Na prvostupanjskom, ponovljenom suđenju, na Međunarodnom mehanizmu za kaznene sudove (MMKS) Jovica Stanišić, bivši šef SDB-a (Služba državne sigurnosti) Srbije, i bivši komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO) SDB-a Frenki Simatović proglašeni su krivim za pomaganje u zločinima u Bosanskom Šamcu i osuđeni na po 12 godine zatvora, ali nisu krivi za njihovo planiranje i naređivanje.
Prema optužnici Haškog tužiteljstva, 11. travnja 1992., na poziv lokalnih vođa bosanskih Srba, u Bosanski Šamac su iz Srbije stigle srpske snage, konkretno specijalne jedinice DB-a.
Deset dana kasnije, specijalne jedinice DB-a i lokalne snage koje su obučili pripadnici specijalnih snaga DB-a napale su Bosanski Šamac i preuzele kontrolu nad gradom.
Civili su, prema optužnici, zatvarani u zgradu policije i obližnje zgrade, i u zgradu Teritorijalne odbrane, gdje su tučeni i na druge načine maltretirani.
Pedesetak bosanskih Hrvata i Muslimana zatvoreni su u poljoprivredni objekt u selu Crkvina, u kojem su tučeni, a najmanje 16 civila je ubijeno, javio je detektor.ba.
UZP
Njih je Tužiteljstvo teretilo za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP), na čelu s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem, čiji je cilj bilo uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s dijelova teritorija BiH i Hrvatske radi uspostavljanja etnički čiste srpske države.
Na prvostupanjskom suđenju Haški tribunal je 2013. Stanišića i Simatovića oslobodio krivnje, ali je Prizivno vijeće 2015. usvojilo žalbu Tužiteljstva i zbog nepravilnosti u postupku naložilo ponovljeno po istoj optužnici. Žalbeno vijeće Haškog tribunala odlučilo je da prvi put za zločine u BiH u potpunosti obnovi suđenje.
U završnim riječima Tužiteljstvo je za Stanišića i Simatovića zatražilo doživotni zatvor, tužitelj Douglas Stringer rekao je da je i u ponovljenom postupku dokazano da su dvojica optuženih sudionici udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio “uspostavljanje teritorija s potpunom srpskom dominacijom”, nasilnim i trajnim uklanjanjem nesrba s velikih područja u Hrvatskoj i BiH. Taj plan su ostvarivali preko jedinica Crvenih beretki, Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana i Škorpiona, koje su osnivali, naoružavali i financijski opskrbljivali. Radi se o jedinicama koje su počinile teške i neizbrisive zločine nad nesrbima u ratovima u Hrvatskoj i BiH.
Od Škabrnje kod Zadra do Trnova kod Sarajeva paravojne formacije, koje su osnovali i opskrbljivali optuženici, počinile su monstruozne zločine i zastupnici tužiteljstva to su nepobitno dokazali, rekao je Douglas Stringer i istaknuo da je doživotna kazna jedina proporcionalna zločinima koje su optuženi počinili.
Postojao je Udruženi zločinački pothvat
Današnjom presudom utvrđeno je da je “barem od kolovoza 1991. postojao udruženi zločinački pothvat, sa svrhom da se većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni s određenih područja”, kako je pročitao sudac Hall.
– Tu zajedničku zločinačku svrhu dijelili su određeni vojni i politički i policijski dužnosnici Srbije, tzv. SAO Krajine, tzv. SAO Baranje i Slavonije i Zapadnog Srema kao i Republike Srpske u BiH, stoji u sažetku presude.
Simatović i Stanišić su znali za to, ali im nije utvrđeno ni sudjelovanje, ni pomaganje niti namjera, osim pomaganja u Bosanskom Šamcu, pa su oslobođeni za sve ostalo iz optužnice.
U skladu s Pravilom 125(C) Stanišiću i Simatoviću uzima se u obzir vrijeme provedeno u pritvoru prije predaje sudu, vrijeme provedeno u zatvoru tijekom originalnog suđenja i postupka žalbi, kao i ovog ponovljenog suđenja. U skladu s Pravilom 127(C), Stanišić i Simatović ostat će u pritvoru Mehanizma tijekom trajanja pripreme za njihov transfer u zemlje gdje će odsluživati svoje kazne”, stoji u sažetku presude.
