-2.3 C
Zagreb
Naslovnica Hrvatska Obiteljsko nasilje: 45 dana uvjetnog pritvora zbog psovanja supruga u krugu obitelji

Obiteljsko nasilje: 45 dana uvjetnog pritvora zbog psovanja supruga u krugu obitelji

Zbog nekih običnih stvari u nekim državama možete završiti u zatvoru – na Tajlandu zbog skupljanja školjki na plaži ili hranjenja ribica, a u nekim australskim državama zbog psovanja. Tako je i u Hrvatskoj nedavno jedna gospođa dobila 45 dana uvjetnog pritvora zbog psovanja supruga u krugu obitelji. Jesmo li otišli iz krajnosti u krajnost što se tiče tretiranja nasilja u obitelji – od situacija gdje policija i sudstvo godinama ne reagiraju kad žene dobivaju batine od supruga, do toga da zbog sočne psovke budete ekspresno uhićeni i osuđeni na zatvor?

– U ovom konkretnom slučaju sasvim sigurno jesmo, no na razini države i sudske prakse još uvijek ne bih rekao, rekao je odvjetnik Fran Olujić gostujući u emisiji “Studio 4”.

– Prema onom što nam je poznato iz javnosti, vidljivo je kako je riječ o protupravnom ponašanju unutar obitelji koje je kao takvo tretirano prema zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji. Ozbiljnost protupravnog ponašanja se tu sastoji u tome što je ta gospođa to navodno izrekla svome suprugu pred njihovom maloljetnom djecom – to se onda smatra verbalnim nasiljem unutar obitelji i sud zaista može izreći takvu kaznu, objašnjava Olujić i dodaje kako su psovke i dosada bile kažnjive prema hrvatskom zakonodavstvu.

Olujić ističe kako je kod takve vrste prekršajnih ponašanja, a po zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, sud dužan reagirati u roku od 24 sata.

– Čak ne mora čekati niti samo sazivanje sudskog ročišta, nego na prijedlog osobe koja se smatra žrtvom može izreći zaštitnu mjeru – udaljenje iz obitelji ili zabranu prilaska žrtvi – čak i prije nego je održano sudsko ročište. Zbog ekstremnih primjera zakonodavac je propisao kao protupravna i neka ponašanja koja nam se inače možda ne bi činila tako teška, kaže.

Česte su manipulacije bivših ili sadašnjih bračnih drugova koji su u postupku razvoda, gdje jedni druge neosnovano prijavljuju za prekršaje ili kaznena djela.

– Tu je taj moment u kojem sud treba povući tanku liniju, kaže Olujić.

Kako prepoznati obiteljsko nasilje?

Kako onda naći mjeru i prepoznati stvarno obiteljsko nasilje i jesu li podjednako prokazani zlostavljači i žene i muškarci?

– Prema nekakvom mom iskustvu veći je broj muškaraca koji su prijavljeni za ovu vrstu prekršaja i kaznenih djela. Uvijek je na sudu da ocijeni je li riječ o osnovanoj ili neosnovanoj prijavi, i o tome koliki je stupanj tog protupravnog ponašanja na strani počinitelja – je li to nešto što zaslužuje sudsku opomenu, novčanu kaznu ili čak zatvorsku kaznu koja onda može biti suspendirana uvjetnom kaznom. Dakle, uvijek je u konačnici sud taj koji o tome odlučuje, kaže Olujić i dodaje kako smatra da je izricanjem kazne ženi iz ovog slučaja poslana kriva poruka javnosti.

– Međutim, ono što je bitno naglasiti to je još uvijek nepravomoćna presuda – dakle ona može izjaviti žalbu, i vjerujem da će to i učiniti. Po mom dosadašnjem iskustvu i praksi ne vjerujem da je ovakva presuda održiva, ali ne znam sve okolnosti tog konkretnog slučaja.

Slučaj je za HTV-ov “Studio 4” komentirala i psihologinja Valerija Kanđera iz Centra za socijalnu skrb u Zagrebu, koja kaže kako ne nalazi neki dublji smisao te poruke poslane javnosti.

– Mi koji radimo u sustavu socijalne skrbi s takvim se slučajevima susrećemo na dnevnoj bazi. Kada pričamo o djeci moramo razlučiti dvije stvari – kada se radi o slučaju gdje se nešto događalo pred djecom, onda su ona kolateralne žrtve tog verbalnog ili fizičkog sukoba među roditeljima. Tada prije svega upućujemo ljude na jednu korektnu komunikaciju, a kada to ne ide mi smo u mogućnosti izreći mjere za zaštitu prava i dobrobiti maloljetne djece, objašnjava Kanđera i dodaje kako je obaveza djelatnika centra za socijalnu skrb prijaviti policiji sva saznanja o nasilju.

– Mi smo tu da prvenstveno zaštitimo maloljetnu djecu.

Kanđera kaže kako su muškarci češće ti koji su fizički nasilni prema svojim partnericama ili djeci, dok je kod psihičkog ili emocionalnog nasilja taj omjer podjednak kod muškaraca i žena.

– Nažalost kod mlađih parova sve više primjećujemo međusobno nasilje i ono što je karakteristika u odnosu na neke ranije godine – nekada se razvodio svaki sedmi brak, sada je to svaki treći. Druga karakteristika je ta da su nekada brakovi trajali puno duže, pa je jedno od djece možda već bilo i punoljetno, dok danas imamo puno mlađu djecu u razvodu. Ta su djeca podložnija negativnom utjecaju svojih roditelja – manipulaciji, psihičkom ili emocionalnom maltretiranju, objašnjava.

Što donose zakonske izmjene?

Kanđera ističe kako se u Centru za socijalnu skrb često postavlja pitanje smisla Centra za socijalno skrbništvo, ustanove koja zapošljava isključivo pravnike i koja odlučuje o dodjeljivanju privremenih skrbnika za djecu.

– Ti su pravnici dobili neku vikend-edukaciju, a ja sam se školovala za to. To je prilično apsurdno i postavlja se još jedno pitanje – je li tu netko nekome subordiniran ili nije? Je li veća težina kada Centar za socijalnu skrb daje prijedlog i mišljenje – centar koji je više puta razgovarao s roditeljima, provodio psiho testiranje, izlazio na teren i ima informacije iz vrtića, škole, s policije i od liječnika; ili veću težinu ima pravnik koji je jednokratno razgovarao s djetetom u nekom trenutku?, kaže ogorčeno i kaže kako se svi zaklinju u dobrobit djeteta što je prilično besmisleno.

– Ono što vidim i što zasad znamo, na pitanje što će nam donijeti nove izmjene – ništa dobroga, ništa radikalno drugačije.

Kanđera kaže kako je problem prilikom izricanja mjera taj što se centru za socijalnu skrb često prigovaraju njihove odluke.

– To je procjena određene obitelji u određenom trenutku što je zaista najbolje za to dijete. Usuđujem se reći da ako se radi časno i pošteno, onda su te krive procjene svedene na minimum. Onda se otvara novo pitanje gdje smjestiti dijete – nema mjesta u ustanovama, nema dovoljno udomiteljskih obitelji. Hoće li ovaj novi zakon pomaknuti tu situaciju s udomiteljskim obiteljima – mi se možemo samo nadati, ali bojim se da će ostati samo u nadi. Mi zaista dajemo komentare i prijedloge kako bolje riješiti neke stvari, ali ne čuje nas se. Ovom novom zakonu, koliko su meni dostupna saznanja, ni jedna komora nije dala podršku, kao ni akademska zajednica, kaže Kanđera.

Najnovije

Još iz rubrike