Ekonomski analitičar i konzultant Andrej Grubišić komentirao je u Novom danu situaciju s financijama u Gradu Zagrebu te koji su mogući scenariji raspleta problema.
Komentirajući što uopće značu da je Zagreb upitne likvidnosti, Andrej Grubišić je rekao: “Koncept likvidnosti je kratkoročna sposobnost podmirivanja obveza koje dospijevaju. Često subjekti to nisu u stanju, ali to ne znači da su insolventni. To bi značilo da na dugi rok niste sposobni generirati dovoljne količine novca za obveze. Kratkoročni problem s likvidnosti nije specifičnost Zagreba u 2021. Privatni sektor se prisilno brzo mora prilagođavati promjenama na tržištu, javna poduzeća i gradovi su neskloni dramtičnom rezanju troškova pa imate raskorak između tekućih priljeva i troškova koji su često veći nego što su bili.”
Ističe da će se u ovom slučaju najvjerojatnije dominantno koristiti kratkoročno zaduženje. Grubišić napominje da je grad vlasnik neoperativne imovine, no njena prodaja nije popularna mjera “za one koji su skloni populizmu”. Na pitanje zašto ne prodati nekretnine poput Gredelja, Grubišić dodaje:
“Problem je što se grad ne bi trebao aktivno baviti pružanjem komeracijalnih djelatnosti, tj. poduzetništvom. Gredelj je atraktivna lokacija i to treba prodati onome tko daje najveću cijenu. Nije stvar može li grad, nego je li to ekonomski razumno.”
O vanjskoj reviziji u Holdingu, koju je spominjala nova uprava, rekao je: “To je trošak od 20 do 40 tisuća eura po pravnoj osobi u Holdingu, tj. oko nekoliko stotina tisuća eura. To je cijena prema tržišnim tarifama ako bi se radila kvalitetna dubinska analiza, a trajalo bi oko 10 do 15 tjedana. I to ako imate tim koji je posvećen tome i pod pretpostavkom da imate podršku u toj firmi.”
Na pitanje smatra li da će se otkriti neki skriveni troškovi ili ugovori Grubišić kaže da s obzirom na brojna privođenja i uhićenja posljednjih godina, to bi mogli samo najhrabriji i najnaivniji. “Bio bih neugodno iznenađen da tako nešto postoji na masovnoj skali. Uvjeren sam da neke stvari nisu evidentirane, ali ne treba to odmah povezivati s intencijom kriminalne radnje.”
O rekonstrukciji financija kaže:
“Zagreb i korisnici troše oko 4,5 milijarde kuna na plaće zaposlenika. Kad bi se reducirale plaće za 10% reducirajući broj zaposlenih, to bi otprilike bilo pola milijarde kuna, a da ne govorim o socijalnim programima koji su kreirani. Tu nisam ni došao do javne nabave. Potrebna je politička volja i sad je pravi trenutak da se takve racionalnizacije počnu raditi jer javno mišljenje trenutno ne bi bilo nesklono takvim potezima, a što vrijeme dalje ide, trzavice u koaliciji će početi dominirati javnim diskursom.”
Za ozbiljnu rekonstrukciju financija potrebna je kombinacija više mjera – rezanje troškova, dizanje cijena, prodaja neoperativne imovine i dodatno zaduživanje. “Mislim da treba kombinirati sve te mjere, a i treba razmotriti javno privatno partnerstvo”, rekao je Grubišić.
