22 C
Zagreb
Naslovnica Inozemstvo Bečki stručnjak: Državama Balkana ekonomski se više isplatilo ostati u Jugoslaviji

Bečki stručnjak: Državama Balkana ekonomski se više isplatilo ostati u Jugoslaviji

Intervju izvršnog direktora bečkog Instituta za međunarodne gospodarske usporedbe (WIIW), ekonomiste dr. Maria Holznera koji je objavila Austrijska novinska agencija APA i prenijeli brojni austrijski i strani mediji na svojim gospodarskim stranicama pod naslovom „Očuvanje Jugoslavije svima bi se ekonomski isplatilo“, pokrenulo je ponovno rasprave o ekonomskoj opstojnosti bivše Jugoslavije i neizbježnosti njenog političkog raspada.

U analizi i komentarima gospodarskih aspekata bivše Jugoslavije, Holzner komentira i gospodarski razvoj država slijednica koje su nastale nakon njenog raspada i koje su od njih najviše izgubile raspadom Jugoslavije. Govoreći o ekonomskim posljedicama raspada Jugoslavije, čelnik WIIW-a i priznati austrijski ekonomski stručnjak ističe kako se „politički njen raspad nije mogao spriječiti, ali ekonomski bi se isplatilo sačuvati Jugoslaviju“.

Povod razgovoru s Holznerom na temu bivše Jugoslavije bili su brojni napisi proteklih dana o 30-godišnjici njenog raspada, koji je promijenio međusobne odnose gospodarske (ne)moći i životnog standarda bivših republika. Na upit kako bi se reformirana Jugoslavija gospodarski razvijala u posljednjih tri desetljeća da nije došlo do raspada jugoslavenske državne zajednice Holzner je odgovorio: „To bi bila prednost za sve zemlje, posebno za Sloveniju i Hrvatsku“.

„Posebno bi profitirale upravo Slovenija i Hrvatska, koje su Jugoslavije prije 30 godina prve okrenule leđa“, konstatirao je izvršni direktor WIIW-a. Istaknuo je kako su u to vrijeme slovenske banke ili hrvatski lanac benzinskih postaja INA-e bili zastupljeni i aktivni na području cijele Jugoslavije.

„Slovenija i Hrvatska su u Jugoslaviji bile tehnološki lideri. Sada se primjerice Hrvatska nalazi na začelju EU“, dodao je, aludirajući na posebno nerentabilnu hrvatsku brodogradnju. Holzner ističe kako su Slovenija i Hrvatska 30 godina nakon kraja Jugoslavije i nadalje „najnaprednije bivše republike, ali da se njihovo vodstvo nad ostalim bivšim jugoslavenskim zemljama smanjuje“.

Na to ukazuje ekonomskim pokazateljima: „Pristupanje Europskoj uniji 2004. (Slovenija) i 2013. (Hrvatska) ne odražava se jasno na razvoju bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika“. Uspoređujući s Austrijom Holzner napominje kako su „aktualno Slovenija i Hrvatska dostigle 70 odnosno 51 posto austrijske gospodarske razine. Crna Gora, Srbija i sjeverna Makedonija trećinu austrijskog BDP-a po stanovniku, Bosna i Hercegovina četvrtinu, a Kosovo petinu“.

„U proteklih 20 godina Crna Gora je napravila najveći gospodarski pomak i s 21 posto skočila je na 36 posto austrijskog BDP-a. Slovenija i Hrvatska su se od 2000. godine pomakle za 9 odnosno 13 bodova“, rekao je čelnik bečkog WIIW-a pojasnivši: „Crna Gora se je nakon sloma svoje aluminijske industrije prebacila na turizam i stoga si je mogla priuštiti visok proračunski deficit“. Holzner u nastavku ističe kako u Crnoj Gori „maloj jadranskoj državi, koja je uvela euro kao nacionalnu valutu, postoji daljnji potencijal za turističko širenje.

„Ni ostale zemlje poput Srbije i sjeverne Makedonije, usredotočene na jačanje svoje industrije nisu posve neuspješne“, napomenuo je ustvrdivši: „Promjena gospodarske paradigme kao posljedice koronkrize mogla bi regiji dati gospodarski poticaj“. Svoj stav bečki ekonomista obrazlaže trendom „približavanja“ kako bi se smanjila ovisnost o proizvođačima u istočnoj Aziji.

„Uz to, plaće u Srbiji već su sada niže od onih u Kini“, konstatirao je Holzner ukazavši kako „već postoje znakovi da se ulagači sve više orijentiraju prema jugistočnoj Europi nego prema istočnoj Aziji“. Vezano uz ulazak preostalih republika bivše Jugoslavije u Europsku uniju direktor bečkog Instituta je rekao: „Ulaskom u EU, sve bi profitirale“. Ustvrdio je kako su domaća tržišta država bivše Jugoslavije toliko mala da je povećanje produktivnosti moguće samo pristupanjem većem tržištu.

„To su malene zemlje koje zajedno imaju polovicu grčkog BDP-a“, pojasnio je priznati bečki ekonomist. Stoga bi, prema njegovom mišljenju bilo „izgubljeno vrijeme“ ako bi te države sada čekale na punopravno članstvo u EU. Tim više, kako ističe, jer su u međuvremenu dodatno pooštreni uvjeti ulaska u europsku obitelj nakon „loših iskustava“ EU-a s Bugarskom i Rumunjskom, koja su dovela i do političkih blokada unutar njenih članica. Holzner smatra da je uputnije voditi se „diferenciranim pristupom“ koji omogućava učešće na zajedničkom tržištu EU-a, a kao primjer navodi Europski gospodarski prostor (EWR).

U nastavku direktor WIIW-a konstatira kako je Jugoslavija kao „mješovita ekonomija“ s otvorenom migracijskom politikom bila „bolje razvijena od zemalja komunističkog Istočnog bloka“. Prema njegovom mišljenju „problemi usidreni u jugoslavenskom sustavu i danas su vidljivi“. Svoj stav pojašnjava važnom ulogom menadžera u tadašnjim „samoupravnim“ jugoslavenskim tvrtkama, te stavovima prema valuti.

„Zbog turizma i gastarbajtera došlo je do računanja u njemačkim markama, a posljedica toga je da još i danas ljudi u regiji i dalje ne računaju u odgovarajućoj nacionalnoj valuti, već u eurima. A budući da devalvacija nije bila dozvoljena, rezultat su precijenjena nacionalna valuta, visok proračunski deficit, te stagnirajuće plaće i veliki broj nezaposlenih“, tvrdi bečki ekonomist navodeći primjer Slovenije:

„Za Sloveniju je uvođenje eura 2007. godine imalo dalekosežne, i ne samo pozitivne posljedice. Priključenje zajedničkoj valuti omogućilo je jeftine zajmove, koji su se, između ostalog, koristili i za otkup tvrtki. Godinu dana kasnije zemlja je za vrijeme financijske krize došla na rub bankrota, bankarski sustav države teško je pogođen, a brojne vodeće tvrtke prodane se u inozemne ruke“.

Kako je Holzner na kraju ustvrdio to je bila „povijesna katastrofa za slovensko gospodarstvo“. Da li je nakon 30 godina krvavog raspada jugoslavenske državne zajednice i uspostave novih samostalnih i suverenih država moguće bez snažnih emocija promatrati prošle događaje, pa makar oni bili i ekonomske prirode, pokazati će komentari čitatelja i ostalih gospodarskih stručnjaka, piše Večernji.

Najnovije

Još iz rubrike