27.8 C
Zagreb
Naslovnica Hrvatska Gazde Zorana nema. A Nepalci?! Nije ih on držao zatočene! Pa ja...

Gazde Zorana nema. A Nepalci?! Nije ih on držao zatočene! Pa ja sam im palačinke spremala…

– Dobar dan, jesam dobila konobu “Pol Murvu”?

– Jeste.

– Poštovanje, zovem iz Slobodne Dalmacije, molila bih gospodina Zorana Marijana.

– Nije trenutno ovdje, na putu je.

– Je li konoba sada otvorena?

– Nije otvorena zato što on nije tu. Bilo je nekih problema, ne znam… Uglavnom, zatvoreno je.

– Zatvoreno zadnjih dana ili…?

– Evo, dva dana. Ništa nije službeno zatvoreno, nego jednostavno… Ma, pretpostavljam da znate o čemu se radi…

Tako je započeo razgovor novinarke Slobodne Dalmacije s gospođom koja se jučer javila na telefon konobe “Pol Murvu” u viškoj Ženoj Glavi, posljednja dva dana često spominjanome mjestu u javnosti zbog slučaja “gladnih i zatočenih Nepalaca”. Policajci Službe organiziranog kriminaliteta kriminalističkim su istraživanjem utvrdili postojanje osnovane sumnje da je zagrebački poduzetnik Zoran Marijan u razdoblju od prosinca 2020. do 20. lipnja 2021. iskoristio četvoricu državljana Nepala tako što je iskoristio njihov nezakonit boravak i nereguliran radni status u Hrvatskoj, kao i njihovu lošu financijsku situaciju, te ih vrbovao za zapošljavanje.

Vlasnik nekoć popularnog zagrebačkog kluba “Movie Pub”, čije je poslovanje okončano u dugovima, odveo ih je, priopćila je policija, na Vis, točnije u mjesto Žena Glava te ih tamo držao smještene u nekakvoj konobi i prisiljavao da za njega rade a da im nije isplaćivao nikakvu novčanu naknadu. Policija je utvrdila i kako ih je držao u neprikladnim radnim uvjetima u kojima nisu čuvani njihovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo.

Tragom priče o Marijanovim poslovnim pothvatima na Visu, došlo se i do konobe “Pol Murvu”. Ljubazna gospođa, koja se javila na telefonski broj konobe, također je jedna od njegovih djelatnica. Biljana Žmura iz Šida, kako će se nešto kasnije, bez zadrške, predstaviti. Sve do prije koji dan bila je pomoćna radnica u kuhinji spomenute konobe, baš kao i nevjenčani joj suprug Zoran Vidić. A njihov gazda Zoran Marijan. Htjeli smo i do njega, ali Biljana kaže kako je to nemoguće, jer je njegov mobitel u “bunkeru” – u policiji.

– Nisam stručna za rad u kuhinji tako da ne mogu ugostiti goste, a nikog drugog nema. Ja i muž smo tu sami – pokušava objasniti Biljana.

– I sad se javljate na mobitel konobe, koja ne radi?

– Pa da, nažalost. Ali samo vam mogu reći da pola od toga što je ispisano i rečeno nije točno.

– Što nije točno?

– Prvo i prvo, niti je on te Nepalce držao zatočene niti ih je izgladnjivao. Kako je kupovao nama hranu, tako je kupovao i njima. Mogu to posvjedočiti, jer sam je ja dijelila. Nepalci su sami sebi kuhali. Imali su kuhinju… Gdje?! Gore, u drugoj kući, koju su renovirali. Ne ovdje gdje je restoran.

– Tko im je nabavljao namirnice?

– Pa on, osobno. Sve im je davao, vjerujte mi na riječ. To je sve čisto napuhano. Nekome je on stao na žulj i to je to. Oni su imali slobodu kretanja, dobivali su pare, on im je kupovao i cigarete. Davao im i pivo, i sokove, i rakiju. Isključivo su jeli piletinu. Kupovao im je u “Pivcu” na Visu, to je barem lako provjeriti. Rižu, makarone, krumpire, luk, mrkvu… I to na vreće. Imali su svoj frižider…

– Sve su to imali u kući koju su renovirali?

– Sve, sve… Nisu se hranili kod nas u restoranu niti su ovdje obavljali ikakve radove. Oni su imali potpunu slobodu. Pa jedan od njih je pješice išao u Vis sebi kupiti pivo. Kakvo je to onda zatočeništvo?! Ne mogu razumjeti, ali gotovo je sad – bespomoćno je zazvučala gospođa s druge strane linije.

Biljana dodaje kako ja sada “ispalo da je Zoran Marijan teški kriminalac, a to nema veze, barem ne u našem slučaju. Ne kažem da on možda nema putra na glavi za neke poslove, kao i svi poslodavci. Ali da je sve to tako kako se piše, nije. Pa kad bi tim Nepalcima zafalilo krumpira, ja bih im dala iz restorana. Koliko sam im samo puta radila prženice. Zoran bi mi znao reći: ‘Daj im malo nešto da se okrijepe.’ Palačinke, ma sve su imali…”, povjerila se Biljana.

Kaže kako se sa svojim poslodavcem nije čula posljednja dva dana. Očekivala je njegov dolazak jučer. Ili možda danas, na dan kada s nevjenčanim suprugom, po nalogu policije, mora napustiti Hrvatsku…

– Mi smo imali radnu i boravišnu dozvolu, ugovor o radu… Ali nam je dozvola, nažalost, istekla zbog svih ovih peripetija. Gospodin Marijan je uzeo sve podatke, mi smo mu ih dostavili… Ma, tu je splet nesretnih okolnosti. On je s tvrtke “Plavi maestral” otvarao ovdje na Visu tvrtku “Issa Agro”. Mi, radnici, trebali smo s “Plavog maestrala” prijeći u “Issu” kako bi nas prijavio u Visu. I došlo je do raskoraka… – nastoji obrazložiti zašto je “pukao” njezin sezonski angažman.

Marijanova djelatnica iz Šida navodi kako su svi koji su radili kod njega imali legalne papire, pa tako i Nepalci. Kod Zorana Marijana je, kaže sa suprugom došla raditi u prosincu 2019. Najprije u Zagrebu, pa onda u Tribunju do 1. siječnja ove godine. Potom su otišli na odmor, a onda 5. ožujka zbog posla stigli na Vis. I Nepalci su, veli, prethodno bili u Tribunju.

– Recite vi meni biste li vi, ako nešto renovirate i imate svoje radnike, uzeli njih da vam rade ili biste uzeli nekog drugog. Kad smo suprug i ja došli u ožujku, čovjek nas je dočekao, smjestio u svoju kuću u Kutu… Jednostavno, šokirana sam što se radi i što se piše. Za tog čovjeka radimo posljednje dvije godine i nikakvih problema nije bilo. Ali policija nam je sada rekla da moramo napustiti Hrvatsku, jer su nam istekli dokumenti. I mi idemo za Srbiju… Ali on tu nije ništa kriv. Pa što bi od nas tražio dokumente da je nešto htio muljati. Moja su djeca u Srbiji vadila potvrde o nekažnjavanju. Ne razumijem, ali dobro, što je, tu je. Dobili smo zabranu ulaska u zemlju na godinu dana. Što će biti s restoranom, ne znam – razočarano će Biljana zbog izgubljene poslovne prilike i mogućnosti dodatne zarade na sezonskom poslu u Hrvatskoj.

Ima, gorko će, drugih kuhara iz Marijanovih ostalih tvrtki, koje će gazda vjerojatno prebaciti na Vis. No, ipak, nada se da kako će se sa suprugom u Hrvatsku vratiti iduće godine, jer “nema razloga da se ne vrate”, piše Slobodna Dalmacija, prenosi Jutarnji.

Najnovije

Još iz rubrike