Multidisciplinarni tim Kliničkog bolničkog centra Rijeka proteklog je vikenda izveo još jednu u nizu uspješnih reimplantacija amputiranog ekstremiteta, a ovaj put radilo se o amputiranoj desnoj šaci koja je nakon šestosatne operacije u subotu poslijepodne uspješno vraćena 66-godišnjem Tomi Kolaku iz Ličkog Lešća koji je bez šake ostao u vlastitom dvorištu pileći drva.
– U subotu ujutro cijepao sam drva na cjepač, pritisak je na njemu 18 tona. Sa mnom je na drugom cjepaču cijepao bratić. Imao sam na sebi novu njemačku zaštitnu opremu, nove čizme i rukavice. Bratiću je cjepač zaglavio u deblu i tražio me sjekiru. Sagnuo sam se da mu dodam sjekiru i nehotice sam stao na pedalu, a ruka mi je bila gore na drvetu. Cjepač je samo napravio »zum«, a ja sam odmah rekao: »Danijele, zovi Hitnu«. Ruka mi je bila u rukavici i vidim, visi na koži, tad sam shvatio da nemam više ruku, govori Kolak koji je još uvijek pun dojmova i emocija te beskrajno zahvalan svima u lancu zdravstvene skrbi koji su mu pomogli da danas ponovo ima desnu ruku. Zahvaljuje se hitnoj medicinskoj službi iz Otočca koja je došla u roku od osam minuta, a posebno je zahvalan medicinskom osoblju KBC-a Rijeka koje tijekom našeg posjeta nije prestao hvaliti.
– Ovdje sam u riječku bolnicu došao kao invalid, ali zahvaljujući dragome Bogu i ovim specijalistima, izaći ću s rukom. Svaka im čast, bit ću im zahvalan dok sam živ, do groba. Prošao sam cijeli rat, po cijeloj Hrvatskoj i Bosni, ali ovako nešto doživjeti nenadano i u trenu ne može se usporediti s ratom gdje planiraš svaki svoj korak. Ovako nešto da ti se dogodi u vlastitom dvorištu, nitko ne bi očekivao, pogotovo meni koji ne pijem od 1990. godine. Samo pušim i pijem kavu, ali su mi doktori rekli da više ne pušim i ja doista nisam više zapalio od operacije.
Dobro se osjećam, osjećam prste i mrdam s njima. I drva su ispiljena, znate, to su drva za sljedeću godinu, jer jutros su kod nas izmjerena samo četiri stupnja. Pa ti živi tako na blitvi, kaže dobro raspoloženi Kolak koji na ovaj način upućuje konstruktivnu kritiku bolničkom meniju koji se temelji na laganoj mediteranskoj ishrani, pa osoblju i cimerima u sobi kaže da mora za oproštaj donijeti par kila ličke janjetine kako bi bolnica napokon malo zamirisala po pravoj hrani.
Ovu zahtjevnu operaciju izveli su operateri dr. Damir Juranić i dr. Ivan Kirin, a u timu su još sudjelovale anesteziologinje dr. Nataša Mijolović i dr. Mirna Bobinac, anesteziološka tehničarka Irena Stanić te instrumentari Goran Milković i Ana Milardović.
Dr. Damir Juranić, inače specijalist plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije, kaže da je kod ove operacije sreća u nesreći bila ta što se radilo o ravnom rezu te okolno tkivo nije bilo nagnječeno što bi vjerojatno onemogućilo reimplantaciju šake.
– U subotu sam nešto poslije 12 dobio poziv iz bolnice da imamo slučaj amputiranih prva tri prsta šake. Kako su za zahvat šake nužni palac, kažiprst i prstenjak, ti prsti u reimplantaciji uvijek imaju apsolutni prioritet. Rekonstruktivne operacije su jedne od najtežih operacija u kirurgiji i zahtijevaju više liječnika u timu te smo brzo okupili ekipu koja radi tako komplicirane zahvate, a imali smo i sreću da je taj dan bio dežuran jedan od doajena mikrokirugije u Rijeci, dr. Ivan Kirin.
Sam rad pod mikroskopom izuzetno je zahtjevan, zahtjeva dug i mukotrpan trening, mirnu i preciznu ruku. U prošivanju svih tih struktura mijenjali smo se dr. Kirin i ja, jer sve se radi pod mikroskopom i traje nekoliko sati te je izuzetno naporno. Šaka je bila amputirana na razini metakarpalne kosti, a sama operacija je trajala šest sati i moram još jednom naglasiti važnost multidisciplinarnog tima koji je ovdje jako bitan. Riječ je, naime, o strukturama koje su velike svega par milimetara, a nekad i manje od milimetra te treba biti jako koncentriran i precizan. Izuzetno smo sretni da je operacija uspjela i da su svi prsti vitalni te vjerujemo da će za dva do tri mjeseca, kad zaraste kost, pacijent biti spreman za rehabilitaciju kako bi oporavili živce i tetive te kako bi njegovi prsti bili ponovo u funkciji. To je jedan dugotrajan proces, rezultati su nepredvidivi, no mi dajemo sve od sebe da budu što bolji, kaže dr. Juranić koji ne isključuje mogućnost dodatnih operacija koje bi Kolakovoj šaci vratile bolju funkciju.
Dr. Ivana Kirina, inače i saborskog zastupnika, koji saborsku ljetnu stanku provodi uglavnom u operacijskim dvoranama, jučer se zateklo u gospićkoj bolnici. Kaže da je pacijenta obišao u nedjelju te da će ga ponovo obići danas jer ne želi takve zahtjevne pacijente prepustiti slučaju.
– Kao što znate, mene u Lici svi znaju jer gotovo nema kuće u kojoj nekoga nisam operirao, pa sam za Kolakovu nesreću doznao i prije nego što je dovezen u Rijeku. Odmah smo se spremili za operaciju ovako teške ozljede na predjelu šake koji mi nazivamo »ničija zemlja«. Pacijentu su bili presječeni arterijski lukovi koji hrane prste, a od radijalne arterije ide žila koja se dijeli za palac i kažiprst te je najprije nju trebalo rekonstruirati i tad se dobio duboki arterijski luk, objašnjava Kirin upozoravajući da ovakve operacije ne daju uvijek dobre rezultate pa je za uspjeh najvažnije odrediti dobru strategiju.
Riječka bolnica ima dugu povijest mikrokirurgije krvnih žila. Sve je započelo 1983. godine, a njezin pokretač bio je jedan od tada vodećih traumatologa prof. dr. Žarko Tomljanović. Mikrokirurgiji uz njega su se počeli učiti tada mladi i ambiciozni kirurzi: dr. Ivan Kirin, pokojni prof. dr. Hrvoje Štalekar i prof. dr. Mario Zambelli koji danas ima uspješnu privatnu praksu.
Krenulo se s mikrokirurgijom krvnih žila koja je bila usmjerena na liječenje slobodnim režnjevima kod kroničnih upala kosti, a radila se i mikrokirurgija u sklopu liječenja tumora glave i vrata. Potom je uslijedio Domovinski rat, a riječki stručnjaci za mikrokirurgiju predvođeni dr. Kirinom na ovaj su način liječili posljedice ratnih stradavanja.
Predstojnik riječke Klinike za kirurgiju prof. dr. Miljenko Kovačević ističe kako riječka bolnica i njezina kirurgija koja surađuje s drugim strukama često ima vodeću ulogu u pojedinim dijelovima medicine.
– Kao predstojnik posebno sam sretan da danas imamo jedan transfer znanja pa je tako dr. Juranić ovu operaciju izveo uz jednog barda mikrokirurgije, dr. Kirina. Volumen rada koji imamo mi na Klinici ogroman je; obavimo 8.500 operacija, 55.000 pregleda u ambulantama, imamo šest sastavnica i izvanredne rezultate po pojedinim segmentnima. Broj ovakvih pacijenata godišnje nije velik i kreće se oko deset, međutim, tu je potreban kvalitetan rad i kirurzi koji su nesebični i predani radu, spremni žrtvovati svoje slobodno vrijeme. Izrazito sam zadovoljan da smo u stanju opskrbiti sve probleme s kojima se susrećemo te da imamo adekvatan prijenos znanja o čemu svjedoči primjer dr. Kirina. To su liječnici koji su predani svojem poslu i koji ga osjećaju kao svoj poziv, jer ovo nije posao koji ima fiksno radno vrijeme i potreban je liječnik koji ga osjeća kao vlastiti život. Veseli nas dobar rezultat operacije i zadovoljni pacijent, a mikrokirurgija je sigurno jedan od naših strateških pravaca razvoja kirurgije, ali cjelokupne naše ustanove, ističe Kovačević, piše Novi list.
