Demograf Stjepan Šterc gostovao je u Novom danu te je, među ostalim, komentirao činjenicu da ćemo ove godine imati najmanje prvašića u povijesti.
“Moram priznati ovu procjenu sam ja radio, uzeo sam trendove vezane za rađanke i upise i posebno promjene koje su nastale u broju rođenih između 2014. i 2015. godine i došao sam do tog broja i to nas nije iznenadilo jer su trendovi negativni. Mi gubimo između 7 i 9 tisuća učenika godišnje. Prošle godine, kada se poklopila koronakriza je najmanjibroj rođenih u povijesti Hrvatske”, rekao je na početku.
Dodaje i kako je demografska politika u 5 ključnih strateških točaka programa vladajuće stranke.
“Dio tog sam ja osobno radio za njih i zaista je izgledalo kao da postoji ozbiljni interes za tu problematiku. To je izgledalo ozbiljno i ja sma mislio da će se nastaviti, ali kada se dođe na vlasz izgubi se sve što se programski obećavalo. U Hrvatskoj se danas prije svega odlučuje po političkom osjećaju, a ne prema ovakvim trendovima i na koncu imamo sliku Hrvatske koja je prizemljena na dno Europe
Demografska slika je takva da su praktički svi trendovi u Hrvatskoj negativni i mi jesmo u demografskom slomu. Mi jesmo među najstarijim nacijama u svijetu, i stručnjaci UN-a kazali su da se Hrvatska nalazi u demografski najugroženijem području na svijetu. I sada ako to nije referentno za političko odlučivanje, ja ne znam što bismo trebali učiniti i kao osvijestiti politički sustav da reagira”, kaže.
Govorio je i o klasičnim populacijskim politikama, poput dječjeg doplatka. Kaže kakoće nas takve mjero teško spasiti. “Nema koncepta, na čelo resora stavljeni su ljudi koji nemaju veze s tematikom. To su ljudi iz političkog sustava irezultat njihovog djelovanja je nevidljiv”, veli.
Osvrnuo se i na migracijske politike, a samim time i na primanje izbjeglica:
“Velike migracije 2015. godine pokazale strah Europe od migracija koje nisu planske i selektiven, engo stihijske. Granice su izbrisane, ljudi su prolazili mimo čuvara granica. To su migracije u kojima se ne poštuje temeljna migracijska zakonitost. Dakle, da se novo stanovništvo prilagođava društvu, pogotovo u radno dijelu dana. To je pitanje uključivanja migrantske populacije u društvo. To je razvojno pitanje jer se Europa neće moći razvijati bez imigranata.
Ali to mora biti sustav, ne možete vi izbjeglice korisiti kao radnu snagu, pa strašno je što prolaze na putu. To je stradalnička populacija i neće ih se odmah na početku moći korisiti kao radnu snagu. Oni se moraju funkcionalno uključiti u društvo. Tu se puno grešaka napravilo i posljedica toga su skepse oko migranata. Kada oni dođu u novu sredinu, ona ih mora prihvatiti, ali isto imaju obaveze kao i stanovništvo neke zemlje”, objašnjava.
Govorio je i o eventualnim poreznim olakšicama koje bi poboljšale demografsku sliku:
“Nije mi jasno kako je moguće da imamo isti porez u svim područjima Hrvatske. Kako je moguće da je porez jednak na Baniji i Tuškancu. Kako je moguće da je porez isti za sve djelatnosti i nije mi jasno kako imamo iste poreze za sve obitelji.
Imamo prazne protore u Hrvatskoj, da bi imali potencijal, tamo morate dovesti populaciju. Da bi dobili stanovništvo morate imati poticaje. Da bi ljudi bili u brdsko-planinskim područjima trebate ih nagraditi. A kako ćete ih nagraditi? Mičete im poreze. Usmjerite ljude, maknite poreze, i dobit ćete ljude tamo”.
“Ono što se dogodilo, kroz cijelu povijest su panedmije, ratovi, potresi bili najveći destrukcijski faktori i sada gledate Hrvatsku, koju je posljednjih desetljeća sve to zahvatilo i logično je imato čitav niz negativni demografskih posljedica. Ali ono što smo mi vidjeli je da se Hrvatska navikava na smrtnost. Prošle godine imali smo najveću smrtnost vezano za virusnu krizu, ali 2017. imali smo gotovo jednaku smrtnost, a nije bilo pandemije.
Mi smo prošle godine dodirnuli sve negativne maksimume za cijelu povijest i broja rođenih i broja umrlih i prirodnog pada. Zamislite da vam preko 21.000 ljudi više umre nego što se rodi. I politika to mirno gleda”, govori.
Govorio je i kako bi rješenje mogla biti selektivna imigracijska politika, odnosno da se odluči doseliti, primjerice, 10.000 obitelji s decom jer već ta djeca odmah ulaze u strukturu stanovništva. Ipak, ako bi se oslonili isključivo na takvu politiku ona sa sobom vuče negativan trend zamjene stanovništva.
Naposljetku je rekao politički sustav treba shvatiti da se odluke donose temeljem znanstvene logike:
“Oni očekuju da se ta problematika primiri, ali ona će se teško primiriti jer su pokazatelji sve negativniji i mi ćemo sljedće godine, kada će broj prvašića ponovo biti najmanji u povijesti, ponovno pokrenuti tu temu”.
