22 C
Zagreb
Naslovnica Život i zabava Ispovijesti roditelja čija su djeca preminula jer su ostala zaključana u automobilima:...

Ispovijesti roditelja čija su djeca preminula jer su ostala zaključana u automobilima: Mislila sam da sam grozna majka koja ne zaslužuje imati više djece

Ostavljen je u automobilu, sam, zatvoren, na vrućini. Njegovo tijelo to nije moglo izdržati. Petogodišnji dječak je preminuo.

”Dolazi do polaganog zatajivanja organa”, objasnio je Borna Josip Godan, liječnik sa specijalizacijom iz psihijatrije.

Tragedija je to koja je zavila Knin i cijelu Hrvatsku u crno. Ovakve nesreće nisu rijetkost. Događaju se neprestano diljem svijeta.

”Mislila sam da sam grozna majka i mislila sam da ne zaslužujem imati više djece”, komentira Lyn Balfour, vojnikinja iz SAD-a.

Što je to u nama što može dovesti do toga da zaboravimo vlastito dijete?

”Jer radimo nešto iz navike pa se memorijski sustavi u mozgu natječu jedan protiv drugih. Oni su poput djece jer se natječu za našu pozornost”, govori David Diamond, neuroznanstvenik iz SAD-a.

Tog je dana prije 15 godina Lyn Balfour iz američke savezne države Virginija trebala odvesti dijete u vrtić prije odlaska na posao. Spremila ga je. Stavila u autosjedalicu i krenula na put.

”Na taj dan kada je moj sin umro, bila sam jako umorna cijeli tjedan jer je imao prehladu. Nije spavao dobro, pa nisam ni ja spavala dobro. Imao je devet mjeseci. Obično ga je suprug vodio u vrtić, ali je vlasnica promijenila lokaciju vrtića i onda sam ja bila zadužena ostavljati ga. Ta se promjena dogodila tjedan i pol prije njegove smrti”, započela je svoju priču Balfour.

Na putu do vrtića je zastala nekoliko puta, kaže, a i nekoliko puta je dobila pozive.

”Zvao me član obitelji. Imala sam i drugi poziv tog jutra, hitan, vezan uz ljude za koje sam odgovorna na poslu. Nešto vezano uz rezervaciju avionskih karata. Promijenila sam fokus na nešto što moram obaviti kada dođem na posao”, nastavila je.

Bila je uvjerena da je dijete odvela u vrtić i otišla je na posao.

”Odgajateljica je pretpostavila da se nije pojavio jer je mislila da je doma kod mene, znala je da je imao prehladu. Kasnije je pokušala nazvati, ali je imala novi mobitel pa nije imala spemljene naše brojeve. Tako da je samo zvala mene na privatni, ne na poslovni broj ili onaj mojeg supruga”, objašnjava Lyn Balfour.

Na poslu privatni broj, kaže, stavi sa strane. Kada su je dobili, bilo je prekasno. Njezin sin Bryce umro je u automobilu od toplinskog udara. Dijete ostavljeno u automobilu na visokoj temperaturi može umrijeti vrlo brzo.

”Već nakon 15 do 20 minuta mogu nastati nekakve štete po zdravlje ukoliko je temperatura prostora povišena iznad 40 stupnjeva”, govori Godan.

To je zato, kaže, jer se tijelo djeteta brže zagrijava.

”Tijelo djeteta se tri do pet puta brže zagrijava nego tijelo odrasle osobe, upravo zbog smanjene mogućnosti znojenja, izbacivanja temperature van. Iznad 40 stupnjeva slijedi period kad ono gubi svijest, kada se smanjuju otkucaju srca kada je taj njezin volumen krvi sve manji i manji i tada dolazi do polaganog gašenja, polaganog i nažalost bolnog i ružnog umiranja”, komentira.

Ta činjenica da je dijete umrlo brzo i u muci, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Tragedija u Kninu na društvenim je mrežama nakon medijske objave dovela do salvi uvreda roditelja koji je dijete ostavio. Brojni su ga osuđivali.

”Ni nakon 1000 ovakvih slučajeva ne mogu shvatiti kako netko može zaboraviti dijete u autu. Dijete je prioritet broj jedan”, ”to nije tate ni vidjelo koji tata može dijete zaboraviti u autu vjerojatno je negdje pio”, ”svakome se može dogoditi da zaboravi mobitel, novčanik, ključeve, pa se vratimo po njih, ali dijete zaboraviti i to u toj mjeri da osam sati niti ne pomisliš na njega”, samo su bili neki od komentara korisnika na društvenim mrežama.

Došlo se do identičnog slučaja koji se prije mnogo godina dogodio na Cipru. Otac je vodio petogodišnjeg sina u vrtić. Putem ga je netko nazvao s posla da hitno mora doći. On je otišao i zaboravio dijete ostaviti u vrtiću. Ostavio da je u parkiranom automobilu. Kada su majku obavijestili da dijete nije došlo u vrtić, ono je već preminulo.

”Roditelji jednostavno ne vjeruju da se to može njima dogoditi. I ja sam bila jedna od njih”, objašnjava Balfour.

”Prije desetak godina, ja sam zaboravio svoje unuče u autu. Beba stara nekoliko mjeseci i bila je iza, u sjedalici i prvi put sam se vozio sa suprugom. Kad smo došli, ja sam izašao van i kako sam iskoračao van, moja supruga mi kaže – jesi nešto zaboravio? Ja nisam znao o čemu ona priča. Ona je na to rekla – beba je u autu. I u tom sam trenutku shvatio da sam bio sam, postao bih dio statistike”, prepričao je David Diamond, neuroznanstvenik.

David Diamond je neuroznanstvenik iz SAD-a koji se bavi proučavanjem ljudskog pamćenja više desetljeća. Istraživao je i zašto roditelji ostavljaju svoju djecu u autu. Došao je do zaključka da oni roditelji i skrbnici koji prije nisu zlostavljali svoju djecu, nisu je zanemarivali, koristili droge ili imali neku organsku disfunkciju mozga, mogu ostaviti djecu nesvjesno i nenamjerno.

”Mogu garantirati da otac nije dijete vozio svaki dan ravno od doma do vrtića i onda išao na posao. Dogodilo se nešto drugo tog dana”, govori.

U mozgu zapravo dolazi do rata između prospektive memorije i navike. Prospektivna memorije zadužena je za pamćenje onoga što moramo provesti u skoroj budućnosti, a navika je ustaljeno ljudsko ponašanje. Kako taj rat izgleda?

”Kada se planirate negdje zaustaviti kad idete doma, primjerice u trgovinu ili nešto što je važnije, za lijekove. Na početku vožnje, imate plan. Kažete si – želim otići u trgovinu i onda ću nastaviti doma. I koristite dio mozga koji se skrbi o svjesnoj, činjeničnoj memoriji. To se zove hipokampus u čeonom režnju. Napravite si plan i hipokampus pohrani te informacije. Imate potpuno odvojeni, drugi sustav koji vas vodi od posla do kuće možda i tisuću puta. I taj sustav navike postane aktivan. Kad je aktiviran, može potisnuti vaš svjesni memorijski sustav”, objašnjava.

I jednostavno navika prevlada nad planom.

”Možete provesti cijeli dan gledajući djetetovu sliku, pričati o svom djetetu i često će ti ljudi reći da moraju sad ići, pokupiti dijete u vrtić. Jer su stvorili lažnu memoriju koja zapravo ostvaruje njihov cilj. I tu je ono užasavajuće. Kada dođu do auta i otkriju da im je dijete provelo dan u autu i umrlo”, komentira Diamond.

Lyn Balfour je bila optužena za ubojstvo. I svjedočenje Davida Diamonda o tome što se događa u mozgu prilikom ovakvih nesreća, pomoglo je da bude oslobođena optužbi.

”Porota se složila sa mnom i mojim odvjetnicima da je to bila nesreća, tragična nesreća. Nisam bila u zatvoru, ali stvarnost je takva da to zapravo nije točno. Hodam okolo svaki dan i u zatvoru sam jer mi nedostaje moj sin”, govori Lyn Balfour.

Praksa u SAD-u nije ujednačena. Za slične predmete, donose se različite presude. Mnogi su roditelji završili u dugogodišnjem zatvoru.

”Mi imamo slučaj u SAD-u, u saveznoj državi Georgiji. Čovjek je zaboravio na svoje dijete i zato što je imao izvanbračnu vezu, tužilac ga je okrivio kao da je on htio ubiti svoje dijete kako bi bio slobodan oženiti drugu ženu”, naveo je primjer Diamond.

Vojnik iz Knina koji je ostavio dijete u automobilu je ispitan i pušten na slobodu. Protiv njega je podnesena kaznena prijava.

”DORH u takvim situacijama mora istražiti kakve su okolnosti u kojima se dogodila ta tragična situacija. Ako neka osoba postupa namjerno, svjesno i pristaje na ugrožavanje, onda tu represivni sistem djeluje, ali ako se ljudima dogodi stvar koju psihologija naziva sindrom ostavljenog djeteta, a zakon naziva nehaj i ta posljedica pogodi osobu kojoj se događa cijela ta stvar onda zakon nje propisuje kaznenu odgovornost, odnosno propisuje oslobađanje”, objašnjava odvjetnica Sanja Bezbradica.

U Hrvatskoj je bio već jedan sličan slučaj u Rovinju u srpnju 2019. godine kada je otac ostavio u autu četverogodišnju kćer. Nije ju htio buditi, a on je otišao u ispomoć u svoj frizerski salon. Djevojčica je preminula od dehidracije i toplinskog udara. Protiv oca je podnesena kaznena prijava. Županijsko državno odvjetništvo je donijelo rješenje o prekidu istrage. Kakva god kazna bila određena zakonom, stvarna kazna je za roditelja gubitak djeteta. Svjesnost da je svojom pogreškom vlastito dijete odveo u smrt.

”Na Majčin dan primjerice se osjećam kao da ne mogu uživati”. govori Lyn.

”Pa specifično je to da se osjećaj krivnje javlja odnosno da je uzrok krivnje sama ta osoba ja sam ga ostavio u autu nije kriva nekakva bolest, prometna nesreća nekakav faktor drugi koji bi se mogao dovesti nego ja sam ga ostavio u autu ja sam taj koji je zaboravio i nažalost to dijete je umrlo u stravičnim mukama i to je ono nešto što proždire roditelje i što ih uništava”, objasnio je Borna Josip Godan.

Lyn Balfour je nakon tragedije otišla na psihoterapiju sa svojim suprugom. ”Od prvog dana sam mu govorila da mi je žao i da se nadam da mi može oprostiti. Uz Božju milost, moj je suprug ostao uz mene”.

Vatrogasna postrojba grada Zagreba objavila je prije nekoliko dana upozorenje na Facebooku – ne ostavljajte djecu i životinje u automobilu i priložila tablicu s brzinom porasta unutarnje temperature. U trenutku stvaranja reportaže vanjska temperatura u Hrvatskoj je 30 stupnjeva u 13 sati. To znači da je unutarnja temperatura u automobilu za 10 minuta 34 stupnja. A za 30 minuta čak 46. Kako možemo izbjeći da dijete bude ostavljeno na takvoj vrućini?

”Majke često stavljaju medvjedića koji sjedi iza na sjedalici, stavljaju ga na prednje sjedalo kako bi ih podsjetilo da je dijete iza”, objašnjava Godan.

Uz razne trikove poput poruka s prednje strane vozila koje podsjećaju da je dijete u autu ili igračaka na sjedalici do vozačeve, postoje i razni drugi podsjetnici kao što su senzori u automobilima. Sve to može spriječiti tragedije.

”U Izraelu je toliko puno djece umrlo jer su bili ostavljeni u autu pa su promijenili zakon da vrtići moraju obavijestiti roditelje ako dijete nije stiglo u vrtić. U Italiji, sada traže da se uvede da svaki novi auto mora imati alarm za dijete. Ne znam za zakone u Hrvatskoj, ali se nadam da će se i kod vas zakon promijeniti i da se uvedu alarmi za djecu”, govori neuroznanstvenik Diamond.

Automobilski novinar iz Hrvatske kaže da u Europskoj uniji nema još zakona koji bi nametnuo uvođenje takvog pravila za proizvođače automobila. Ali je dobro to što neovisno europsko tijelo koje brine o sigurnosti automobila uvodi uskoro bitnu novinu.

”Od 2022. uvodi pravilo da automobili bez ugrađenog upozorenja na zaboravljeno dijete neće moć dobit maksimalnih pet zvjezdica. Nije još definiralo, ali vjerojatno će biti ili upozorenje ili će se morati staviti nekakav senzor vjerojatno nekakav senzor težine na zadnji sic”, naveo je Mato Pavličević, automobilski novinar.

Automobil koji je kupio prije nekoliko mjeseci ima takav senzor. Prilikom svakog zaustavljanja na ekranu se vozača upozorava da pogleda stražnje sjedalo. Priča Lyn Balfour dio je članka Washington posta “fatalna distrakcija” koji je dobio Pulitzerovu nagradu. Nakon što je sina Brycea tom fatalnom distrakcijom ostavila u automobilu, rodila je još djece. Odgojila ih. Ali ovo koje je otišlo s ovoga svijeta zbog njezine pogreške, nikada neće moći zaboraviti.

”Za tri dana koja dolaze bio bi mom sinu 15. rođendan i jako je teško, nikad ne prestane biti teško. To je kao hladna deka oko koje si omotan i koje se nikako ne možeš riješiti”, govori.

”Živi dan po dan. Ti si dobar otac! Nažalost, to je nešto što će ostati s tobom. Ali, molim te, znaj da nisi sam. Među grupom si roditelja koji su prolazili kroz sve što ti sada prolaziš. Bit će bolje! Uvijek se prisjećaj svojeg djeteta tako da pričaš i da ustaneš za ono što se može dogoditi bilo kome”, poslala je poruku ocu koji je u Kninu ostavio dijete u automobilu.

Može to netko nazvati sindromom ostavljenog djeteta iako to stručnjaci ne preporučuju, može to nazvati fatalnom distrakcijom, gubitkom svijesti o djetetu, bitkom jedne memorije nad drugom… Može netko zbog toga završiti u zatvoru ili biti oslobođen krivnje. Ali ni definicije ni kazne koje je propisala država, neće zapravo učiniti da duboka bol nestane. Svjesnost da je svojom pogreškom vlastito dijete odveo u smrt, nešto je što si roditelj teško može oprostiti. To je – gotovo nemoguće zaboravit, piše Dnevnik.hr

Najnovije

Još iz rubrike