Nešto više od četiri godine na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu traje suđenje bivšem rektoru Sveučilišta u Zagrebu Aleksi Bjelišu (74) optuženom da je krajem 2015. iz nehaja na zagrebačkoj Šalati, kod zgrade restorana Medicinskog fakulteta, skrivio prometnu nesreću u kojoj je teško ozlijeđena pješakinja Martina F. (34). Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu za Bjeliša traži novčanu kaznu od 40 dnevnih dohodaka odnosno 12.000 kuna (visina mjesečnih primanja op.a.), a pješakinja je zadobila višestruki prijelom lijeve petne kosti. Na vještački nalaz Zvonka Ivašića, Bjeliš je putem odvjetnice Vesne Škare Ožbolt dostavio podnesak s primjedbama na nalaz, pa je sudski vještak detaljno analizirao stavku po stavku.
– Prigovara se u dijelu nalaza da okrivljeni nije počeo kočiti na udaljenosti od 2,8 metara od pješakinje već je zakočio kasnije nakon što je čuo udar pješakinje u vozilo prednjeg desnog blatobrana te je potom zaustavio auto na metar udaljenosti, a pješakinja je bila u razini prednjih desnih vrata. Naime, zaustavni put vozila okrivljenog pri brzini od 10-15km/h iznosi 3,3 metra, pa nije moguće da bi se auto zaustavio na metar nakon kontakta s oštećenicom pod uvjetom da je okrivljeni kočio u trenutku samog kontakta – kaže vještak Ivašić navodeći dalje da je u svom nalazu analizirao kretanja optuženog i oštećene na osnovu njihovih pokazivanja tijekom rekonstrukcije nesreće. Netom prije nesreće, kretali su se, pojašnjava, paralelno oboje.
– Da bi došlo do prignječenja lijeve noge oštećenice, moralo je vozilo okrivljenog skrenuti u desno ili oštećenica u lijevo. Kako na vozilu nema tragova kontakta, proizlazi da auto nije skretao u desno u trenutku nesreće te, da bi se ostvario kontakt, oštećenica je morala biti u fazi skretanja u lijevo. Što se tiče brzine kretanja pješakinje od 5km/h to je uobičajena brzina kretanja pješaka po kolniku. A slušalice na ušima veze s dinamikom same nesreće. Također, u primjedbama na nalaz se tvrdi i da je okrivljeni uspio zakočiti u puno kraćem vremenu od onoga izračunatog. Proračuni su rađeni za reakciju prosječnog vozača prilikom kočenja. Vezano, pak, za senzore koji su trebali reagirati na blizinu pješakinje a nisu, mogu reći da senzori u pravilu ne reagiraju momentalno već imaju neko vrijeme reagiranja – dodao je Ivašić.
Odgovarajući na pitanja Bjeliševe odvjetnice kolika je bila udaljenost između oštećene i vozila te na pitanje tužiteljice na koji se način nezgoda mogla izbjeći, vještak je rekao da je razmak vanjskog dijela ogledala i pješakinje bio 20 do 25 centimetara te da je u trenutku nesreće oštećena bila u kontaktu lijevom nogom s prednjim desnim kotačem.
– Taj razmak nije dovoljan za sigurno obilaženje pješaka i u takvoj situaciji je okrivljeni trebao zvučnim signalom upozoriti da obilazi pa bi se ona okrenula prema vozilu kako bi vozilo sigurno prošlo pokraj nje. Također, do nesreće ne bi došlo da pješakinja tijekom kretanja nije skrenula u lijevo. A s obzirom na dimenzije kolnika, okrivljeni nije mogao obići oštećenicu na većem razmaku od navedenog – odgovorio je vještak. Bjeliš se nije složio sa svime što je čuo pa je ukazao da “vještaci koriste za zaustavni put jednadžbu s tri doprinosa”.
– Ja sam bio u fazi pripreme za parkiranje na prazno mjesto ispred. Nisam više vozio s nogom na gasu, a vještak je koristio jednadžbu koja ne opisuje stvarno stanje stvari. Pješakinja nije hodala ukošeno niti prosječnom brzinom već je išla puno sporije i napravila je nagli iskorak ulijevo. Dakle, taj iskorak nije bio pod kutem kako navodi vještak, već je to bilo naglo, oštro skretanje. Pješakinja je bila u kaputu i zato tragova na autu nema – ukazao je Bjeliš, na što se vještak dopunio da “pri malim brzinama kod kontakta vozila i pješaka ne ostaju oštećenja poput utonuća lima nego ostaju tragovi brisanja prašine kojih u tom slučaju djelatnici policije u zapisniku o očevidu opišu”.
– Na mjestu događaja nije bilo očevida! A nakon tjedan dana ja sam bio u Heinzelovoj i tada je policajac snimio auto. Prošlo je dosta vremena za pronaći tragove o kojima priča vještak. I tvrdnja vještaka da senzor reagira s odmakom, moram naglasiti da se senzor na mom autu uopće nije upalio – napomenuo je Bjeliš.
S obzirom na vještački nalaz, tužiteljstvo je zatražilo vrijeme za promjenu činjeničnog opisa kaznenog djela koji se Bjelišu stavlja na teret, nakon čega bi, ako ne bude drugih dokaznih prijedloga, trebala uslijediti presuda, piše Jutarnji.
