4.9 C
Zagreb
Naslovnica Život i zabava Miroslav Rus o zadnjim tjednima Tošinog života: Stalna putovanja i snimanja beskrajno...

Miroslav Rus o zadnjim tjednima Tošinog života: Stalna putovanja i snimanja beskrajno su ga udarala, mir je imao visoko u Kruševu, njemu se vratio. Hrvati vraćaju Makedoncu za ljubav, broje se minute do starta

Glazbeni svijet još uvijek pamti 16. listopada 2007. godine. Toga tužnog dana prerano nas je napustio Toše Proeski. U subotu, 16. listopada 2021., obilježavamo četrnaest dugih godina bez njegova lika i djela.

Podsjetimo, 26-godišnji Toše Proeski poginuo je na vrhuncu slave, toga 16. listopada 2007. godine, oko 6.20, u teškoj prometnoj nesreći na autocesti kod Nove Gradiške.

VW Touareg, kojim je upravljao Georgij Georgijevski (32), zbog neprilagođene je brzine i premalog razmaka između vozila udario u prikolicu tegljača, pri čemu se desna, suvozačeva strana, gdje je sjedio upravo Toše Proeski, zabila pod prikolicu kamiona.

Toše je u nasljeđe ostavio neizbrisiv trag, bez obzira na to govorimo li o njegovim ljudskim ili glazbenim vrijednostima, a u danima pred nama svatko ga se prisjeća na svoj način.

Njegove riječi: “Ne želim da mi skidate kapu, samo želim da se ponosite mnome”, ostat će zauvijek urezane u srcima svih onih koji su imali privilegij osobno ga poznavati ili ga pratiti putem njegova bogatog humanitarnog i glazbenog djelovanja.

Ni tada, a ni danas, nema osobe koja za Tošu nije imala samo riječi hvale. Sigurno je kako će njegovi sugrađani u Kruševu, kao i brojni poštovatelji, i ove godine obići posljednje počivalište makedonskog slavuja.

O svemu je Slobodna Dalmacija porazgovarala s Miroslavom Rusom, kantautorom, tekstopiscem i skladateljem, sada vlasnikom Hit Recorda, s kojim je Toše Proeski radio od samih početaka.

Pisali ste glazbu za Mišu Kovača, Željka Bebeka, “Gazde”, “Crvenu jabuku”, Massima, “Nove Fosile”, ali jednu od najplodnijih ostvarili ste s tragično preminulim Tošom Proeskim. Pretpostavljam da se sjećate kako je došlo do vaše suradnje?

– Nema za koga nisam pisao, svakako bih u ovaj uži krug uvrstio i moj ITD band, kao i veliku izvanvremensku zvijezdu Zdravka Čolića, ali Toše je bio nešto posebno, nešto kao šlag na torti.

Našli smo se, sada sam već siguran u to, nimalo slučajno, ja sa svojom “Igrom bez granica”, on sa svojim bajkovitim talentom, tako da je spoj bio samo stvar vremena.

Čime se posebno sjećate Toše Proeskog – i profesionalno, ali i osobno? Je li, po vašem mišljenju, bio pod velikim pritiskom, naročito kad je postao velika regionalna zvijezda?

– U Toši sam dobio prijatelja i izvođača o kakvom svaki autor može samo sanjati. Često sam mu znao reći kad bi me pitao je li dobro otpjevao u studiju: “Čovječe, ti bolje pjevaš nego što mi pišemo.”

Taj je momak netko koga u životu sretneš ili ne sretneš. Moja velika radost i moja velika tuga. Nikada ga neću prežaliti.

S obzirom na to da je živio u Skoplju, a bio je popularan u cijeloj bivšoj zemlji, pa i šire, stalna putovanja i snimanja beskrajno su ga udarali. Njegov mir ostao je visoko gore u Kruševu, u koje se na kraju i vratio zauvijek toga tužnog dana.

Skladbom “Igra bez granica”, koju ste također napisali, Toše je osvojio Porina za hit 2008. godine. Je li to, po vašem mišljenju, bio njegov vrhunac u Hrvatskoj?

– Tjedan dana prije njegova odlaska mi smo s tom pjesmom bili prvi na svim našim radijskim postajama. Dakle, otišao je kao prvi, ali, nažalost, zbog slabe fleksibilnosti nekih ljudi koji su tada radili oko Porina, nije dobio Porin.

Borio sam se iz sve snage da to ne završi tako, ali srca tih ljudi ostala su tvrda. U godini kad je u Hrvatskoj bio nedodirljivo broj jedan otišao je bez Porina za pjevača godine.

Ipak, Porin za “Igru bez granica” dodijelili su meni za pjesmu godine, a ja to doživljavam kao naš zajednički uspjeh.

Što ste u Hrvatskoj namjeravali napraviti, prije svega mislim na koncerte, da se nije dogodila Tošina pogibija?

– Tu nije bilo kraja, Toše je bio toliko popularan da smo mogli što smo htjeli. Nažalost, sudbina je htjela drugačije i ostavila nas je bez jednog velikog čovjeka s glasom anđela.

Kako su hrvatske pjevačice i pjevači surađivali s Tošom Proeskim?

– Prije svega, posebno bih istaknuo nesebičnog Tonija Cetinskog, koji je i tada, kao i puno puta poslije, pomagao kolegama da otvore za sebe nove prostore.

I sada mi Toni pomaže u karijeri meni posebnog Jure Brkljače. S Tonijem je Toše snimio i lijep duet, kao i s Antonijom Šolom, koja mu je podarila i nekoliko lijepih tekstova.

Naravno, od naših su nezaobilazni i Miro Buljan, kao i sveprisutni mag Nikša Bratoš – za kraj će razgovora o Toši Proeskom, njegovu radu i životu njegov suradnik i prijatelj Miroslav Rus.

Makedonskog pjevača sjeća se odlično i njegov suradnik i prijatelj Toni Cetinski. Sjeća se, nažalost,i njegove pogibije:

– I danas četrnaest godina kasnije, teško mi je govoriti o Toši, kao i prvog dana kada se to dogodilo. Njegovim odlaskom više ništa nije isto, a svakim danom, mjesecom i godinom još više nedostaje, ne samo meni, nego mislim svima nama koji smo imali privilegiju poznavati ga, družiti se, zajedno raditi, veseliti se i tugovati!

Iskreno vjerujem kako je s ovoga otišao u bolji svijet, ali zahvaljujući njegovim djelima te prije svega ljudskim vrlinama i skromnosti, ostaje zauvijek dokaz i jedan od onih koji vraćaju vjeru u ljudskost i Boga.

Siguran sam kako na neki svoj način bdije i čuva nas svime što je postigao za ovozemaljskog života, jer bio je i ostao anđeo dobrote.

Volimo ga zauvijek, a sve što smo zajedno planirali znam kako ćemo nadoknaditi kad se sretnemo na nekom proplanku, gore u svemiru – zakčjučuje Toni Cetinski.

Tradicionalno, obožavatelji su i uoči ove tužne godišnjice pripremili brojna događanja u spomen na Tošu.

Jedni od onih koji godinama njeguju posebnu tradiciju su i maratonci, koji će i ovaj put trčati od Nove Gradiške do Tošina rodnog Kruševa.

Na memorijalni maraton kreću danas, 14. listopada, u 17 sati, sa stadiona NK Sloga u Novoj Gradiški, dok je uoči starta, u 16.15, upriličeno polaganje vijenaca ispred spomenika Toši Proeskom, koji se nalazi u sklopu tamošnje Elektrotehničke i ekonomske škole.

Kao i svake godine, u Zagrebu, u crkvi na Rokovu perivoju, ove će nedjelje, 17. listopada, u 11 sati biti održana svečana misa.

Tošine riječi “Ve sakam site” (Sve vas volim) pokazuju koliko je veliko srce imao, te kako je svojim nesebičnim djelima uvijek pomogao onima kojima je bilo najpotrebnije, piše Slobodna Dalmacija.

Najnovije

Još iz rubrike