Slaven Dobrović oglasio se na fb-u:
Danas je ministar Tomislav Ćorić u reakciji na kritike kako najnoviji Zakon o gospodarenju otpadom i dalje njeguje klijentelističke centre za gospodarenje otpadom (CGO), za saborskom govornicom iznio manipulaciju kako je upravo Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske iz 2017. godine, dakle pod mojim mandatom, definirao centre za gospodarenje otpadom kao ključni dio sustava gospodarenja otpadom.
Je li tome tako ili ne, neka svatko prosudi na temelju činjenica:
Prvi hrvatski Plan gospodarenja otpadom RH iz 2007., za razdoblje 2007.-2015. https://narodne-novine.nn.hr/…/slu…/2007_08_85_2652.html , nastao za vrijeme HDZ-ove vlasti, definirao je čak dvadeset centara za gospodarenje otpadom ukupnog kapaciteta 1.502.000 tona godišnje.
Temeljem tog plana izgrađena su prva dva CGOa – riječki Marišćina i pulski Kaštijun, koje krasi iznimno visoka cijena investicije i pogona, minorni (ako uopće) stupanj recikliranja i velika ugroza za okoliš i ljude.
Drugi Plan gospodarenja otpadom iz siječnja 2017. za razdoblje do 2022. https://narodne-novine.nn.hr/…/sluzbeni/2017_01_3_120.html nastao je u koalicijskoj vladi s HDZ-om te unatoč golemim pritiscima uspio je u prvi plan staviti podizanje reciklažne infrastrukture za odvojeno prikupljeni otpad kapaciteta većeg ili jednakog od 942.733 tona godišnje (sortirnice, kompostišta i centri za ponovnu uporabu). Time su centri za gospodarenje otpadom tj. obradu pomiješanog ostatka ili smeća definirani s ukupnim kapacitetom manjim ili jednakim od 628.489 tona godišnje, što je smanjenje od 2,4 puta u odnosu na prethodni plan. Svi do tada već planirani centri dobili su zadatak izraditi novu studiju izvodljivosti s kojom bi dokazali potrebu za izgradnjom u novim uvjetima.
Nakon mog odlaska s mjesta ministra (travanj 2017.), nije trebalo čekati dugo, pa je već u svibnju 2017. donesena Odluka o implementaciji plana https://mingor.gov.hr/…/Odluka%20o%20implementaciji…
s kojom je granični kapacitet ovih centara za obradu smeća podignut na 888.052 tone godišnje ili za čak 41,3% više u odnosu na Plan iz siječnja.
Čiji interes može biti da centri za obradu smeća budu što veći na uštrb odvojenog prikupljanja i recikliranja? Gdje je tu javni interes kada jedna tona papira u sustavu odvojenog prikupljanja prihodi sustavu 300 do 800 kuna, a u smeću stvara trošak od 600, 800 ili 1500 kn za obradu u nekom CGO-u?
Pritom zločin prema okolišu uopće nije spomenut, jer su ovi centri (Lučino razdolje, Lećevica, Babina gora, Piškornica,..) paradoksalno planirani u netaknutoj prirodi i nerijetko dragocjenom zavičaju.
Je li to ipak dokaz da postoji jasna i snažna sprega interesnih skupina koje godinama vode sustav gospodarenja otpadom u Hrvatskoj s državnim aparatom koje formalno provodi politiku?
Neka svatko prosudi sam, napisao je Dobrović.
