Srbijanski ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin razotkrio se kao idejni inspirator režimske filmske umjetnosti u Srbiji. Nedavno je posjetio filmski set filma “Oluja”, koji se ovih dana snima u okolici Valjeva te izrekao rečenicu koja predstavlja logični nastavak slavne Miloševićeve predratne sentence “nitko ne sme da vas bije”: “Nikad više nitko neće umjesto Srba pisati njihovu istoriju”. O svemu je pomno izvijestio i srbijanski MUP.
– Nitko više nikad neće trovati našu djecu lažima o srpskome narodu. Izborili smo se za istinu i pravo da o njoj govorimo – rekao je Vulin, ocijenivši da se zločinačka operacija Oluja dogodila zato jer se predugo šutjelo o Jasenovcu i ranijim tragedijama srpskoga naroda, pa se Srbima danas kojekakvi podsmjehuju i tjeraju ih da priznaju lažne genocide, piše Slobodna Dalmacija.
Pozivajući srpske umjetnike da djeluju u korist režima i ne dozvole da se zaboravi tragedija srpskoga naroda, Aleksandar Vulin Mirotočivi zaboravio je redatelju pripomenuti da u svojemu djelu ne zaboravi ni odgovornost srbijanskih političkih elita za sudbinu vlastite nacije. Zbog tog propusta producent Vladan Anđelković objasnio je, kakve li slučajnosti, da se film ne kani baviti političkim kontekstom Oluje, već samo tragedijom srpskoga naroda iz vizure maloga čovjeka koji je zločinački protjeran iz Hrvatske. O tome kakvi su zločini tome protjerivanju prethodili radije ne bismo u ovoj tužnoj prigodi.
Aleksandar Vulin stari je i prekaljeni dizač tenzija u hrvatsko-srpskim odnosima te glasnogovornik najskrivenijih radikalnih misli koje je ispod kaputa tobožnjega mirotvorca sakrio njegov nekad itekako radikalni šef Aleksandar Vučić. Veza velikog i malog Aleksandra navodno datira još iz 1993. i nekakvog televizijskog političkog dvoboja u kojemu su nominalno bili konkurenti i protivnici.
Političku karijeru Vulin je počeo na krajnjoj ljevici kao član Saveza komunista – Pokreta za Jugoslaviju (SK-PJ), stranke koju su uglavnom sačinjavali generali JNA i staljinistička struja u bivšoj državi. Nakon raspada Jugoslavije uhljebio se u JUL-u, Jugoslavenskoj udruženoj ljevici supruge tadašnjeg vožda Mire Marković. Na Pravnom fakultetu, dok je studirao, Vulin je obnašao i dužnost predsjednika Jugoslavenske revolucionarne omladine. Sav revolucionarni duh su, uglavnom, iscrpljivali u dodvoravanju tadašnjoj vlasti te blaćenju kritičara Miloševićeva režima: aktivnosti kojoj je Vulin jedino i danas vičan, samo što trenutno opslužuje drugoga klijenta.
Iz JUL-a je đuveglija izašao 1998., nakon što su Milošević i Šešelj formirali koaliciju, ali pravi razlog buđenja istinske Vulinove revolucionarnosti bio je iznevjereno obećanje o zastupničkom mjestu u srbijanskoj Skupštini. Baš u toj četničko-socijalističkoj vladi Šešelja i Miloševića njegov je današnji mentor Aleksandar Vučić postao ministar informiranja. Nešto kasnije, osnovao je Vulin Partiju demokratske ljevice koja je nedugo potom kolektivno ušla u SPS Ivice Dačića, zvanoga Mali Sloba. Godine 2008. Vulin je osnovao i Pokret socijalista, čiji je sadašnji predsjednik i s kojim je formalno ušao u koaliciju s Vučićevom Srpskom naprednom strankom.
Srbijanska Crna Guja je čovjek koji nikad nije služio vojsku, ali zato obožava uniforme, širenje mržnje i huškanje na rat. Sebe vidi kao ljevičara, premda se u njegove junake uglavnom ubrajaju osuđeni srpski ratni zločinci i ljudi poput Petera Handkea, dobitnika Nobelove nagrade koji je javno pravdao Miloševića. Svojedobno je Vulin čak predvodio beogradske prosvjede protiv uhićenja vukovarskog krvnika Veselina Šljivančanina.
Od naprednjačkog osvajanja vlasti 2012. godine i koalicije s velikim mentorom, kontinuirano napreduje. Od funkcionera svojedobno zaduženoga za Kosovo, penjao se, usprkos trajnom gubitku Kosova, na funkciju ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, a poslije toga i na poziciju ministra obrane.
Iako nije završio ni predvojničku obuku, a kamoli vojsku, formacijski je u kontinuitetu jedan od najvažnijih ljudi za nacionalnu sigurnost u Srbiji. Ta činjenica razotkriva udvorništvo i udovoljavanje neizgovorenim željama voljenoga vođe kao najnasušnije političke vještine na Balkanu: srbijanski ministar policije je nešto kao Njonjo 2.0 ili Branko Bačić za siromašne, piše Slobodna Dalmacija.
Vulina se u srbijanskoj javnosti nakon dugogodišnjih agresivnih napadačkih djelovanja na kojima bi mu pozavidio i najoštriji rotvajler uglavnom doživljava kao razuzlani jezik samoga vožda, Aleksandra Velikog. On samo javno tumači ono što gazda Vučić zapravo tajno želi i otvoreno blati one koje zlatousti predsjednik osobno baš toliko ne smije.
Hrvate je dosad častio omanjim udžbenikom pogrdnih epiteta, među kojima je krajnje predvidiva jedino riječ “ustaški”. Zbog svega se svojedobno razmatralo da ga se ovdje proglasi i personom non grata, no od ideje se odustalo vjerojatno jer je Vulina krajnje preuzetno zvati personom u bilo kojem kontekstu. Ta riječ ipak iziskuje malo više osobnosti, prenosi Jutarnji.
