Iako se Hrvatska posljednjih godine ponovno suočava sa velikim valom iseljavanja, zbog čega brojne hrvatske institucije koje se bave pitanjima iseljeništva neprestano pozivaju hrvatske iseljenike na povratak u Domovinu, oni koji se vrate u Hrvatsku nailaze na brojne prepreke, piše Ivan Matić, Fenix magazin.
O tome govori i pismo jedne hrvatske obitelji iz Njemačke poslano portalu Fenix-magazin.de u kojem roditelji pišu o problemima nastavka školovanja svoga djeteta u Zagrebu, gradu u koji se obitelj vratila i gdje, po njihovu pisanju, „povratak u rodni grad ima gorak okus“. Umjesto da se tom djetetu omogući izravan nastavak školovanja u jednoj od zagrebačkih gimnazija, jer je dijete u Njemačkoj završilo 8. razred gimnazije (u Njemačkoj gimnazija počinje u 5. razredu osnovne škole, op.a), u Zagrebu ga se gura u „upisni krug“ za gimnazije.
Pritom dijete koje je pohađalo njemačku jezičnu gimnaziju, u kojoj je od 5. razreda uz njemački i engleski jezik sve četiri godine učilo i latinski jezik, ne može skupiti dovoljno bodova za upis jer nema dobre ocjene kao što to ima većina djece koja su u Hrvatskoj završila osnovnu školu, piše Fenix magazin.
Suprotno ranijoj praksi, koja je na osnovu „Programa za povratnike“ omogućavala djeci hrvatskih povratnika nastavak školovanja u istim školama koje su pohađali u inozemstvu, iz nerazumljivih je, a i Hrvatskoj štetnih, razloga sada ukinut taj Program. Tako dijete koje je završilo 8. razred njemačke gimnazije za nastavak školovanja u prvom razredu hrvatske gimnazije (što je 9. razred njemačke gimnazije, op.a) moraju prijeći izborni prag na osnovi bodovanja sa svojim vršnjacima koji su u Hrvatskoj završili osnovnu školu.
Kako u prvom upisnom krugu za gimnazije u Zagrebu njihovo dijete nije prošlo izborni prag temeljen na ocjenama iz prethodnih razreda, sada ga se za nastavak školovanja u Hrvatskoj gura u obrtničke škole. Ukoliko ne prevlada logika i dijete ne uspije upisati neku od zagrebačkih gimnazija, roditeljima ostaje izbor: svoje dijete koje je u njemačkoj pohađalo gimnaziju za nastavak školovanja u Hrvatskoj upisati u obrtničku školu ili se vratiti u Njemačku? A onda će opet slušati pozive istih onih hrvatskih institucija da se vrate u Hrvatsku iako te institucije ni prstom nisu makle kako bi im pomogli i olakšali povratak u Hrvatsku. A institucije od kojih su povratnici iz Njemačke tražili pomoć kako bi njihovo dijete nakon njemačke nastavilo školovanje u odgovarajućoj hrvatskoj gimnaziji su: Ministarstvu znanosti i obrazovanja RH, Agenciji za znanost i visoko obrazovanje te Ured dobrodošlice pri Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH, piše Fenix magazin.
Pismo hrvatskih povratnika iz Njemačke u Zagreb, koji su iz razumljivih razloga željeli ostati anonimni a čiji podaci su poznati redakciji portala Fenix-magazin.de prenosi se u cijelosti.
Poštovani,
žalosno je da Republike Hrvatske nema zakona koji bi djeci povratnika u Hrvatsku olakšao upis u srednje škole (gimnazije). Sve dok čovjek nije suočen s takvom situacijom i ne zna da je to tako.
Djeca koja se žele vratiti i nastaviti školovanje u RH po završetku 8. razreda u Njemačkoj moraju ići preko mrežne stranice “upisi.hr” i pod „kandidati iz drugih obrazovnih sustava“ mogu se kandidirati za upis u škole, naravno uz prethodnu registraciju koja također nije prilagođena za ljude koji žive izvan RH. Npr. za kontakt se ne može unijeti broj mobitela iz Njemačke nego samo iz Hrvatske.
U pravilniku o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u 1. razred srednje škole pod člankom 2 stoji:
„Pravo upisa u prvi razred srednje škole imaju svi kandidati nakon završenog osnovnog obrazovanja, pod jednakim uvjetima u okviru broja utvrđenog odlukom o upisu koju za svaku školsku godinu donosi ministar nadležan za obrazovanje“.
Kod samog upisa u obzir se uzimaju ocjene iz 7. i 8. razreda, kao i prosjek ocjena iz 5. i 6. razreda. Na temelju tih ocjena ostvaruju se bodovi koji su potrebni da bi se dijete moglo upisati u dotičnu školu. I tu zapravo nastaje problem, jer to nisu isti uvjeti ako se uspoređuju ocjene iz jedne njemačke gimanzije (koja počinje od 5. razreda i traje do 12. ili 13. razreda) i hrvatske osnovne škole. Pogotovo kad se zna da djeca u Hrvatskoj, koja se nakon 8. razreda osnovne škole upisuju u gimnazije, većinom imaju odlične ocjene što u njemačkim gimnazijama nije takav slučaj.
Ako dijete u Njemačkoj završi 8. razred gimnazije, ne može se tretirati kao da je završilo osnovnu školu. Ali školski sustav u Hrvatskoj ne poznaje tu različitost.
U konkretnom slučaju dijete koje je u Njemačkoj pohađalo gimnaziju, i to jednu od težih gimnazija sa programom G8, za upis u Hrvatskoj se natječe sa djecom koja su u Hrvatskoj završila 8. razred osnovne škole. U njemačkom školskom sustavu se djeca već nakon završenog 4. razreda osnovne škole opredjeljuju za Gesamtschule (Opća škola), Realschule (Realna škola) ili Gimnaziju (gimnazija). Što se tiče njemačke gimnazije (koja počinje u 5. razredu i koju upisuju najbolji učenici) smatram da nema razreda u njemačkim gimnazijama u kojem bi učenici imali prosjek ocjena kakav imaju djeca u 8. razredu osnovne škole u Hrvatskoj. Zato su djeca povratnika u Hrvatsku, koja se upisuju u srednje škole nakon 8. razreda, u nepovoljnijem položaju pri upisu i kod bodovanja nemaju iste šanse kao djeca iz osnovnih škola u Hrvatskoj.
U konkretnom slučaju dijete nas povratnika iz Njemačke se prijavilo i pokušalo se u Zagrebu upisati u pet gimnazija, uglavnom jezičnih jer je u njemačkoj gimnaziji uz njemački i engleski učilo od 5. razreda i latinski jezik. Program dvojezične nastave na njemačkom jeziku zasigurno bi olakšao da se dijete povratnika u Hrvatsku bolje uklopi u snađe u novoj situaciji. No, zbog nedovoljnog broja bodova dijete nas povratnika nije primljeno niti u jednu gimnaziju u Zagrebu. Iako postoji još jesenski upisni rok, u kojem će se ponovno pokušati upisati u neku od zagrebačkih gimnazija, ukoliko se nešto ne promijeni s tim famoznim bodovanjem, moglo bi se dogoditi da naše dijete koje je pohađalo gimnaziju u Njemačkoj bude prisiljeno upisati neku od srednjih strukovnih škola – jer ne zadovoljava postavljeni bodovni prag. Druga mogućnost je da se naša obitelj iz Zagreba ponovno vrati u Njemačku gdje će naše dijete nastaviti školovanje u gimnaziji. Kome je to u interesu? Hrvatskoj državi vjerujemo da zasigurno nije.
Valja napomenuti kako je čak i bivša država imala program za povratnike koji je svoj djeci povratnika olakšavao nastavak školovanja u bivšoj državi. To je sve donedavno postojalo i u Hrvatskoj dok taj program nije netko „ispod radara javnosti“ promijenio na štetu povratnika u Hrvatsku. Doista je žalosno da se takvo što dogodilo i da je usvojen nekakav pravilnik koji diskriminira djecu povratnika pri upisu u hrvatski školski sustav. Žalosno je i da nijedna od hrvatskih institucija koje su zadužena za Hrvate izvan RH nisu reagirale niti su digli svoj glas protiv ukidanja tog programa za povratnike, piše Fenix magazin.
U konkretnom slučaju o kojem pišem, naša povratnička obitelj u Zagreb se u više navrata obraćali Ministarstvu znanosti i obrazovanja RH, Agenciji za znanost i visoko obrazovanje te Uredu dobrodošlice pri Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH. No, nitko zapravo nije shvatio (ili nije želio shvatiti) o kakvom se problemu radi i u kakav se nepovoljan položaj gura dijete hrvatskih povratnika koje bi trebalo imati zajamčeno pravo svoje gimnazijsko školovanje nastaviti u Hrvatskoj te da mu država Hrvatska stvoriti uvjete za to. Uostalom, zar od takvih učenika i hrvatske jezične škole ne bi mogle profitirati? Ipak su to izvorni govornici stranih jezika.
Pri traženju pomoći na se samo „vozalo“ i upućivalo na web-stranicu “www.upisi.hr” te opet tako u krug. Pritom neke od spomenutih hrvatskih institucija nisu odgovarala ni na jedan od naših upita pa smo morali zvati telefonski i objašnjavati o čemu se radi. Nažalost, i to je bilo uzaludno jer bi ih svi, bez želje da nam se pomogne, upućivali na web stranice „upisi.rh“.
Očekujem da će ovo naše pismo, za koje se nadam koje će ga objaviti portal Fenix-magazin.de kao najčitaniji hrvatski portal u iseljeništvu pomoći odgovornima u Hrvatsko kako bi razumjeli da u Njemačkoj nije isti sistem školovanja kao u Hrvatskoj te da promijenjeni pravilnik diskriminira djecu hrvatskih povratnika. Pogotovo diskriminira one učenike koji dolaze iz njemačke gimnazije i žele nastaviti školovanje u hrvatskoj gimnaziji.
Ti koji su „potiho“ promijenili raniji program za djecu povratnika u Hrvatsku nisu bili svjesni (ili su to namjerno napravili) da novim pravilnikom otežavaju i onemogućuju povratak hrvatske djece i hrvatskih obitelji u Hrvatsku. Drugim riječima, napravili su pravilnik koji diskriminira djecu iz drugih obrazovnih sustava koji se žele prebaciti u hrvatski školski sustav. A o tome bi trebalo ozbiljno voditi računa, jer je malo hrvatskih obitelji sa djecom iz Njemačke koja se uopće žele vratiti u Hrvatsku. A nama malobrojnima koji smo se vratili se svakako ne bi smio na takav način otežavati povratak te našoj djeci onemogućavati nastavak odgovarajućeg školovanja u Hrvatskoj, stoji u pismu hrvatske povratničke obitelji iz Njemačke u Hrvatsku koju prenosi portal Fenix-magazin.de
