18.8 C
Zagreb
Naslovnica Život i zabava Čudo: Pjesma iz 1980-ih vratila mu je sjećanje nakon 10 godina amnezije,...

Čudo: Pjesma iz 1980-ih vratila mu je sjećanje nakon 10 godina amnezije, evo što se dogodilo

“Sjetio sam se božićnog drvca, visoko iznad mene i žene, koja je samo stajala i smiješila mi se, bila je mlada i bez sijedih u kosi – bila je to moja majka i ja sam bio njen dječačić – činilo se toliko stvarno.”

“I pictured a rainbow

You held it in your hands

I had flashes

But you saw the plan”

Hit pjesma 1980., The Whole of the Moon grupe The Waterboys, kroz Thomasove je slušalice pronašla put do njegova dubokog sjećanja – i probudila ga.

Nekoliko različitih, vrlo jasnih sjećanja napokon se pojavilo pred njegovim očima. Tom tridesetogodišnjaku bila je to točka prekretnica u životu.

Deset dugih godina je naime čekao nešto takvo, sve od kada mu je sjećanje kompletno izbrisano u automobilskoj nesreći, piše BBC.

“Najčarobnija stvar koju možete zamisliti. Sjedim na neprepoznatljivom plavo obojanom podu i vidim samo sivi radio. Najedanput, kao da sam na drugom mjestu i držim nečiju mušku, ogromnu ruku…”

Thomas je nastavio, “Sjetio sam se božićnog drvca, visoko iznad mene i žene, koja je samo stajala i smiješila mi se, bila je mlada i bez sijedih u kosi – bila je to moja majka i ja sam bio njen dječačić – činilo se toliko stvarno.”

Odmah je zapisao sjećanja koja su mu se ukazala.

Morao se uvjeriti da su bila stvarna, da nije bio još trik koje mu je njegov mozak znao često priređivati.

Unatoč tome što je patio od potpune promjene osobnosti i nemogućnosti prepoznavanja lica – u ovo je bio siguran – sjećanja su bila stvarna.

Automobilska nesreća u kojoj je nastradao tada devetnaestogodišnji Thomas dovela je do toga da je potpuno zaboravio sve bliske mu ljude i sve događaje do tog trenutka.

Kada je izišao iz bolnice i vratio se kući – unatoč tome što je tamo proveo cijeli svoj život, nije mogao prepoznati kuću ni svoje roditelje.

Iako je izgubio sjećanje na svoje školske dane, Thomas je i dalje znao osnove pisanja, čitanja i matematike.

No, svi njegovi dosadašnji interesi više ga nisu zanimali.

Odustao je od izabranog studija te je interese prebacio u kreativno izražavanje – spisateljstvo i kulinarstvo.

Članovi njegove obitelji primjetili su promjene u njegovoj osobnosti. “Naravno da mome bratu nije bilo drago zbog nesreće, no stalno je govorio – sada si puno ljubazniji!”, kroz šalu se prisjeća Thomas.

Thomas je patio i od nemogućnosti pamćenja lica, što je dovelo do poteškoća u njegovom ljubavnom životu.

Sve dok nije upoznao Sophie – njegovu sadašnju ženu koja je srećom tjedan dana prije njihova prvog sastanka kosu obojala u žarko crvenu.

“Bila je poput svjetionika, da nije bilo njene ludo crvene kose nisam siguran bih li je uspio ikada više prepoznati nakon tog prvog puta – koliko god se dobro slagali.”

Prvi put u godinama, Thomas je prepoznavao nekoga u gomili ljudi.

Sophie nikada nije prestala bojati svoju kosu te je i dalje jedina osoba koju Thomas može prepoznati.

Neurolog Dr. Colin Shieff objašnjava ovakav način pokretanja sjećanja, “Sjećanja se sastoje od slojeva kemikalija, koje se uglavnom dijele na miris, dodir i okus.”

“Potrebna je samo mala memorijska kemikalija kako bi pokrenula puno veću sliku. Veća slika pokreće sjećanje te “otključava” taj do tada zatvoreni ormarić sjećanja.”

Sva zaboravljena sjećanja nalaze se duboko u našim mozgovima, većina njih potisnuta su ili “zaboravljena”, jer ako bi se konstantno sjećali apsolutno svega što nam se desilo, mozak bi bio pretrpan i ne bi mogao funkcionirati.

No, to ne znači da su ta sjećanja izgubljena, samo su negdje duboko u podsvijesti, a aktivirati ih mogu upravo ovaki mali okidači poput pjesme iz djetinjstva, prenosi RTL.

Najnovije

Još iz rubrike