Naravno da Tomislav Horvatinčić nije jedini osuđenik o čijem se zdravstvenom stanju i mogućnosti liječenja u zatvoru vodi računa. M.R. je pravomoćno osuđen u svibnju 2016. na dvije godine zatvora zbog pokušaja ubojstva nožem, ali mu je izdržavanje kazne zbog zdravstvenih razloga odgađano sve do siječnja 2018. I već nakon 70-ak dana u zatvoru u Remetincu, odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici, izdržavanje kazne mu je prekinuto na četiri mjeseca. Još da je poznat i moćan, kakav bi skandal tek izbio da su mediji saznali da je osuđenik za krvni delikt to iskoristio za bijeg, pa i boravak u Italiji!
Uhićen je nakon 14 i pol mjeseci. Čim je izdržao pola kazne, njegov je odvjetnik zatražio uvjetni otpust obrazlažući da se već dulje nalazi u jako lošem psihičkom i zdravstvenom stanju koje iziskuje i bolnički tretman pa su stoga terapijski pomaci gotovo nikakvi. Prima jake lijekove koji izazivaju grčeve u nogama i ne može hodati. Zbog lijekova gubi i na težini te mu je potrebna prilagođena prehrana koju ne dobiva u zatvoru. I njegovoj maloj kćeri za normalan razvoj potreban je otac, a obiteljsko okružje blagotvorno bi djelovalo i na njegovo psihičko stanje. Sve je potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom. Dijagnosticirana mu je shizofrenija i blaga retardacija. Psihijatar je naveo da “u zatvorskoj bolnici psihoterapijsko liječenje nije moguće provoditi”.
Psihičke smetnje pojavile su se za srednjoškolskog obrazovanja koje je stoga i prekinuo. Otvorio je obrt i radio kao ribar s tim da je od 1992. u psihijatrijskom tretmanu. U zatvoru je vrijeme provodio u svojoj sobi, uglavnom ležeći u krevetu praktički “vegetirajući” jer su ga lijekovi uspavljivali umanjujući mu dnevnu aktivnost. Tek na nagovor koristio bi vrijeme za boravak na svježem zraku. Inače, bio je i pod preventivnim mjerama zbog pokušaja suicida za prekida izdržavanja kazne. Suicidalnih misli u zatvoru nije imao. Na spomen kćeri bi se rasplakao.
Zatvor u Puli bio je za to da mu se odobri uvjetni otpust što znači da bi ostatak kazne bio na slobodi pod uvjetom da se podvrgne nužnom psihosocijalnom i psihijatrijskom tretmanu. Uzeli su u obzir da više nije činio kaznena djela, podršku obitelji, protek vremena i da će na slobodi dobiti tretman kakav ne može dobiti u penalnim uvjetima. Bijeg i odlazak u Italiju, iako je to učinio bez znanja suca pa i obitelji, pripisali su njegovu psihičkom stanju. Ali Županijski sud u Puli, što je potvrdio i Vrhovni sud, odbio je prijedlog jer su, uzimajući sve u obzir, pa i da poriče djelo i teško se miri s kaznom, zaključili da još nije ostvarena svrha kažnjavanja.
Ustavni sud je zaključio da su sudovi u proceduralnom aspektu povrijedili prava M.R. jer nisu razmatrali je li mu u zatvoru bila osigurana potrebna terapija i liječenje pa se sud u Puli nije očitovao ni o tvrdnji liječnika da mu nije mjesto u zatvoru. Zbog toga nije imao osiguranu sudsku kontrolu spojivosti njegova zdravstvenog stanja sa zdravstvenom skrbi u zatvoru, što je protivno Ustavu i europskoj Konvenciji. Odvjetnički ured Čohilj potvrdio nam je da će temeljem te odluke donesene osam dana prije nego što je M.R. izdržao kaznu tražiti odštetu.
Ustavni sudac Rajko Mlinarić u izdvojenom mišljenju piše da se slaže sa stavom sudova da neodgovarajuća skrb u zatvoru (iako je M.R. pružena adekvatna skrb) može biti razlog za prekid izdržavanja kazne, ali ne i za uvjetni otpust. Mlinarić je prije odvjetničke karijere, 90-ih, bio upravitelj Okružnog zatvora u Zagrebu, piše Večernji.
