Hrvatskoj su stigle dobre vijesti – Agencija Fitch potvrdila je investicijski rejting Hrvatske “BBB -” uz stabilne izglede.
Očekuje da će oporavku gospodarstva vjetar u leđa dati turizam i potpore Europske unije. Tako je podignuta procjena gospodarskog rasta u ovoj godini s 3,8 na 5,5 posto, a glavni pokretač trebala bi biti ulaganja. Javni dug trebao bi se smanjiti s prošlogodišnjih 88,7 na 82,7 posto BDP-a.
O ovoj procjeni u RTL-u Danas govorio je financijski stručnjak Andrej Grubišić.
No istovremeno ovaj tjedan se doznalo da se dosegnula najveća inflacija u posljednje tri godine.
Raste cijena roba i usluga, a li i hrane – u usporedbi s mjesecom prije prema podacima Državnog zavoda za statistiku najviše cijene ulja i masti, za dva posto. Voće, povrće, kruh i žitarice za oko 1 posto. Ohrabrujuće prognoze, ali realno neizvjesna situacija za potrošače.
U odnosu na godinu prije stopa inflacije u Hrvatskoj je 2.1 posto – što to znači za vrijednost novca? Koliko je prošle godine, a kolika je to vrijednost s obzirom na ovu godinu?
Inflacija je oporezivanje bez legislative. Ovh sto kuna koje spominjete se prije godinu dana moglo kupiti 100 kuna vrijednosti dobara i usluga, danas realno možete kupiti 98. To je kao da vam je netko naplatio porez od 2 kune, ali vam nije ništa dao zauzvrat. Analize pokazuju da je inflacija isključivo monetarni problem. Pretjerana količina nominalno natiskanog novca ganja manju količinu dobara i usluga koje su proizvedene i konzumirane od strane ljudi. To se događa nakon ovih 5,6 ili 7 godina izrazito ekspanzivne monetarne politike Europske centralne banke, helikopterskog jeftinog novca. No, to ne prolazi bez reperkusija.
To se događa u neizvjesnom ekonomskom razdoblju jer nam se ovakva epidemija nikada nije dogodila i ne znamo što nam slijedi. Je li to ubrzana inflacija?
Treba ugraditi taj fenomen psihologije. Ako vam netko sto puta kaže da očekuje 10 ili 20 posto veću cijenu nekog proizvoda ili usluga, a vi razmišljate o kupnji tog proizvoda i usluge, to vas može nagnati da danas budete spremni odmah platiti pet posto veću cijenu. A zapravo, nije utemeljeno na stvarnim ekonomskim parametrima. U Hrvatskoj vidimo, kao i u svim drugim zemljama postoje indekci koji mjere inflaciju, no to su prosjeci koji su statistički točni, ali nisu relevantni za nas troje, a kamoli ako uzmemo sve građane. Vi ako danas riješavate stambeno pitanje, onda stan plaćate oko 30 do 40 posto skuplje nego je to bilo 2016. godine, a nije vam toliko bitno je li cijena ulja ili masti porasla 1 ili 2 posto. Ako ste u siromašnijoj skupini građana koja većinu novca troši na osnovne prehrambene proizvode onda vas više zanima kolika je cijena ulja ili masti.
Postoje li neki potezi kojima bi Vlada mogla amortizirati skuplji život nakon pandemije. S obzirom na to da je pred nama uvođenje eura?
Jedini lijek za unaprjeđenje životnog standarda sigurno nije tiskanje novca. Po toj bi logici trebalo otvoriti tiskaru i sjediniti doma i ne raditi ništa. Jedini lijek je veći udio privatnog sektora i više radnih mjesta. Hrvatska ima najmanju stopu radno-aktivnog stanovništva, a u tom radno-aktivnom stanovništvu imamo relativno velik broj neproduktivnih radnih mjesta. I s inflacijom ili bez nje, bolje bez nego sa, mi i dalje imamo problem da imamo relativno malu kupovnu moć. Kada i dođe ovakav Fitchev rejting, koji i kaže da ćemo rasti možda i 5 posto, a ne 3 posto, uvijek treba govoriti o bazama. Naša baza je 100 pa ako rastete 3, onda je to je 3 kune. Ali ako netko ima bazu od 300 i on raste 1 posto, on isto ima 3 kune. To se u političkim tričarijama nikada javnosti ne iskomunicira do kraja.
Što se tiče europskog novca koji je obećan, hoće li on samo pokrpati tu rupu? To je privid za građane i javnosti, samo politička floskula ili? A govori se o milijardama koje stižu.
Pitanje je kako su došli do tih milijardi. Samo su dva izvora. Jedan je da bogatom Nijemcu ili Austrijancu nešto uzmete i onda kanalizirate siromašnijim nacijama kao što je Hrvatska.
Hoće li Nijemac biti zadovoljan ako mu se uzme?
To reducira njegovu kupovnu moć. Drugi izvor je tiskanje novaca. A mi trenutno imamo kombinaciju jednog i drugog. Obzirom da smo privilegirani i da je EU natjerala bogatije da odvajaju za siromašnije, mislim da je najpoštenije da se taj novac pusti na raspolaganje građanima i gospodarstvu kroz poreznu relaksaciju. Znači smanjenje svih vrsta poreza. Ona ćete vi imati više novaca u džepu i sami odlučite što ćete s njima napraviti. Ono što mi vidimo u Nacionalnom planu oporavka je da će relativno mali dio tog novca doći do privatnog sektora, ali čak niti taj dio neće doći na ovaj način koji sam sada rekao, nediskriminatoran. Nego će se birati pobjednici. Ljudi će predstavljati neke vrste “projekata” pa će neki državni birokrati birati što je dobro, a što nije dobro. Tu praksu imamo i sa domaćim novcem, a sada ćemo je samo nastaviti i sa tuđim novcem.
