Je li se Poljak imenom Pan Kogulo, koji se doselio na Silbu krajem 19. stoljeća, psihički razbolio te zbog toga ubio suprugu i djecu, predaja ne govori. No, na tome je otoku i dalje živa priča o tome kako je Pankogulo, koji je ondje radio kao zvonar, nakon tragedije proklet te je zbog toga povampirio.
Predaja tvrdi kako je ustao iz groba, a po otoku su se počele događati neobjašnjive smrti djece i odraslih. Tako su i nastali sablasni stihovi: “Pankogula Badurina, zaša ti je misečina, sada ti se valja stati, jadnu dicu poći klati.” Neki ih, pak, vežu uz još sablasniju storiju koju smo čuli za posjete Silbi.
– Jednom davno na mjestu današnjeg silbenskog groblja živio je čovjek po imenu Pankogulo. Izgledom je sličio vragu, bio je zločest i djece gladan. Kako ne bi radio problema mještanima, jednom tjedno morali su mu dobrovoljno, kao žrtvu, dati dijete. No, onda su odlučili da to više neće činiti. Pankogulo se naljutio, krenuo prema selu te ukrao i pojeo svako dijete koje mu se našlo na putu. Šokirani i uplašeni mještani pokrenuli su hajku. Naoružani vilama i lopatama krenuli su prema groblju, odnosno crkvi sv. Marka, i ubili Pankogulu. Dandanas postoji mrlja Pankoguline krvi ispod tepiha, a ako pogledate gore, na zidu iznad portala, vidjet ćete njegov lik – prepričala je mještanka što je čula od bake.
No, kako je poznato da slike govore više od riječi, valja i posvjedočiti da je na zvoniku uklesano sablasno lice koje se nadvilo nad groblje, a iza škripavih vrata crkve nalazi se mrlja. Je li od krvi, nije poznato, ali predaja, a navodno i arhiva austrijske Dalmacije, ima i nastavak priče, koji kaže kako je Pankogulo, nakon što je izišao iz groba, jedne noći okupljene mještane iz grma upitao: “Hoćete u dvi ili u četiri?” Kada su mu odgovorili “u četiri”, on im je pobio svu krupnu stoku koja hoda na četiri noge.
Dan poslije otočani su u crkvi molili da ih se oslobodi zla, a odjednom se pojavio Pankogulo s kozjom mješinom punom krvi. Ljudi su se digli na noge i ubrzo ga ubili. Pankogulo je bio mrtav i drugi put, a krv koja se izlila po crkvi prali su, prema predaji, morskom vodom čak 40 dana. Poslije mu je navodno odrubljena i glava.
Priča o Pankogulu sa Silbe nije, naravno, jedina sablasna priča u Dalmaciji. U vrijeme Kandijskog rata vjerovalo se da je jedan Šibenčanin koji je umro zapravo bio vukodlak ili vampir te da je kriv za širenje kuge. Tu predaju navodi šibenska etnologinja Sandra Barešin, koja ju je, kao i niz drugih priča, saznala na terenu u razgovoru sa starijim ljudima.
– Nisu u Šibeniku govorili vukodlak, nego kodlak, a zapravo je riječ o vampiru. Prema predaji, vjerovali su da je za širenje kuge bio kriv živi mrtvac pokopan na groblju kod Gospe izvan grada. Iskopali su ga i u srce mu zabili glogov kolac, a kako je on zapravo umro od kuge, vađenje njegova tijela iz groba pridonijelo je širenju bolesti po gradu – kazala je Sandra Barešin.
Misteriozna bića u Šibeniku spominjala su se i “davne” 2006. godine kada je više stanovnika zvalo policiju zbog zastrašujuće pojave četvrtaste glave koju su vidjeli na Meterizama. Kada istraga nije pronašla ni vukodlaka ni vampira, nagađalo se da se do grada spustio vepar.
– Opis se uglavnom podudara. Riječ je bila o golemom stvorenju crne, guste dlake koje ispušta neartikulirane, paklene zvukove. Neki su sugrađani stvora čak nazivali Sotonom. No, zanimljivo je da su se pojave takve životinje događale u razmacima od 20 godina. Prvo 1966., drugo 1986. i zadnje 2006. – navodi Sandra Barešin.
Ženski vukodlak s Pašmana “junakinja” je još jedne priče o jezivim stvorenjima. U naselju Otus s utvrdom u vlasništvu jednog Talijana dogodio se početkom 15. stoljeća požar za čije je podmetanje okrivljena pokojnica Priba, koja se pojavljivala kao vukodlak. Sinovi plemića iz Cesene, vlasnika utvrde, sve su prijavili vlastima u Zadru. Ovi su pak došli na mjesto događaja i u grob pokojne Pribe, “vukodlakinje s Pašmana”, zabili glogov kolac.
Ipak, od svih “krvoloka” i dalje je najpoznatiji istarski vampir Jure Grando, koji je prestao maltretirati suprugu i mještane Kringe tek nakon što su ga iskopali živog iz groba te mu potom zabili glogov kolac u srce i odrubili glavu. Iako je najstariji europski vampir, iz 17. stoljeća, o njemu i danas istarske nonice pričaju sa zebnjom, piše Večernji.
