8.7 C
Zagreb
Naslovnica Život i zabava Imati hrabrosti reći - Ne želim biti majka

Imati hrabrosti reći – Ne želim biti majka

– Ukoliko se niste spremni odrećI dobrog dijela svoje, pa ja bih rekla, komocije onda je bolje da nemate djecu jer na taj način možete stvarati samo nesretne ljude, istaknula je Mirela Holy.

Ona ima zapaženu karijeru. Njezin život je ispunjen i ima hrabrosti otvoreno rećI da ne želi biti majka.

– Nikada nisam uopće imala taj, kako neki kažu, biološki sat ili poriv majčinski ili tako nešto. Doista nikad nisam imala, kaže.

Smatra li se da je žena bez djece jednostavno manje vrijedna?

Ja bih rekla da se možda ne smatraju da su manje vrijedne nego da su čudne, da su neprirodne pa čak možda I zle u nekim stvarima. Definitivno sebične, smatra Holy.

A što je s onima kojima se nije ostvario san da postanu majke?

Silvija Popović je žena s fascinantnom karijerom. Savjetnica je za poslovni i mentalni razvoj. Internacionalni je govornik. Zadnjih 7 godina živjela je u inozemstvu, a trenutačno je uključena u inicijativu Petrinjsko proljeće.

– Ova karijera je moja druga ljubav, prije sam radila s djecom, dok sam bila odgojitelj djece predškolske dobi, odgojitelj mentor. Kad povučem paralelu svog života zapravo najveća znanja u biznisu sam naučila od djece, kaže.

Oduvijek je sanjala imati četvero djece. Bila je u braku no zbog zdravstvenih razloga ona I suprug to nisu mogli ostvariti.

– To je bio jako težak period. Znači puno suza, puno osude, puno nekih pitanja od okoline: što čekate toliko, sad je dijete na redu. Teško sam se nosila s tim pritiskom, prisjeća se.

Naposljetku su se odlučili za medicinski potpomognutu oplodnju.

– Godinu dana čekamo i zapravo par dana prije moj bivšI suprug odlučuje zbog pritiska okoline i njegove obitelji da on to ipak neće, što je jedan i od razloga zašto smo se kasnije rastali, rekla je.

Silvija je nedavno istražila sve mogućnosti za udomljenje. Jednoga dana nada se da će joj se želja ispuniti.

– Ako se fokusiram na to da biološki sama nisam majka do dovodi do depresije, do očaja, do osude same sebe. Ja sam si na neki način objasnila – ok, želim postati majka, želim se ostvariti kao majka. Ono do kud sad vidim je udomljavanje djeteta, ali ukoliko se, ne znam iz kojeg razloga to ne ostvari, nemam razloga biti nesretna, ističe.

A čak i kad žena postane majka uvijek će se naći netko tko će osuditi izbor. Priča je to Kristine Kovačević, ovogodišnje dobitnice Ponosa Hrvatske za svoj rad u potresom pogođenom području. Ona je majka četvero djece, a dvoje je dobila medicinski potpomognutom oplodnjom.

– Ljudi su bili, pogotovo bake i susjedi, onako… Hoće li to biti njegovo dijete? To su mi smiješna bila pitanja. Pa kako to da ste se odlučili uzeti tuđu djecu? Ti ako se nisi ostvarila kao majka do neke 25., sad se granica pomaknula 30. godine ti ne vrijediš, tvoj život nema smisao, što ja apsolutno ne podržavam, ističe.

Životi, razlozi, izbori ovih triju žena potpuno su različiti. No u jednome se slažu. Nikad ne treba osuđivati, a sve što nam život nosi prihvatiti s radošću, piše HRT.

Najnovije

Još iz rubrike