Odvjetnik Ante Nobilo komentirao je u Novom danu pravosudni postupak u ‘aferi Spice’. Nobilo brani bivšeg ministra Damira Polančeca koji je optužen za udruživanje kako bi sa sedmoricom suoptuženih preuzeo vlasništvo nad Podravkom i na taj način tvrtku oštetio za 400 milijuna kuna. Sudu je trebalo dvije godine da napiše obrazloženje prvostupanjske presude.
Nobilo pojašnjava da sjednica Vrhovnog suda ima dva dijela. Onaj javni, na kojemu mogu biti prisutni i mediji i branitelji, a nakon nje i onaj zatvoreni dio na kojemu vijeće donosi odluku.
“Vjerojatno su jučer donijeli odluku. A ako ne, onda će to učiniti danas. Rečeno nam je da će u razumnom roku biti napisana presuda. Očukujem da bismo između 4 i 6 tjedana mogli imati pisani otpravak”, govori Nobilo
On smatra da ovaj slučaj ima nekoliko bitnih karakteristika.
“Ovo je prvi postupak protiv člana Vlade RH. Tada je to bilo šokantno. Potpredsjednika Vlade se optužuje za kriminal i pritvara se. Radi se i o visokopozicioniranim menadžerima top tvrtke u Hrvatskoj. Sve je bilo šokantno, veliko, pompozno, mediji su mjesecima punili naslovnice tim slučajem. U ovom predmetu imamo 50 tisuća stranica, predimenzioniran je, a svi uključeni u postupak služili su se s 3000 stranica. Ima 150 svjedoka, a relevantnih je jedva 30. To je praksa koja pokazuje da se rade megapredmeti, da se ne fokusira. Možda iz straha da će DORH nešto propustiti. Ne znam”, govori.
“To je kao razlika između kemoterapije i laserskog uništavanja raka. Ti ljudi su bili mladi, Polančec je imao izuzetnu poslovnu karijeru. I onda ste ga odsjekli iz društva i on 10 godina nije mogao ništa raditi. Bio je zaokupljen postupkom i nitko ga ne bi htio ni zaposliti u tim okolnostima. Ni on ni drugi ljudi nisu mogli ništa raditi, a na kraju oslobađajuća presuda”, kaže Nobilo.
Na pitanje kako je moguće da oni koji su optuženi za uništavanje Podravke dobiju oslobađajuću presudu, Nobilo kaže: “Važno je znati kod gospodarskog kriminala da je potrebno razlučiti rizik poslovanja od kaznenog djela. Ako netko napravi rizičan posao i izgubi na poslovnoj odluci, to nije automatski kazneno djelo. U poduzetništvu donosite niz loših odluka. Ne možete uvijek pogoditi. Sam gubitak u poslovanju ne treba vezivati za izvršenje kaznenog djela. Vidimo to u Uljaniku. Samo zato što je Uljanik izgubio na tržištu, ne može se to uvijek izjednačiti.”
“Čini mi se da treba ubrzati kaznene postupke. Nije normalno da traju 10 godina. Ako je nevin, mi maltretiramo čovjeka 10 godina. Ako je kriv, ne damo mu šansu da odmah ide u zatvor. To je izgubljenih 10 godina”, govori.
Na pitanje koliko bi trebao trajati postupak, kaže: “Teško mi je govoriti. Nisu ni vani postupci tako brzi kao što mi mislimo. Postoje postupci u SAD-u koji idu zaista brzo. Tvrdim, da se uvede kontinuirano suđenje, iz dana u dan, da se ne prekida kad počne, da mi možemo svako suđenje u roku od tri godine završiti. Čovjek može tri godine u životu sanirati. Ali ako imate izgubljenih 10 ili 15 godina dok vam je život blokiran, to jednostavno nije humano.”
“Kad se s distance analizira, vidimo da je to sve bilo u funkciji ulaska Hrvatske u EU, morali smo zatvoriti poglavlje 23 koje je sadržavalo borbu protiv korupcije. U svemu se tome pretjerivalo jer se htjelo visokopozicionirane dobiti u pritvor. Time se slala poruke i građanstvu i međunarodnoj zajednici da je tu Hrvatskoj u tijeku borba protiv korupcije. Vidimo sad da je, kad nema političke potrebe, borba proitiv korupcije se prizemljila. Vidimo da DORH ili izborom tajminga ili izborom meta ne želi previše ići na žulj vladajućoj stranci. Za vrijeme ulaska u EU, očito su imali otvorene ruke”, govori odvjetnik. Dodaje i da pravda mora biti brza i efikasna, a to najbolje vidimo upravo na slučaju Damira Polančeca, ali i bivšeg premijera Ive Sanadera, čiji se slučajevi razvlače godinama i ne šalju poruku da se ne isplati baviti koruptivnim radnjama.
Nobilo se osvrnuo i na slučaj međimurskog župana Matije Posaveca: “10000 kuna korupcije je malo čudno. Čudno mi je da bi se čovjek prodao za 10000. Ali, ako to imaju zabilježeno na snimci, naravno da su morali krenuti tim putem. Je li to baš tako, pokazat će kazneni postupak. Mi imamo seriju predmeta koju je riješila buba. Ljudi su postali oprezni na mobitele. Vjerojatno manje pričaju na mobitele i zato je krenula taktički ispravna akcija da se koriste bube koje se stavljaju u automobile i poslovne prostore. Tako da se oni koji vrše kaznena djela ne mogu nigjde sigurno osjećati.”
“Mi imamo indikatore da se vrše kaznena djela. DORH tu oklijeva, po meni važe činjenice kojima raspolaže, ali i to je li to slobodni teritorij za akciju s obzirom na političke interese. Vidjeli smo akcije u Zagrebu i SPlitu, previše se to poklapa s tim da DROH akcije sinkronizira s interesima politike”, kaže.
Na pitanja o izboru predsjednika Vrhovnog suda, koji također traje već mjesecima, Nobilo kaže: “Izbor predsjednika Vrhovnog suda je politička odluka. Nema tu logike, pravne argumentacije i ne treba se previše zamarati time. To je napravljeno da bi se ogrraničila moć predsjednika koja je i tako nikakva. Jasno je da će biti izabran onaj koga predsjednik predloži, a saborska većina usvoji. Sve drugo nije toliko važno.”
“Politika ne želi pokazati bezobzirnost. Kod Zlate Đurđević su stavili razloge samo da bi se opravdali. Ovdje smo došli u čudnu situaciju, odlučuje se o tome hoće li se uzeti nekog iz korpusa kontinuiteta ili će te uzeti nekog tko je kritičan prema stanju u pravosuđu i tko je strano tijelo u Vrhovnom sudu. Po meni je ozbiljan problem kod suca Dobronića ako on nije imao normu. S pozicije predsjednia Vrhovnog suda on mora od sudaca tražiti normu. Koji je njegov autoritet kada to traži ako on sam nije imao normu? Mrčela je kvalitetan sudac, ali ima problem što ne vidi ono što javnost vidi: Da nešto nije dobro u pravosuđu i da ga treba mijenjati. Zato je neprihvatljiv. Što će biti, teško je reći”, govori Nobilo dodajući da se ništa neće dogoditi ni ako ponovnone bude izabran predsjednik Vrhovnog suda.
“Reforma pravosuđa nikad nije napravljena ni pokušana. Sve loše karakteristike su i sada prisutne. Protiv korupcije se ne može boriti samo represijom. Treba ići u prevenciju. Treba proširiti ulogu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i uvesti pravilo automatizma, da za sve koji su izabrani na izborima u Sabor, lokalne uprave, automatski ide dubinska provjera imovine. Tako da svaki političar zna da kreće njegova provjera i mislim da bi tek to bitno promijenilo stanje. Treba ojačati tijelo koje će raditi dubinske provjere imovine svakog izabranog političara i na taj način bi se iskorijenila korupcija”, zaključuje.