1.6 C
Zagreb
Naslovnica Aktualno Predsjednik Milanović žestoko bi se posvađao i s premijerom Milanovićem koji je...

Predsjednik Milanović žestoko bi se posvađao i s premijerom Milanovićem koji je ovlasti Pantovčaka, pa tako i nad vojskom, žarko želio – smanjiti

“Hrvatsku vlast bi trebala činiti Vlada RH i Hrvatski sabor, te Ustavni sud, a funkcija predsjednika Republike kao funkcija bez većih ovlasti nema smisla”. Tako je govorio prije točno šest godina, gostujući na TV Jabuka.

Rekao je i kako bi “ukinuo predsjednicu”, a upitan je li razmišljao o kandidaturi za funkciju predsjednika Republike, odgovorio je kako za to nije zainteresiran, piše Slobodna Dalmacija.

“Netko me oslovio kao predsjednika države, ali ja to nisam i nikada neću biti. Iz više razloga, a jedan je taj što vam moram govoriti istinu. Predsjednik ne mora govoriti istinu. Ne smije lagati, ali ne mora govoriti istinu. A istina je takva da je ljudi u politici ne žele čuti. Moj posao nije da budem popularan i voljen, nego da objasnim i da se shvati što je istina”.

Ovako je, kako je tada prenijela Hina, govorio u travnju 2014. godine, tada na plaći premijera.

S tadašnjim predsjednikom RH Ivom Josipovićem se sukobljavao zbog različitih ideja o predsjedničkim ovlastima krajem 2012. godine – smatrali su u ondašnjoj vladi SDP-a i koalicijskih partnera kako predsjednik ima previše mirnodopskih ovlasti nad oružanim snagama, što u nekim slučajevima otežava učinkovitost vojske. Zato se bila digla poprilična frka oko donošenja Zakona o obrani i Zakona o službi u oružanim snagama, pa se pisalo kako premijer Milanović “ukida 20 ovlasti šefa države nad vojskom”.

“Ne vidim više smisao te dužnosti. Mislim da je došlo vrijeme da se predsjednik bira u parlamentu, za što je potrebna dvotrećinska većina i izmjena Ustava. Iskustvo mi govori da birati nekoga na izborima nema smisla kad predsjednik nema neke ovlasti, i ne treba ih imati. Ne vidim se kao kandidat za direktno izabranog predsjednika Republike jer to nema smisla” govorio je 2015. godine, zapravo varirajući prijedlog kojega su još tamo 2004. iznijeli Smiljko Sokol i Žarko Puhovski.

U kolovozu 2019., tada već u predsjedničkoj kampanji, ovako je komentirao zahtjev protukandidata Miroslava Škore da se prošire ovlasti predsjednika: “To je put u tiraniju… Ja sam za to da se po kući hrvatske demokracije ne prčka, tu je namještaj raspoređen”…

I evo nas u sadašnjosti. Predsjednik Zoran Milanović drčno se poziva na predsjedničke ovlasti nakon što je ovog petka zabranio ministru obrane Mariju Banožiću da se obrati novim ročnicima na polaganju prisege u Požegi, piše Slobodna Dalmacija.

“Ja sam naredio da govori samo vrhovni zapovjednik. Ministar ima posla, kad riješimo neke stvari, možemo opet po starom… Neka se vrati odakle je došao. Engleski ne zna govoriti, ne zna pisnuti, s kim razgovara? Bio je neki dan u Bruxellesu, pitajte ga je li imao konzultacije s Uredom predsjednika? Kao dudlek je otišao u Bruxelles, tamo je neke dogovore napravio, ja sam to sutra dužan provesti. Tako je kad nedokuhani, slabo obrazovani ljudi, koji ništa bitno nisu radili u životu… Nebitan je, a radi užasnu štetu… To je jedan beznačajan tip kojeg se može pripitomiti… Krenem li ja talasati i tamburati po generalima i časnicima koji su bitni njemu i njegovim mentorima, to će biti katastrofa… Moj položaj je puno jači od njegovog. Da će sitni stranački žicari provoditi zulum nad zaslužnim časnicima, neće”.

Kao što znate, povod drastičnom pogoršanju odnosa predsjednika Milanovića s ministrom Banožićem bio je potez prvog čovjeka MORH-a koji je strašno razljutio predsjednika i podsjetio ga na limite njegovih aktualnih ovlasti – prije desetak dana Banožić je umirovio zapovjednika Počasno-zaštitne bojne Elvisa Burčula. A to je očito itekako iživciralo Milanovića.

Otprilike kao tvrdokornost HDZ-ove većine da ne podrži njegovu kandidatkinju za izbor čelne osobe Vrhovnog suda.

Prvo je, na prvu vijest o umirovljenju Burčula, s komemoracije stradalim civilima u Baćinu, poručio premijeru: “Ako Banožić ne povuče tu odluku, počet ću sve blokirati! Taj čovjek će biti vraćen u službu. Obuzdaj, skrbniče, svog jarana!”.

A onda je iz Ureda predsjednika stigla i oštra reakcija po kojoj je, postupanjem ministra Banožića, “Vlada RH izvršila grubi nasrtaj na uredno funkcioniranje sustava Oružanih snaga RH. Zapovjednik Počasno-zaštitene bojne umirovljen je odlukom ministra obrane suprotno prijedlogu načelnika Glavnog stožera OS RH admirala Roberta Hranja koji je utvrdio kako je ostanak brigadira Burčula na dužnosti zapovjednika PZB-a potreba službe i u interesu Oružanih snaga RH”.

Na to je Banožić uzvratio: “Ponavljam da je riječ o brigadiru kojem je isteklo imenovanje na dužnost zapovjednika Počasno-zaštitne bojne te mu je sukladno zakonu, po potrebi službe i u skladu s Planom izdvajanja osoblja za 2021. prestala djelatna vojna služba s pravom na starosnu mirovinu”.

Naravno, to je tek uljuđeniji ulomak iz “prekomjernog (komunikacijskog) granatiranja” dva suprotstavljena tabora, u čemu, kako vidimo, bilo i potpuno neprimjerenih uvreda (u tome je prednjačio sve nervoziji predsjednik, koji si dopušta i formulacije poput “On je mala stranačka štetočina”), baš kao i na ovoj razini funkcija pomalo tragikomičnog mačo-šepurenja (Banožić: “Napadi Milanovića me neće zastrašiti jer sam ja dečko iz Vinkovaca koji su poznati po tome da se znaju braniti”; “Predložio sam Milanoviću da sjednemo, onako muški”)…, piše Slobodna Dalmacija.

Komentirajući Milanovićeve pomalo prijeteće poruke da će pitanje “svoje Počasno-zaštitne bojne riješiti na drugi način vojnički, zapovjedno”, Banožić je podsjetio da je svatko dužan poštovati zakon, pa i predsjednik Republike, te da su Zakonom o obrani jasno propisani ustrojstvo i zapovijedanje u Oružanim snagama RH, kao i nadležnosti državnih tijela u području obrane.

Time je nastavljena serija predsjednikovih “razmimoilaženja” s Vladom, započeta još otkako se Milanović, kao prvi predsjednik u povijesti hrvatske demokracije, nije pojavio na konstituirajućoj sjednici aktualnog saziva Sabora.

No, i slučaj Burčul i njegov nastavak u vidu zabrane Banožiću da govori pred ročnicima, zapravo nas vraćaju – na pitanje ovlasti.

Cinici će kazati kako predsjedniku vjerojatno nedostaje političkog adrenalina u izolaciji Pantovčaka, gdje mu stižu tek delegacije poput one Hrvatskog akademskog sportskog saveza (HASS) ili gosti- sudionici kongresa hrvatskih povjesničara, eventualno još i Milorad Dodik, dok on sam “putuje” uglavnom na razna obilježavanja obljetnica i komemoracije. Jer su mu aktivnosti na međunarodnom planu poprilično prorijeđene posljednjih mjeseci.

Neke, doduše, i njegovom voljom – Milanović je iz samo njemu znanih razloga odbio koristiti neke svoje ustavne ovlasti, kao recimo onu koja se tiče predstavljanja RH u zemlji i inozemstvu, pa je tako Hrvatsku u Europskom vijeću, nema tome dugo, predstavljao slovenski premijer Janez Janša.

Kolege iz Večernjeg lista su davno utvrdile kako Milanović ima 188 ovlasti (od čega tek 71 samostalnu), ali to mu je očito – premalo, piše Slobodna Dalmacija.

Premijer Andrej Plenković nakon svega govori o “puzajućem državnom udaru”, aludirajući da si netko prisvaja ovlasti koje mu ne pripadaju. No, osim što ilustrira zabrinjavajuće nisku razinu komunikacije između predsjednika i Vlade, takav je istup i dokaz kako bi svi akteri političkog života ipak trebali paziti da tako teške riječi ne koriste lakoćom revolveraša koji prvo pucaju a onda pitaju za razlog. HDZ je, istina, navikao da ima u svojim rukama kompletnu vertikalu vlasti, ali to što je Milanović dokazano konfliktan i ima više “volje za moći” nego što mu to dopuštaju ovlasti, ne znači da i kod njih nema prostora za “vježbanje kohabitacije”.

Nakon Milanovićevog tvrdoglavog inzistiranja na kandidaturi Zlate Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda (što su vladajući oborili argumentacijom da je u pitanju bio protuzakoniti, odnosno, protuustavni postupak jer se Đurđević “nije javila na javni poziv”, zbog čega se i iz redova oporbe moglo čuti da je upravo Milanović glavni krivac njezine neuspjele kandidature), status brigadira Burčula postao je novi zapaljivi fitilj za ionako narušene odnose Vlade i Ureda predsjednika. Incident u Požegi izravni je odjek tog “nesporazuma”.

Ovoga puta loši odnosi dviju poluga vlasti prelomili su se preko leđa ročnika, a u igri je i daljnja sudbina načelnika Glavnog stožera, admirala Roberta Hranja (inače, priopćenje s njegovom izjavom objavio je Ured predsjednika, a ne Glavni stožer!). Naime, ministar Banožić je od Hranja zbog incidenta u Slavoniji zatražio ostavku, dok se ovaj pozvao na zapovjednu hijerarhiju: “Moja zapovijed za provedbu svečane prisege temelji se na naredbi Predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika OSRH”.

Već je neko vrijeme, zbog neprevladanih animoziteta dva najmoćnija politička brda u Hrvata “na čekanju” i popis budućih veleposlanika. A sve se odigrava pod radnim naslovom: “Moj položaj je puno jači od njegovog”…

Još će netko zaključiti da je ego veći što su ovlasti manje. A možda je to ustvari i dobro! Mislim, ovo s ovlastima. Jer, zamislite da i mi na Pantovčaku imamo neko svoje “crveno dugme”. Jer, nikad ne znaš, mogao bi se čovjek iživcirati, ruka poletjeti…

Tako da danas možda i ne bi bilo loše poslušati Milanovića. Onoga koji je govorio o predsjedničkim ovlastima, prije nekih desetak godina.

Upućeni na suradnju, ali svi znamo kako to izgleda u praksi

Predsjednik RH po slovu Ustava sukreator je vanjske politike, odgovoran za sigurnost zemlje kroz nadzor tajnih službi i vrhovni je zapovjednik Oružanih snaga. Nema pravo veta na donošenje zakona, a podjela ovlasti ga “upućuje” na suradnju s Vladom. Tako predsjednik, primjerice, imenuje načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, ali na prijedlog Vlade i nakon pribavljenog mišljenja saborskog Odbora za obranu…

S obzirom na to kako ta suradnja izgleda u praksi, sva sreća da Hrvatska ovog trenutka nije izložena nekim velikim vanjskim ugrozama!, piše Slobodna Dalmacija.

Najnovije

Još iz rubrike