Tog četvrtka 17. lipnja nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić bio je posebno nadahnut primajući u posjet tri učenice, netom ovjenčane prvim mjestom na državnom natjecanju iz vjeronauka.
Povodom primanja IKA je izvijestila da je nadbiskup Hranić trima djevojkama rekao da je zadivljen njihovim trudom i da im je rekao da “svojim stavovima i uvjerenjima, životom koji se gradi iz vjere, postaju svjetlo za sve koje susreću i s kojima žive”.
Sudeći prema dokumentu čiji faksimil posjeduje RTL.hr, otprilike nekako baš u tim trenucima nadležni referent u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku udario je žig kojim potvrđuje da je protiv Hranića zaprimljena kaznena prijava zbog prevare, povrede tuđih prava i prevare u gospodarskom poslovanju na štetu Marijana Ravlića i njegove građevinske tvrtke RAMS.
U istim trenucima taj nesretni žig sletio je i na drugu kaznenu prijavu, ovaj put protiv umirovljenog nadbiskupa Marina Srakića, u njegovom slučaju, doduše, samo zbog kaznenog djela prevare.
Ali, kako je objasnio Ravlić, podnositelj prijava kojima dvojicu nadbiskupa prijavljuje za milijunski kriminal, kod obojice je riječ o istoj priči koja počinje još 1996. kada je tvrtka RAMS iz Tenje kod Osijeka počela graditi “Duhovno rekreacijski centar Emaus” za lokalni Caritas.
Ravlić je o ovom slučaju već govorio za RTL-ovu Potragu, prije nekoliko mjeseci, u vrijeme kad se prijava za kaznena djela protiv nadbiskupa Hranića i Srakića nije spominjala. Tada je rekao da je bila riječ o poslu vrijednom 2.333.000 kuna, na zemljištu površine 18 hektara uz rječicu Karašicu na potezu između Osijeka i Valpova.
“Prijavio sam nadbiskupe Hranića i Srakića Općinskom državom odvjetništvu”, potvrdio je Ravlić.
“Kad smo završili posao, nisu htjeli platiti. Danas, pa sutra, pa ja kod biskupa jedanput, pa dvaput, pa triput…”, kazao je.
Rekao je da se pravosudni krkljanac, saga duga četvrt stoljeća, ukratko svodi na to da njegovoj tvrtki nisu platili obavljen posao, da su mu prvo tadašnji biskup đakovačko srijemski Srakić, a potom i njegov kolega Hranić, obećavali da će mu platiti posao, ali da novac nikako nije dolazio.
Ravlić ih je sada prijavio tužiteljstvu da su to činili kako bi prošle godine i sve skupa otišlo u zastaru, pri čemu je njegova tvrtka otišla u stečaj nakon ovrhe koju je pokrenula Biskupija Đakovačko-osječka.
U sve napetije odnose s Crkvom Ravlić je ušao nakon što je RAMS izveo drugu fazu radova.
“Od dva milijuna i 333 tisuće kuna nisu platili ništa”, kazao je Ravlić.
Potpuno suprotno njemu tvrdi, međutim, odvjetnik Zoran Šarić. On nam se telefonski javio kao odgovor na upit Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji da nam se na optužbe očituje u prvom redu Hranić, ali i Srakić:
“Svi radovi koje je tvrtka RAMS izvela su plaćeni.”
“Ravlić je prevarant”, zapravo je takvom Šarićevom izjavom započeo razgovor.
“Nikada nisu pružili dokaz da su nešto platili”, tvrdi nasuprot tome Tomislav Filaković, jedan od dvojice odvjetnika koji zastupaju Ravlića.
Ono što nije sporno jest da su iz Caritasa iz nekog razloga 1999. tražili da Ravlić pristane na to da mu se plati 1,5 milijuna kuna, i to u tri obroka do 2002. Ali, umjesto da to bude rješenje, od tog trenutka sve ide s lošeg na gore.
Filaković kaže da je tom sastanku, osim ravnatelja Caritasa Martina Radmana, u međuvremenu preminulog, bilo nazočilo desetak ljudi:
“Od inženjera, predstavnika Crkve, odnosno Caritasa, izvođača radova, svih mogućih, svi su potpisali dokument kojim prihvaćaju dug, odnosno svode dug s 2,3 milijuna na 1,5 milijuna.”
Međutim, dva tjedna poslije Radman se navodno predomislio i ponudio da RAMS-u plati samo 800.000 kuna, na što Ravlić nije pristao. Krajem 2001. novac još ne stiže i Ravlić je stoga prekopao ulaz u centar Emaus, blokirajući centar dva mjeseca. Pravosudna drama u tom trenutku još ne počinje, ali počinje ono za što Ravlić u kaznenoj prijavi optužuje Srakića:
“Sve vrijeme do podnošenja tužbe tadašnji biskup đakovačko srijemski Marin Srakić… obećavao je odgovornoj osobi… Ravliću da će mu biti plaćeno sve što je ugovoreno sporazumom.”
Za onaj dogovor o smanjenju iznosa za građevinske radove na 1,5 milijuna kuna u kaznenoj prijavi protiv Hranića Ravlić navodi da su obojica, i Hranić i Srakić, “potpisala situaciju” na taj iznos.
Na kraju je Ravlić sudskom tužbom odlučio tražiti svoj novac na zadnji dan 2007. Kvaka je, navodi, u tome što je rok za isplatu zadnjeg obroka po dogovoru s Caritasom iz 1999., onom kad su se dogovorili oko 1,5 milijuna kuna, bio 31.12.2002. Posljedično je zadnji dan prije zastare za obratiti se sudu bio 31.12.2007.
Zašto se Ravlić sudu nije obratio ranije?
“Kako je Marijan Ravlić izdanak stare katoličke obitelji, podrijetlom iz Hercegovine, imao je apsolutnu vjeru da će doista njegov rad biti plaćen i da neće ostati uskraćen za naplatu rada koji je izvršio u ime i za račun tadašnje Biskupije Đakovačke i srijemske Caritasa Osijek”, stoji u kaznenoj prijavi protiv nadbiskupa Srakića.
Dalje navodi i dva datuma, po jedan 2001. i 2002., kao i točno vrijeme, kad ga je Srakić primao u svom uredu i navodno ga uvjeravao da će mu sve platiti.
Ravlić navodi da mu je tvrtka završila i u stečaju u studenom 2002. i da je u stečaju ostala do siječnja 2007. U godinama se događalo sve i svašta. Pet godina trebalo je općinskom sudu da zaključi da nije nadležan. Pet puta su se obarale presude, spor je šetao s Općinskog suda na Trgovačke sudove, konačno i na Visoki trgovački sud.
Pravosudni sukob kulminirao je kad se činilo da je pravosuđe konačno nešto postiglo. Odvjetnik Ivan Lalić, koji je Ravlića zastupao u stečajnom postupku, kazao je:
“Općinski trgovački sud je odlučio da Caritas treba platiti 1,5 milijuna kuna. Visoki trgovački sud je to preinačio da Caritas mora platiti pola milijuna kuna.”
Konačna presuda značila je i to da Ravlić drugoj strani mora platiti troškove odvjetnika, kao i da Caritas mora platiti kamate na presuđenih 500.000 kuna.
“Caritas treba platiti 500.000 kuna od 1. siječnja 2003. dok RAMS treba Caritasu platiti 388.000 kuna, s tim da te kamate idu od 20.6.2018.”, objasnio je Lalić.
Ugrubo, s Ravlićeve strane to bi značilo da mu Caritas treba platiti nešto preko jednog milijuna kuna, on kaže 1,8, a druga 480.000, kako je kazao odvjetnik Šarić.
“I gledajte sad”, ispričao je dalje Ravlić, “oni nas odmah blokiraju za 400.000 kuna. A istodobno oni neće prebijanje da nama pripadne cca 1,4 milijuna kuna…, oni traže odgodu za 1,8 milijuna, nas drže i dalje blokiranima. I traže odgodu. I dobiju od suda odgodu!”
O čemu je riječ objasnio je dalje Lalić. Rekao je da su obje strane, nezadovoljne presudom, pozvale reviziju Vrhovnog suda, te da su istodobno obje strane pokrenule ovrhu one druge strane po slovu presude. Odjednom, 23. studenog 2020. ovrha nad Caritasom je odgođena.
“Oni su se pozivali na uloženu reviziju. Međutim, revizija nije opravdani razlog za odgodu ovrhe. Revizija ne odgađa odgoda ovrhe. Sud u Osijeku je prihvatio da se odgađa ovrha, Županijski sud u Zadru je to potvrdio”, kazao je Lalić:
“Problem je u tome što se u to vrijeme nije mogla uložiti revizija na taj iznos od 500.000 kuna. Cenzus je bio 500.001 kunu. Zato smatramo da je ta revizija samo odugovlačenje postupka.”
Što se tiče revizije pri Vrhovnom sudu, dodaje, taj dio se mogu nadati da će dočekati tek za pet ili šest godina. Takva situacija do lipnja ove godine Ravlića je dovela dotle da prelomi i prijavi dva nadbiskupa za kazneno djelo prevare, a Hranića i za još nekoliko drugih.
I što sad?
“Takve kaznene prijave moraju biti odbačene jer oni (nadbiskupi) nisu bili nikakve ovlaštene osobe u Caritasu Osijek. Caritas Osijek ima svog direktora, upisan je kao pravna osoba u Registar Trgovačkog suda u Osijeku i odgovorni mogu biti samo direktori u tim ustanovama. U nikakvom poslovnom odnosu nije bila nadbiskupija Đakovačko-osiječka s tvrtkom RAMS”, objasnio je stajalište Nadbiskupije odvjetnik Šarić, kojega smo izričito zamolili, pa je i izričito potvrdio da zastupa Caritas, kao i Hranića i Srakića.
On se potužio, dapače, da se njegova strana nema odakle naplatiti:
“Svu imovinu koju je tvrtka RAMS imala, on je prenio i prepisao na svog sina… Mi se nemamo odakle naplatiti, jer tvrtka RAMS nema imovine. Čak jedno vrijeme, unazad pet godina, pa do prije dvije godine, tvrtka RAMS nije imala otvoren žiro račun u Republici Hrvatskoj.”
Šarić je rekao da tvrtka RAMS doista jest izvorila radove na Duhovno rekreacijskom centru Emaus. Ali: “Ono što je bilo potrebno, to smo platili, to je Caritas platio.”
Ustvrdio je dalje da se Ravlić žalio i u sam Vatikan:
“Može on svuda pisati, ali mi moramo poštovati samo pravomoćnu sudsku odluku.”
“On je tužbom tražio da mu se plati nekakvih 2,4 milijuna kuna temeljem nekakvog ugovora koji nikada nije prihvaćen niti potpisan od strane Caritasa. Temeljem takvog jednostrano potpisanog ugovora s njegove strane za radove koji nisu niti prihvaćeni niti odrađeni, on je podnio tužbu”, kazao je Šarić dalje:
“Uz to je priložio nekakav sporazum na nekakvu situaciju gdje se Caritas obvezao isplatiti 1,5 milijuna kuna. I taj iznos je riješen u nagodbi za vrijeme stečajnog postupka.”
Što se tiče njegove stranke, dodao je, nastupila je zastara i to je to. Što se Ravlića tiče, zastare ne samo da nema, nego u kaznenoj prijavi protiv Hranića navodi i to da je Đakovačko-osječka nadbiskupija “u vrijeme postojanja duga od 2,33 milijuna kuna” počela i završila sjedište nadbiskupije u Osijeku u vrijednosti oko 50 milijuna kuna:
“A meni nisu platili…”
Njegov odvjetnik Filaković ne sumnja da je Ravlić ispao žrtvom prevare:
“Prema riječima gospodina Ravlića, on (Srakić) ga je svo vrijeme trajanja njihovog dugogodišnjeg odnosa zavlačio i neistinito obećavao da će to biti ispunjeno, čekajući da nastupi zastara. U konačnici je zbog toga pao u stečaj i uspio naplatiti samo četvrtinu svojih potraživanja.”
Filaković je primijetio da uopće što je išta presuđeno u korist Ravlića, konkretno onih pola milijuna kuna, da već i to ide u prilog njegovim optužbama:
“To potvrđuje da je, zahvaljujući što je tome vjerovao, dospio u poziciju da mu je zastarjelo tri četvrtine potraživanja što je prvotno imao prema njima.”
U jednome se odvjetnik Filaković uvelike slaže s odvjetnikom Šarićem, točnije, oko mogućnosti da tužiteljstvo doista prihvati kaznenu prijavu i podigne optužnicu protiv Hranića i Srakića.
“U pitanju je institucija koja je, eto, na neki način svima institucija ‘u koju ne treba dirati’. Objektivno je za očekivati da će odbaciti kaznenu prijavu, obustaviti kazneni progon. Ja sam to i rekao gospodinu Ravliću da tu ne očekuje previše”, kazao je Filaković.
Da je Ravlić inače u pravu, u to ne sumnja niti najmanje:
“Evidentno je da se tu ostvaruju zakonska obilježja kaznenog djela prevare. Prevario si me, držao si me u zabludi da ćeš mi nešto dati što mi nisi dao, a ja zbog toga nisam podizao tužbu i došao sam u poziciju da zadnji dan, bukvalno zadnji dan, mogu utužiti onaj zadnji iznos, jer je bilo potpisano da će se u tri godine isplatiti u tri rate.”
Filaković tvrdnje Šarića, zastupnika druge strane, Caritasa i biskupa, pobija ovako:
“Tuženik se vadi na to da je to potpisao tadašnji župnik i ravnatelj Caritasa, koji je za to bio i ovlašten, sada pokojni župnik Radman. A naravno da je jedini osnivač Caritasa nadbiskupija, tadašnja Biskupija đakovačka i srijemska, koja ima svoju odgovornu osobu.”
“Pa, nije to Radman radio sam! Možete misliti! Caritas kao nekakva humanitarna udruga, neprofitna, radi takav centar koji košta u konačnici, ne znam, pet milijuna, a da to ne odobri biskupija koja je osnivač. Teško”, kazao je.
Rekao je još i to da bi, da je on bio na Ravlićevom mjestu, u startu bio puno oprezniji:
“Vidite. Pregovore je vodio s tadašnjim biskupom, kasnije nadbiskupom Srakićem. A potpisao je ovaj. Ja bih bio oprezniji da sam bio na njegovom mjestu.”
Konačno, Filaković je spomenuo i onu moralnu, etičku nezgodnu situaciju u kojoj bi se našla Crkva ako bi se dosudilo da je Ravlić u pravu.
“Nezgodno je to, znate, s institucijom koja propagira iznimno poštenje, poštivanje svih ljudskih vrlina. Pa i ja sam katoličkog odgoja, iz katoličke obitelji… Institucija je jedno, vjera je nešto drugo. Institucija ima svoje ciljeve, oni to vrlo uspješno rade. To je vrlo osjetljivo. I kad vam takva institucija kaže da vam neće platiti vaš rad, i to ne 200 kuna, nego više od dva milijuna kuna, onda tu nešto ne valja. Ili institucija ne valja ili milijuni ne valjaju.”
Niti odvjetnik Lalić ne sumnja u to da je Ravlić u pravu, da su mu trebali platiti traženo. Samo, niti on nije optimističan da bismo u Republici Hrvatskoj mogli doživjeti presedan da dva nadbiskupa sjede na optuženičkoj klupi s optužnicom za prevaru: “Od te kaznene prijave mislim da neće biti ništa jer je teško dokazivo, kao i zato što je s druge strane Crkva.”
“Cijeli taj slučaj od početka, ne znam šta reć'”, komentirao je dalje: “Ak’ ste imalo vjernik, onda je to jedno takvo razočaranje unatoč tome što vjera i Crkva nisu istoznačne stvari.”
A centar, odnosno Duhovno-rekreacijski centar Emaus, što je s njim danas?
U svibnju 2018. Glas Slavonije objavio je da je “godinama zapuštani i neodržavani” centar na Satničkom ribnjaku osječki “Zoo hotel” uzeo u koncesiju od Đakovačko-osječke nadbiskupije kako bi ga se obnovio i prenamijenio u ugostiteljski objekt.
Što se tiče Ravlića, on ne odustaje:
“Platit će to oni do zadnjeg centa!”
