Svatko će se nekada morati suočiti s gubitkom voljene osobe. Treba svakako znati da u tome nismo sami te da je posve normalno da nas preplavi osjećaj dugotrajne i teške tuge. Ono što je ohrabrujuće jest da će se s vremenom situacija stabilizirati, a neke će rane “kako-tako” zacijeliti.
– Nije moguće se pripremiti na gubitak bliske osobe, to je kao naša ruka, kao naše oči kao dio nas. Radi se o nečemu što nam je važno kao mi, što nam je i važnije od nas samih. Možda bi dobra priprema bila ta da imamo emocionalni stavi da na to ne možemo biti pripremljeni, istaknuo je gostujući na blagdan Svih svetih u Studiju 4, poznati psihijatar Ante Bagarić.
Kada dođe do gubitka voljene osobe prvo se događa stres koji udara u emocionalni sustav, dodaje psihijatar te ističe da se cijeli taj emocionalni sustav fragmentira, povija i savija.
– Nastaju teški poremećaji, kao primjerice kao velikom silinom udarite u drvo, nastaju velike i teške posljedice.
Freud kad je uspostavljao našu znanost u emocionalnom sustavu dao je ključnu stvar, radi se o psihodinamici.
– Kada dođe do smrti bliske osobe, to je individualna stvar jer je netko spremniji u tom trenutku i taj stres i udar, napravit će veću štetu. Neke osobe koje su cijeli život stabilne, čvrste, jake i fleksibilne, možda se baš taj tjedan ili mjesec nalaze u nepovoljnoj poziciji. Mi psihijatri radimo puno programa, ali stres individualno udara s jačinom. Negdje će napraviti malu štetu, a negdje će napraviti štetu.
Kako razlikovati tugu od depresije?
– Ta tuga je prirodna, ima svoj tijek… Nekada taj oporavak ide presporo, a nekada nažalost ne ide nikako nego se ta tuga širi na sve dijelove sustava. Osoba postaje depresivna, osoba gubi interes, zakazuje na važnim područjima i taj sivi dio se širi kroz taj emocionalni sustav.
Ako netko može pomoći, onda su to članovi obitelji, no važni su i susjedi, suradnici i svi drugi s kojima se družimo.
– Često se događa da taj udar bude toliko jak da osoba stekne nepovjerenje u svijet. Ljuta je na svijet, na Boga, na sustav, na prirodu… Ta je ljutna prirodna, ali je vrlo važno da postoji dio gdje se oslanjate na članove obitelji.
Osoba mora proći svoj put žalovanja
Čuje se često da postoje osobe koje zapravo svaki dan idu na grob majci ili ocu i nose cvijeće.
– Sigurno je to u početku jedan dobar način nošenja s gubitkom voljene osobe. Netko će nakon tri mjeseca ići sve rijeđe, netko će ići dva puta godišnje. Ali bitno je reći da ne treba osobe koje idu dvije ili tri godine stalno, da ga ne proglasimo slabićem i čudakom već da pustimo tu osobu da prođe svoj put žalovanja. Ne neki zamišljeni put kakav bi psihijatri zamislili.
Bagarić kaže da je i izbjegavanje sa suočavanjem tuge prirodno.
– Ne treba osuđivati niti nekoga tko je nakon pet dana počeo pjevati. Ili skinuo crninu. Ide na posao, drugi dan. To je njegov način, pustimo ga da na svoj način prođe sve faze.
– Ljutnja je prirodna i često se mi ljutimo na osobe koje se ljute. Ali to je prirodno. Važno je razvijati naše saznanje da se takva osoba nalazi pod velikim stresom i da se takva osoba ljuti i na državu, psihijatre, dodaje Bagarić.
Dodaje da to treba spriječiti, treba slušati te ljude, ono je važno za oporavak.
– Vrlo često govorim da je najbolja intervencija je ne naučiti se pasivnom slušanju već empatično slušanje osobe. Pokušati razumjeti njezino emocionalno stanje.
“Naravno da smo s roditeljima mogli provesti više vremena, ali…”
Gubitak djeteta je van kategorije svih mogućih stresova.
– To je za oba roditelja potpuni udar na njihov emocionalni sustav i posebno su onda oba roditelja osjetljivi te može doći do nesuglasica i problema.
Ljudi se često nakon gubitka roditelja pitaju jesu li mogli više s njima vremena provesti. Bagarić kaže da je odgovor da naravno se moglo provesti više vremena, ali i dodaje.
– Život nije idealan, nismo mi niti mi idealni, ništa nije idealno. Naše se potrebe mijenjati, ne možemo govoriti što smo emocionalno mogli raditi prije tri godine. Tada smo imali drugačije emocionalne potrebe.
Vrlo važno u cijelom procesu oporavka od gubitka voljene osobe jest slijeđenje tradicije, rituala, konkretno na blagdan Svih svetih.
– Te su vrijednosti vrlo važne, to je nešto što postoji za cijelu civilizaciju, ne samo za jednu obitelj. Iskazuje se poštovanje, da se misli na njih, ali to je bitno i zbog unutarnjeg proživljavanja emocionalnog susreta s osobama koje su otišle. dodaje.
Bagarić ističe da treba nastaviti s naporima pronalska nestalih u Domovinskom ratu.
– Iznimno je važno ulagati iskrene napore da se to pod bilo koju cijenu sazna. To je ozdravljujuće za društvo, da je to silno usmjereno prema istini, koliko god ona bila teška, piše HRT.
