-4.2 C
Zagreb
Naslovnica Sport Ponajbolja HR maratonka razočarana jer je nakon zapaženog nastupa na OI ostala...

Ponajbolja HR maratonka razočarana jer je nakon zapaženog nastupa na OI ostala bez pomoći

U zemlji u kojoj se uglavnom priznaju samo medalje, na Olimpijskim igrama u Tokiju pomalo je ispod radara prošao uspjeh naše maratonke Matee Parlov Koštro koja je u iznimno teškim uvjetima završila utrku na visokom 21. mjestu. Atletika je po svojoj masovnosti i rasprostranjenosti svakako posebna kategorija među sportovima i rezultate u njoj treba promatrati kroz malo drugačije naočale, a unutar te atletike trkačke su discipline opet posebna dimenzija po svojoj konkurentnosti.

Zato je Matein plasman u brutalno teškoj disciplini, u kojoj vladaju afričke trkačice i trkači, itekako vrijedan. Posebno kad se podsjeti i da je bila šesta među Europljankama.

Nakon povratka iz Tokija, odnosno iz Sappora u kojem su održane maratonske utrke, Matea se neko vrijeme odmarala, a onda je ponovno prionula poslu. U nedjelju smo je prvi put nakon Igara vidjeli i u jednoj utrci, pobijedila je na 10 km (33:44) u sklopu Zagrebačkog maratona. Nije ovaj put ganjala neki poseban rezultat jer, kako će i sama reći, trenutno je tek u fazi bazičnih priprema. U maratonu je do kraja ove godine više nećemo gledati.

– Preblizu su Olimpijske igre, ne bih se stigla pripremiti da istrčim osobni rekord, pa smo odustali od toga. Radije ćemo u prvom dijelu iduće godine potražiti neki maraton. A do kraja ove godine bih htjela trčati neku kvalitetnu utrku na 10 km i jedan polumaraton, trudimo se pronaći nešto u Europi gdje će biti jaka konkurencija i gdje ću biti u dobroj formi. Ciljamo na prosinac – kaže 29-godišnja članica AK Svetice.

Je li joj dobar olimpijski nastup, i to po velikoj vrućini i vlazi, povećao samopouzdanje za sve što je pred njom?

– Naravno, stvarno sam plasmanom u Sapporu iznenadila samu sebe. Znala sam da sam jako dobro pripremljena, ali sam isto tako bila svjesna da u tim uvjetima neću moći trčati osobni rekord. Samopouzdanija sam, znam da ništa nije nemoguće i kad sam 100 posto spremna, znam da mogu napraviti jako velike stvari. Isto tako, ono što moram posebno istaknuti je da sam spremna uvijek onda kada je to najpotrebnije, a sve ove utrke mi služe samo kao svojevrsna priprema za one najvažnije ciljeve.

Kako je koronavirus poremetio atletske kalendare, sljedeća će godina biti specifična – u srpnju je Svjetsko prvenstvo u Eugeneu, a u kolovozu Europsko prvenstvo u Münchenu.

– Mislim da mi je pametnije ići na EP budući da na njemu mogu loviti dobar plasman, za razliku od SP-a gdje je konkurencija puno veća. Preblizu su ta dva natjecanja, a maraton je takva disciplina da nema uopće smisla razmišljati o nastupu na oba.

Je li joj rezultat s Olimpijskih igara barem malo olakšao borbu za sportsko preživljavanje, otvorio joj put do potencijalnih sponzora?

– Na žalost, ta vrata su mi i dalje zatvorena i to me je baš iznenadilo. Ostala sam i bez olimpijske stipendije, tako da je trenutno jako teško. Mogu reći da sam stvarno demotivirana nakon svega. Mislila sam da ću ipak dobiti nekakvu nagradu s obzirom na to da sam postigla najbolji rezultat našeg dugoprugaškog trčanja od samostalnosti, a na kraju ne samo da nisam dobila sponzora, nego sam i ostala bez dijela financija.

Od Hrvatskog olimpijskog odbora trenutno dobiva…

– Nula kuna. Katastrofa! Dobivala sam stipendiju od trenutka kada sam ispunila normu, pa do kraja Olimpijskih igara i tek u siječnju bi trebala ponovno doći nekakva minimalna stipendija. Ali, treba preživjeti do siječnja. Baš je jako loše to riješeno. Neki dan sam ostala u šoku kad sam shvatila da nema više stipendije, da su nam sve ukinuli. Još uvijek ne mogu vjerovati, ne mogu si staviti u glavu da samo tako prekidaju financiranje.

Ostaje joj jedino potraga za sponzorima, a to je, kako smo spomenuli, u zemlji koja priznaje samo medalje, prilično beznadna misija.

– Zapravo bi to trebao rješavati menadžer, ali on nije uspio ništa pronaći, tako da, na žalost, tata i suprug kucaju od vrata do vrata. Ali, sustav je takav da tvrtke ne dobivaju olakšice, nego još moraju plaćati porez na sponzorstvo i ja razumijem da im se to ne isplati. Međutim, isto tako, bilo bi lijepo podržati nas olimpijce i pomoći nam jer i dalje treba ulagati u nas – zaključila je razočarana Matea, piše Jutarnji.

Najnovije

Još iz rubrike