13.7 C
Zagreb
Naslovnica Hrvatska Nevjerojatna priča o osuđenom građevinaru koji izdaje račune za poslove koje nije...

Nevjerojatna priča o osuđenom građevinaru koji izdaje račune za poslove koje nije ni obavio. Kaznu nikada nije ni odslužio: Prevaranata će uvijek biti, ali gdje je sustav da to spriječi?

Izdaje račune za koje nema pokrića za poslove koje nije ni obavio. Spori se s nekoliko tvrtki, čak i gradom Osijekom. Uz to je u blokadi, porezni dužnik, a zbog malverzacija u poduzetništvu je i osuđen. Kaznu nikada nije odslužio jer je cijelo vrijeme proveo u BiH. Priču o Marijanu Ravliću, građevinskom poduzetniku iz Osijeka donosi Ema Branica.

Tuži i potražuje milijunske iznose s kamatama za poslove koje je, tvrdi, obavljao. Suprotne strane pak tvrde da su ga platile, ali da im je poslao račune za poslove koje nije ni odradio. Tužio je državne tvrtke, privatne pa čak i jedan grad!

“On šalje na 304 tisuće. Drugi šalje na 53, pa onda na 54, pa 43, pa 92, pa 42 i šest tisuća kuna”, objašnjava Zoran Leko, vlasnik tvrtke. “Dva milijuna i 330 tisuća kuna”, govori Zoran Šarić, odvjetnik Caritasa. “Sedam milijuna i 200 tisuća”, navodi Ljiljana Vukšić, grad Osijek.

Neke od računa koje je slao koji su postali sudski postupak, a potom i ovrha, slao je s adrese u Tenji, tamo mu je bila registrirana tvrtka. Ekipa Provjerenog otišla je na adresu, ali tamo nije pronašla ništa. Odbio je dati izjavu.

“Nemojte se sad… ja sam zainteresiran za ovaj događaj i sve ćete lijepo dobiti. Za par dana. Sve ovo što ja sad vidim da vi znate, sve ću vam to objasniti”, rekao je građevinar. U cijeloj priči on je razvio modus operandi i najgore je što obilato iskorištava sustav – onaj pravosudni!

“Pa valjda će i pravosuđe uvidjeti. Stalno neke tužbe, a poreznoj dužan, ne plaća ni pristojbe… pa gdje je onda pravda? Kako on to može raditi”, pita se Leko. “Ne možete vjerovati da se ovo događa u RH. Mi se predstavljamo kao pravna i sigurna zemlja razvoja poduzetništva. Kakva je ovo slika ako čovjek može dobiti novac gdje nikada nije radio”.

Izvodio je radove još davne 2006. godine na adaptaciji poslovne zgrade. Imali su građevinsku knjigu, projektanta, nadzornog inženjera koji je radio obračun. I ugovor o građenju s kojim je sve definirano. “On nije završio te radove, nadzorni inženjer ga je udaljio jer se nije poštovala dinamika građenja s ugovorom”, objasnio je Leko.

Ugovoreni posao je iznosio 171.000 kuna koje su sve, pokazuje potvrde, avansno uplatili. Međutim i prije obračuna koji je radio nadzorni inženjer stižu Ravlićevi računi.

“Ide šest računa za koje nikada nije radio, a ujedno je i taj račun kao da mu nismo platili, a taj račun je napisao na 305 tisuća kuna. A i druge račune, sve smo to vratili na njegovu adresu. Naravno na toj adresi nikoga nema, pošta vam se vraća”, navodi vlasnik tvrtke Zoran Leko.

Nisu ni znali da im se pošta vratila zato što na adresi s koje su navodno pisani nije nikada nitko živio, a kamoli da je sjedište neke tvrtke ili obrta.

“Dakle praktički vi možete danas otvoriti tvrtku, poslati hrpu računa, krenuti u tuženje i uz malo sreće od deset slučajeva da dobijete dva vi ne morate doživotno raditi”, komentirao je direktor tvrtke, Damir Brezovac. Od pustih računa koje im je poslao, odradivši posao ili ne, jedan je spor je izgubio, a jedan dobio. Dakle ova tvrtka treba platiti nešto što je, tvrde, već platila.

Direktor tvrtke Damir Brezovac kaže kako je vještak utvrdio da je platio račun, ali da se to uopće nije uzelo u obzir. Na to slijedi i ovrha od 375 tisuća kuna.

“Budući da je porezni dužnik, a ako bi mu tad sjelo, onda bi otišli poreznoj, on ubacuje djecu, sina i kćerku, koji su preko 30 godina, pod izlikom da im nije platio alimentaciju”, dodaje Leko.

Pa djeca stižu u red za naplatu jer je Marijan Ravlić vlasnik četiri tvrtke koje su u blokadi i sam je porezni dužnik. A onda otkrivaju da je u ime alimentacije djecu već namirio sa šest stanova.

“Što smo potkrijepili dokazima, gruntovnicom itd. Kada je dotični vidio da to baš i ne ide s djecom, on je u igru ubacio i svog šogora”, rekao je Leko. Odjednom se pojavljuje šogor, koji je tužio Ravlića za dug od 35 tisuća eura. Zanimljivo je da Ravlić i šogor imaju istog odvjetnika.

“Tuži ga dvanaest godina nakon toga. I dobiva sud zbog ovoga jer nije mogao doći iz BIH jer je tamo pobjegao zbog kazne zatvora”, objašnjava Leko.

Naime, Marijan Ravlić bio je osuđen na kaznu zatvora od dvije godine i šest mjeseci zbog toga što je malverzacijama pribavio imovinsku korist od milijun i 343 tisuće kuna. Kaznu nije doslužio već je otišao u BiH. Tek njegovim povratkom po zastari odsluženja kazne kreću ovrhe. Potpisuje sa šogorom ugovor o ustupu tražbina.

“Sutkinja donosi u korist Vranješa presudu i odlazi na godišnji. Mi pišemo žalbu, budući da smo na Fini imali 60 dana, nije u 60 dana riješena”, objašnjava Leko.

Otišlo je 375 tisuća kuna. Probalo se doći do šogora Vranješa, nije ga bilo kući. Ali dobili su ga telefonski, rekao je da mu je Ravlić zaista dužan, ali ne zna točan iznos. Kako je na nekoj skeli i radi pa ne zna točno, ali da sve ima zapisano kod javnog bilježnika.

“Mi smo se na to žalili, međutim još do dandanas nismo dobili odgovor Županijskog suda. Sredstva su otišla”, komentira Zoran Leko, vlasnik tvrtke. Kako bi jamčio u slučaju protuovrhe, odvjetnik je priložio sliku kuće i navod kako vrijedi 90 tisuća eura. Međutim priložio je krivu kuću.

Ako se uđe u zemljišne knjige, vidi se da to zapravo nije njegova nekretnina već je njegova nekretnina preko puta ceste i u zemljišnim knjigama uopće nije zavedena, dakle, nije legalizirana, već je vlasnik samo oranice.

Sutkinja to nije prihvatila. Nisu ovo jedine tužbe koje vodi Marijan Ravlić. Jedna je okončana početkom ove godine. Marijan Ravlić Tužio je grad Osijek i HEP jer je 1992. godine radio izgradnju plinovoda u nekoliko slavonskih sela.

“Pa tužio je zato što tvrdi da je zaključio u ugovoru o izgradnji plina s mjesnim zajednicama da je tim ugovorom preuzeo obvezu izgradnje plinovoda, ali da se on pojavljuje kao investitor i kasnije vlasnik plinovoda i sa pravom naplate priključaka domaćinstvima”, navodi Ljiljana Vukšić iz grada Osijeka.

Iako se vlasnikom plinovoda ne može biti, sud se vodio nevjerojatnih 18 godina! Po tadašnjem zakonu vlasnik plinovoda i onaj koji će prodavati priključke može biti koncesionar ili jedinica lokalne samouprave, a on to nije bio. Tražio je astronomske iznose za tobože izgubljenu dobit. Od grada sedam milijuna kuna, a od HEP-a šest milijuna. I Izgubio. Naravno, tu su sudski troškovi koji su ostali iza maratonskog spora.

“To znači da su grad i Elektroslavonija dužni 100 tisuća kuna, znači svatko 50, a tužitelj je dužan 860 tisuća ili će se prebiti taj iznos”, dodaje Vukšić.

Grad Osijek je pokrenuo ovrhu za tih 860 tisuća kuna koje im je dužan, ali se ne mogu naplatiti – stoje u redu za naplatu.

Izgubio je i spor koji je vodio protiv vodovoda, također za milijunski iznos. Ima još astronomskih sporova koje ovaj čovjek vodi. Oni po kojima je postao poznat široj javnosti su oni koje njegova tvrtka Rams vodi s biskupijom, i to za izgradnju duhovnog centra. Sporovi se vode 21 godinu!

“On je izvodio građevinske radove negdje do 2000. godine. Onda je to stalo zbog sudskih sporova i od tada se zapravo vode sudski sporovi. Negdje 2003. je tvrtka Rams otišla u stečaj i 2005. je potpisana nagodba između Caritasa i tvrtke Rams, gdje su uzajamna potraživanja i dugovanja plaćena, podmirena i dana je izjava da jedni prema drugima nemaju više nikakvih potraživanja”, navodi Zoran Šarić, odvjetnik Caritasa.

Bez obzira na to – eto sporova. “Međutim, gospodin Ravlić u ime tvrtke Rams podiže 31.12. 2007. tužbu, pet godina nakon što je navodno Caritas trebao platiti tvrtki Rams iznos od 500 tisuća kuna”, komentira Šarić.

Ali se pojavljuje i dodatak ugovoru o građenju na kojem je potpisana samo jedna strana – on. Drugog potpisa nema. Iznos vrtoglav.

“Od dva milijuna i 330 tisuća kuna koji nikada nije ni prihvaćen ni potpisan, zašto je sud postupao po tome, mi smo prigovarali, ali evo tako je, kako je”, dodaje Šarić.

S kamatama potražuje osam milijuna kuna! Po posljednjoj presudi Caritas mora isplatiti 500 tisuća kuna s kamatama i trošak postupka, a trošak postupka je dobio i Ravlić. Caritas je dobio odgodu ovrhe, Ravlić nije. Pa Caritas stoji u redu za naplatu od Ravlićeve tvrtke, a tamo se pojavljuje još jedno ime.

“Famozni Mile Vranješ koji ima neku zadužnicu na milijun kuna”, izjavio je Šarić.

Dakle, šogor opet u redu za naplatu, ali sad sa zadužnicom od milijun kuna. Čuli smo se s Ravlićem, rekao je da će nam dati izjavu. Našli smo se s njim, proveli dva sata, govorio nam je da je on bio investitor i kako je uložio dva milijuna maraka za duhovni centar, istu cifru je rekao kako je investirao u plinovod. A zapravo je samo izvodio radove.

Grad od njega pokušava naplatiti 800.000 kuna. Napričao je svašta, ali izjavu nije htio dati. Kaže dat će nam za desetak dana. Tvrtka s početka priče ima još jednu ovrhu od 404 tisuće kuna za posao koji Ravlić, tvrde oni i svjedoci, nije nikada obavio. Nakon dvije dobivene presude, Visoki sud preinačuje odluku. Sve je na reviziji na Vrhovnom sudu, a to ne odgađa ovrhu.

“Od 2016. je taj spor u reviziji. Znači pet godina. Pet godina taj predmet stoji u nečijoj ladici bez ikakvog rješenja”, komentira direktor tvrtke Damir Brezovac.

A novac im je skinut s računa. Podnijeli su kaznene prijave protiv Ravlića i šogora mu, uložili žalbu o kojoj nema odluke. A rok za ovrhu istječe. “Prevaranti kao prevaranti će uvijek biti i to će raditi, ali me boli sustav zašto ih ne spriječi. Ima mogućnosti, ali gdje je želja”, zaključuje Leko.

U maratonskim sporovima s višemilijunskim iznosima i astronomskim troškovima, od kojih se jedni neće nikada naplatiti, a drugi poput Ravlića će zaraditi, piše Dnevnik.hr

Najnovije

Još iz rubrike