24.8 C
Zagreb
Naslovnica Aktualno Veliki prerađivač prisiljen otpustiti stotine ljudi iz pogona diljem Hrvatske. Radnici u...

Veliki prerađivač prisiljen otpustiti stotine ljudi iz pogona diljem Hrvatske. Radnici u suzama: Teško mi je. Željela bih da ovo uspije, da ostanemo raditi

Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja koje još raspolažu vlastitim šumama. Naime, većina šumske mase je pod vlasništvom Republike Hrvatske. Njima gospodare Hrvatske šume, koje raspisuju plan sječe i kvote za trupce, koju potom pilane i proizvođači otkupljuju. To im jamči opstanak, ali ponekad i propast.

“Mi smo vam imali čak i više ljudi. Radili smo u tri smjene i onda smo dobili 700 kubika i onda smo morali te ljude otpustiti i nikad ih više ne možete skupiti”, rekla je Marija Šantek, vlasnica male pilane.

Bio je to šok koji su proživjeli davno. Sada šok proživljava i velik prerađivač koji je prisiljen otpustiti stotine ljudi iz šest pogona diljem Hrvatske. I baš uoči Praznika rada pale su suze radnika.

“Teško mi je. Ja znam koliko mi je teško, ali željela bih da ovo uspije, da ostanemo raditi”, kroz suze je rekla Jasmina Kiš, bivša radnica pilane.

Vlada je 2017. godine donijela strategiju prema kojoj treba poticati proizvodnju namještaja jer tako se najviše novca slijeva u državni proračun. Tako je nastao dokument koji određuje kriterije podjele, takozvano pismo razumijevanja. Potpisale su ga Hrvatske šume i Hrvatska gospodarska komora (HGK).

“Bit drvne industrije je svakako razvoj finalne proizvodnje. Mi smo htjeli napraviti da po prvi puta bude transparentna raspodjela sirovine. Znači, do pojave pisma razumijevanja, sirovina se dijelila na način: ‘Netko mi je draži, netko mi nije draži.'”, rekao je Igor Josip Leščić, predsjednik Udruženja drvno-prerađivačke industrije HGK.

Od pisma razumijevanja postoje jasni kriteriji. Njime su također omogućili malima da opstanu i da ih ne pojedu veliki.

“Da bi se stvorila sigurnost i za velike i za male, da znamo da tijekom godine možemo računati na određenu količinu sirovine”, rekla je Šantek.

Malima je izrijekom određena količina sirovine zajamčena.

“No, postoji i ova druga strana i mi smo limitirani”, dodala je Šantek.

Naime, ne mogu iz godine u godinu dobivati više, nego moraju na drugačiji način nabavljati sirovinu. Moraju na licitacije s velikima, a oni dižu cijenu sirovine i do 150 posto.

“Trenutno si ne možemo priuštiti da kupujemo hrast na licitaciji jer jednostavno nemamo šanse”, rekla je.

Kriterija svakako mora biti, ali obrađivači govore da ti kriteriji jedne sputavaju, a na druge se ne primjenjuju, iako prema strategiji Vlade treba poticati proizvodnju i izvoz namještaja.

“Mi praktički izvozimo sirovinu da bi stranac tu sirovinu preradio u namještaj i uvozimo natrag taj namještaj u našu državu”, rekao je Nikole Požgaja, vlasnika nekadašnje Požgaj grupe koja je podijeljena na tvrtke Massive Lumber, Massive Panels i Massive Floring.

Hoćemo li samo izvoziti našu sirovinu u obliku dasaka ili ćemo od toga stvarati dodanu vrijednost za sve nas? Usporedbe radi, po kubnom metru drva pilanar u državni proračun uplati 127 kuna, a onaj koji proizvodi finalni proizvod 285 kuna.

“Mi smo sada došli do faze da su kriteriji izmijenjeni. Odnosno, Hrvatske šume ne provode raspodjelu kvota prema propisanim kriterijima”, rekao je Požgaj.

Prema službenim kriterijima, prvo se popunjavaju kvote ovih koji proizvode gotove proizvode, a potom sve prema niže do pilanara. Međutim, pokazuje Požgaj, te ključne rečenice u javnom pozivu posljednje tri godine ne pišu.

“Imamo 2019. godinu, gdje nema rečenica koje rade raspodjelu prema gotovosti proizvoda, nego je uvedena stavka da se prvo, jednostavno rečeno, rješavaju novi pilanari”, rekao je.

I zaista, glavni kriteriji su nestali, a umjesto toga stoji neka nova kategorija. Mi smo baš tu kategoriju tražili u pismu razumijevanja, ali nje nema. O tome smo se raspitali i s predstavnicima Udruženje drvno-prerađivačke industrije pri HGK.

“Hrvatske šume moraju raspisati i one raspisuju javne pozive temeljem pisma razumijevanja”, rekao je Leščić.

Nakon što smo mu pokazali da nedostaje ključni kriterij, on je rekao: “Ukoliko je došlo do nekih promjena u javnom pozivu, taj dio su odredile Hrvatske šume.”

Naime, svi su stavljeni u isti koš po pitanju sirovine – i onaj koji izvozi dasku i onaj koji izvozi namještaj koji je napravio. Pitali smo i ministricu poljoprivrede Mariju Vučković kako to da ključnog kriterija nema.

“Ja mogu dodatno provjeriti sve pozive unatrag tri godine, sukladno određenom medijskom interesu. Mi smo to provjeravali koliko je to u našoj nadležnosti”, rekla je.

Požgaj je rekao da nema komu nije pisao i prijavljivao nepravilnosti. To što su Hrvatske šume izmijenile kriterije, omogućava im da zapravo mogu manipulirati u podjeli sirovine.

“Mi imamo pojačan pritisak na izvoz sirovine jer su Hrvatske šume to legalizirale i praktički masa prerađivača samostalni prelaze natrag u pilane, umjesto u finale”, rekao je.

I tako stvar postaje vrlo nelojalna, pogotovo malim proizvođačima koji se ne mogu izboriti za veće količine sirovine. Veliki se snađu, kažu, dobiju količine na broj zaposlenika, a onda još i otvore pokoju novu tvrtku.

“Dosta je ljudi zaposleno pa onda mogu aplicirati na temelju tih ljudi. Mi mali nemamo ni ljudi, ne možemo otvarati ni nove firme. Imamo jednu pilanu i to je to”, rekla je Šantek.

Kako bi pismo namjere trebalo dati prednost onima koji proizvode namještaj, tako bi trebalo poticati i ruralna područja.

“Trebalo bi napraviti rasterećenje, neke pogodnosti. Nitko nam ne treba ništa dati osim možda malo povoljnijeg položaja. Konkretno, po pitanju sirovine, nama su Hrvatske šume nakon potresa obećale dati povećanje od 20 posto, ali nismo još ništa od toga dobili”, rekla je Šantek.

U potresu im je uništena kuća, ali im je pilana ostala pa sada žive u njoj, kat iznad ureda.

“Sad živim totalno s pilanom. Treći put radimo kuću u Glini. Došao je rat, a sad potres. Treći put je sad na redu. Mi vam ovdje stalno radimo jedno te isto”, rekla je.

Sebi isplaćuju manje plaće nego zaposlenima kako bi mogli investirati u opremu, što bi im trebalo jamčiti opstanak. Ipak, i uz najbolju tehnologiju, ako nema sirovine, nema ni posla.

Opisano je stanje u suprotnosti Vladinoj strategiji. Događa se masovni izvoz naše još uvijek jeftine sirovine. Učinke strategije nitko do sada nije provjeravao.

“Mislim da sve pokazatelje treba sagledati: i radna mjesta i ostvareni prihod i rast broja novih poslodavaca. Neki su ciljevi ostvareni, svakako, a neki nisu. Mi ćemo to pošteno prikazati i onda raspraviti kako ostvariti i taj vrlo važan cilj”, rekla je ministrica Vučković.

Rast broja zaposlenih i prihod je logičan, ali nije parametar koji bi se trebao gledati. Najlakše je prepiliti dasku, prebaciti je preko granice i zaraditi na njoj. No, ako država nastavi samoj sebi i poduzetnicima podmetati noge, ostat ćemo bez najvažnijeg resursa, a netko će si fino napuniti džepove.

Država svake godine daje oko milijardu kuna poticaja preko Hrvatskih šuma u obliku sirovine po nižim cijenama za naše poduzetnike putem javnog poziva. I to je trebalo dovesti do povećanja za 20 posto izvoza gotovih proizvoda, a to se nije dogodilo.

Požgaj je izbačen iz javnog poziva jer nema tehnologiju, a 30 godina proizvodi. Sve se odigralo jer je zaratio s Hrvatskim šumama i prvi pokazao da zakidaju na kvotama, zbog čega ih je i tužio. Ipak su mu ponudili to što je trebao dobiti na javnom pozivu, ali ako povuče tužbe. Dakle, nije važno ni ima li tehnologiju niti kakav javni poziv ili koja druga zakonska procedura. Iz Hrvatskih šuma to opovrgavaju.

“Najoštrije odbacujemo navode da je bilo bilo kakvih ucjena od strane Hrvatskih šuma – dapače, sve naše aktivnosti govore suprotno tome”, stoji u njihovu odgovoru.

No mi nismo spomenuli riječ ucjena, već samo pokazali dokument koji su Hrvatske šume njemu poslale. Crno na bijelo dobiva sve, i više nego što je tražio, ako povuče tužbe, bez obzira na to što su ga izbacili s liste kupaca.

“Mislim da iza toga stoje puno veći interesi i jednostavno smo u toj poziciji danas. Nije to ni pogodovanje, to je, jednostavno rečeno, izdaja nacionalnih interesa”, rekao je Požgaj.

Jedni su ograničeni, drugi zakinuti, a Hrvatske šume mijenjaju kriterije kako i kada žele. Tako se na listi ugovornih kupaca našla tvrtka koja se uopće nije javila na poziv ili pak tvrtka koja ima porezni dug, a zbog toga uopće ne bi smjela sudjelovati. O tome se upitalo Hrvatske šume, ali do zaključenja priloga Dnevnik.hr nije dobio odgovor, piše Dnevnik.hr

Najnovije

Još iz rubrike