ne doprinosi nužno razvoju bilo kakve mentalne bolesti.

Međutim doista postoji određena predispozicija prema pojačanoj zabrinutosti, samokritičnosti i iskrivljenom, obično negativnom, svjetonazoru. U mnogim slučajevima ovi čimbenici stvaraju idealne uvjete za depresiju.

Uz to treba napomenuti da postoje iznimke. U našem društvu imamo briljantne ljude koji maksimalno iskorištavaju svoj potencijal ulažući ne samo u svoj život već i u samo društvo. Ipak, mnoge studije i knjige pokazuju ovu jedinstvenu vezu s depresijom, posebno kod ljudi s IQ-om iznad 170.

Knjiga Kreativni mozak je štivo od velike pomoći za razumijevanje načina na koji funkcionira mozak najpametnijih i najkreativnijih ljudi. Neurologinja Nancy Andreasen u njoj pomno demonstrira značajnu tendenciju da genijalci u našem društvu mogu razviti određene poremećaje: bipolarni poremećaj, depresiju, napade tjeskobe, a posebno napade panike.

Čak nam je i Aristotel svojedobno pokazao da inteligencija ide ruku pod ruku s melankolijom. Genijalci poput Sir Isaaca Newtona, Arthura Schopenhauera i Charlesa Darwina patili su od dugih razdoblja neuroze i psihoze. Virginia Woolf, Ernest Hemingway i Vincent Van Gogh su poduzeli zastrašujući korak okončanja vlastitog života.

Međutim, uvijek je bilo tihih, neshvaćenih, osamljenih genijalaca koji su živjeli u svojim malim svjetovima. Odvojeni od stvarnosti koja im se čini previše kaotičnom, besmislenom i razočaravajućom.

Sa svojom kćeri Annom Sigmund Freud proučavao je razvoj skupine djece s kvocijentom inteligencije iznad 130. U svojoj je studiji otkrio da ih je gotovo 60% na kraju razvilo veliki depresivni poremećaj.

Tu je i proslavljeni rad Lewisa Termana, pionira obrazovne psihologije s početka 20. stoljeća.

Bilo je to 60-ih godina kada je počelo dugo proučavanje visoko sposobne djece. Djeca s IQ-om iznad 170 sudjelovala su u jednom od najpoznatijih eksperimenata u povijesti psihologije. Tu djecu su zvali “termitima”. Tek 90-ih godina došlo je do izvlačenja nekih važnih zaključaka iz studije.

“Termiti”, djeca Lewisa Termana koji su spomenutih 90-ih bili sredovječni odrasli, pokazali su vrlo zanimljive rezultate. Ustanovljena je veza između visoke inteligencije i niže razine zadovoljstva životom. Doduše, mnogi od njih stekli su slavu i važne pozicije u društvu. Ali mnogi su također pokušali samoubojstvo više od jednom ili su pali u navike ovisnosti poput alkoholizma.

Još jedan značajan aspekt koji otkriva ova skupina ljudi je posebna osjetljivost na svjetske probleme. Brige im nisu sadržavale samo probleme nejednakosti, gladi u svijetu ili ratovima. Visoko inteligentnim ljudima smeta egoistično, iracionalno i nelogično ponašanje.

Stručnjaci nam kažu da visoko inteligentni ljudi ponekad razviju disocijativni poremećaj osobnosti. Oni svoje živote vide izvana, poput pripovjedača koji koristi treće lice da vidi s pomnom objektivnošću, ali bez osjećaja da su u potpunosti dio toga.

Ova perspektiva uzrokuje “slijepe točke”. To je koncept koji ima puno veze s emocionalnom inteligencijom, o čemu je Daniel Goleman govorio u zanimljivoj knjizi istog naslova. Ta perspektiva uzrokuje samoobmane, ozbiljne pogreške u percepciji.

Dakle, ono što visoko inteligentni ljudi često rade je isključivo fokusiranje na ono što nedostaje njihovoj okolini. Stvari koje nisu sinkronizirane, egoistični dijelovi svijeta, svijet u koji se ne mogu uklopiti. Često nemaju emocionalne vještine da pronađu mir u ovom zbunjujućem svijetu, prenosi Index.

Još jedna stvar koju možemo zaključiti o visoko inteligentnim ljudima jest da im često nedostaje jedno kritično područje: emocije. To nas dovodi do drugog zaključka: možda bismo trebali dodati još jedan faktor IQ-u, piše Exploring Your Mind, prenosi N1.

Najnovije

Još iz rubrike