Inflacija radi svoje. Tek što je Angela Merkel odlučila sići s vlasti, vodeća europska ekonomija prvi put je nakon 1993. godine zabilježila inflaciju od četiri posto na godišnoj razini, što se, naravno, posljedično odrazilo na sva gospodarstva u euro zoni. Hrvatska još nije uvela euro, ali je snažno “euroizirana” jer se cijene nekretnina, automobila i koječega drugog, bez obzira što je kuna (još) na životu, izražavaju upravo u toj valuti. Zato i mi, među ostalima, prvi put nakon Vlade premijera Nikice Valentića, snažnije osjećamo inflaciju koja bi ove zime mogla odvući cijene u nebo.
Istovremeno, zbog pandemije i problema s proizvodnjom i dostavom roba i usluga u cijelom svijetu, ozbiljno rastu i cijene energeneta, a onda, logično, i sve ostalo. Tako je ovih dana poskupio i kruh naš svagdašnji: točnije, svi pekarski proizvodi od tri do deset posto. Tek što su umirovljenicima minimalno uskladili mirovine s rastom životnih troškova, poskupljenje niza osnovnih prehrambenih proizvoda, poput kruha i ulja, vratilo ih je na staro, pa neće osjetiti blagodati rasta domaćeg BDP-a pogonjenog izvrsnom turističkom sezonom.
Generalno gledajući, u Hrvatskoj umirovljenici bez dodatnih prihoda i kontinuirane financijske pomoći njihove djece mogu skapati od gladi. Ne svi, ali njih čak osamsto tisuća raspolaže prihodima ispod službene granice siromaštva.
– Prema Eurostatu, stopa siromaštva u Hrvatskoj je porasla za nevjerojatnih 33,8 posto – kaže predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna Petrović i dodaje da čak 66 posto od oko milijun i dvjesto tisuća umirovljenika ima manje prihode od mizerih 2927 kuna mjesečno.
Sve to zvuči još gore kad se sazna podatak o udjelu mirovine u prosječnoj hrvatskoj plaći, a on je danas tek 36 posto.
– Pazite sad, 1990. godine udjel mirovine u prosječnoj plaći bio je 75,3 posto, što znači da se umirovljenik, nakon odrađenog radnog vijeka, “odricao” oko četvrtine plaće koju je imao, a danas prima samo trećinu onoga što je dobivao dok je radio. Je li vam jasno do koje smo mjere srozali umirovljenike u ovih trideset godina? Mi smo, u tom smislu, na samom dnu Europske unije. Doslovno smo najgori – kaže Jasna Petrović.
Mršave mirovine imaju i stanovnici Bugarske, Rumunjske i nekih baltičkih zemalja, ali nitko takav nerazmjer između prosječne mirovine i prosječne plaće. I zato Hrvatska, po Eurostatu, ima pravu armiju od osamsto tisuća siromaha. Socijalnu bombu koja otkucava u svakoj krizi koja iole zahvati Hrvatsku, a najnovija je usko povezana s pandemijom koronavirusa.
– Da sve bude gore, ugroženi su i drugi koji imaju prihode iznad linije siromaštva od 2972 kune, no oni se nekako izvlače zahvaljujući dodatnim prihodima i pomoći sa strane – kaže Jasna Petrović.
Nije za niske mirovine i tešku umirovljeničku bijedu u Hrvatskoj kriva samo lopovska privatizacija i deindistrijalizacija koja je pojela radna mjesta pa potjerala mlade preko granice. U Njemačku, Švedsku, Irsku…
– Mi smo jednostavno odabrali krivi mirovinski model. Nama je nužna mirovinska reforma drugog stupa jer je naša stopa izdvajanja za mirovine samo petnaest posto, za razliku od susjeda Slovenaca koji za istu svrhu izdvajaju 24,35 posto. A i od onoga što izdvajamo preveliki dio ostaje bankama, tako da suma summarum na kraju imamo čak osamsto tisuća umirovljenika s prihodima ispod linije siromaštva, što je katastrofalno i nedopustivo – veli sugovornica.
U zemlji koja je bolesno ovisna o turizmu, cijene osnovnih prehrambenih artikala nužno rastu, a to, kao koletaralne žrtve loše strukturiranog gospodarstva, najviše pogađa one najranjivije – siromašnu umirovljeničku populaciju, i to nerijetko baš onu koja živi u velikim gradovima na Jadranu.
– U Hrvatskoj je danas više od dvadeset posto stanovništva starijeg od 65 godina, što ni novi prijedlog Zakona o socijalnoj skrbi nije uzeo u obzir. Stvorili smo nevjerojatne razlike između onih koji rade i koji su u mirovini, a životni vijek se, zahvaljući medicini i znanosti koji su poboljšali kvalitetu života – produljio – konstatira Petrović.
Nagore od svih je umirovljenicima samcima, a takvih je u nas čak 52 posto.
– Već sada je ovakvu umirovljeničku sliku teško promijeniti zbog silnih grešaka koje smo napravili u posljednjih trideset godina, no krajnje je vrijeme da odustanemo od modela privatizacije mirovinskih fondova, koji se provodi prema naputku Svjetske banke. Pogubnost takvog načina upravljanja novcem namijenjenim za mirovine shvatile su i druge države u regiji pa su ga, za razliku od nas, napustile – zaključuje sugovornica, piše Slobodna Dalmacija.
