Sigurnu vožnju u automobilima za naše najmlađe jamče dječje autosjedalice. S obzirom na to da je njihova uporaba propisana Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, roditelje će dječje sjedalice spasiti i od plaćanja kazni.
Pravilno postavljenom dječjom sjedalicom i njezinom uporabom, rizik od stradavanja najmlađih u prometnim nesrećana bitno se smanjuje. Osim što autosjedalice spašavaju život, one i smanjuju ozbiljne ozljede i do 70 posto.
Sile koje djeluju na nas prilikom sudara, djeluju i na našu djecu. Istovremeno sigurnosni pojasevi vozila nisu dizajnirani da bi djeci pružili zaštitu, a sile sudara i kod najmanjih brzina su toliko jake da je nemoguće dijete zadržati u rukama. Upravo zato je iznimno bitno znati da je prevoženje djece “u krilu” ili u naručju vrlo opasno.
Prema zakonu, sva djeca niža od 150 cm trebala bi biti smještena u posebnoj sigurnosnoj sjedalici/postolju koja su za vozilo pričvršćena sigurnosnim pojasom vozila ili posebnim kopčama u vozilu i to na način koji je odredio proizvođač sjedalice.
Iznimno, djeca visine od 135 do 150 cm smiju biti putnici u vozilu bez sigurnosne sjedalice/postolja ako su pravilno vezana sigurnosnim pojasom za odrasle osobe i sjede na stražnjem sjedalu.
Na tržištu su brojne dječje sjedalice, većina ih je univerzalna i odgovara svim tipovima automobila pa je često pitanje roditelja – koju i kakvu odabrati.
Roditeljima se savjetuje probno postavljanje sjedalice prije kupnje. Prilikom kupnje autosjedalice roditelji moraju voditi računa o dobi djeteta, ali i o njegovoj težini.
Za novorođenčad i bebe preporučeno je voziti ih u sjedalicama postavljenima suprotno od smjera vožnje i to sve dok djeca ne prijeđu maksimalnu dopuštenu visinu ili težinu. Tek kad dijete dođe do težine od 10 kilograma ili navrši jednu godinu života, ono se može prebaciti u sjedalicu koja je postavljena u smjeru vožnje.
HAK svake godine provodi testiranje dječjih autosjedalica. Prošle godine, rigorozan test su prošle čak 33 sjedalice za djecu raznih dobnih skupina. Jedna je dobila najvišu, a čak dvije autosjedalice dobile su loše ocjene.
HAK je dječje sjedalice testirao u četiri kategorije – sigurnost, jednostavnost uporabe, ergonomija i prisutnost štetnih sastojaka u presvlakama. Rezultate testova možete detaljnije provjeriti na ovom linku.
Počeci proizvodnje dječja sjedalice datiraju iz tridesetih godina prošloga stoljeća. Njihova svrha tada bila je da, kao pomoćna sjedala, omoguće sjedenje djeteta na razini kako bi ga vozač vidio tijekom vožnje. Također, prve sjedalice trebale su onemogućiti djetetu da se kreće kako nebi smetalo roditeljima u vožnji.
Dječja sjedalica svoju pravu svrhu – zaštitu djeteta, dobiva tek 1962. godine. Britanac Jean Ames dizajnirao je dječju sjedalicu okrenutu prema natrag s remenom u obliku slova Y. radilo se o modelu sjedalice vrlo sličnom onima koje imamo i danas.
Nakon njega, Amerikanac Leonard Rivkin dizajnirao je sjedalicu okrenutu prema naprijed. Imala je u sebi metalni okvir koji je štitio dijete. Krajem šezdesetih godina dječje sjedalice postale su dostupne, no malo roditelja se odlučivalo investirati u njihovu kupovinu. U to vrijeme u automobilima nisu bili obvezni ni sigurnosni pojasevi za odrasle.
Američko zakonodavstvo prepoznalo je potrebu dječjih sjedalica i u sedamdesetima donijelo zakon prema kojemu su automobili morali imati sigurnosne pojaseve, a djeca biti u sjedalicama. U narednim desetljećima zakoni su sve više prepoznavali njihovu namjenu, piše Dnevnik.hr
