8.6 C
Zagreb
Naslovnica Život i zabava Na Veliku subotu se oganj u domu palio blagoslovljenim plamenom - za...

Na Veliku subotu se oganj u domu palio blagoslovljenim plamenom – za zaštitu obitelji

Velika subota je dan Kristova počinka u grobu i treći dan vazmenog trodnevlja. I dalje vlada tišina kao i na Veliki petak. Vjernici se prisjećaju Kristove muke i žrtve, mole u tišini, obilaze ‘Kristov grob’ i čekaju Vazmeno bdjenje.

– Nakon dramatičnih događaja Velikog petka nastupila je tišina, tjeskobna tišina u kojoj je zlo moglo likovati nad svojom prividnom pobjedom. Svi koji su slijedili Gospodina, ostali su u tjeskobnom iščekivanju, u nevjerici zbog prividnog neuspjeha i neizvjesnosti sutrašnjice. No, svjetlo uskrslog jutra rastjeralo je sve tmine neizvjesnosti i sumnje i Bog je trijumfalno objavio svoju moć i svoju bezgraničnu ljubav – rekao je preč. Mladen Matika iz Porečko i Pulske biskupije.

– Zastanimo i mi kod Gospodinova groba, zahvalimo mu za sve što je pretrpio za nas i što je od Sina postao rob, da bismo mi živjeli u slobodi djece Božje. Molimo ga da svjetlost njegova uskrsnuća trajno obasjava naše živote. Njegova beskrajna ljubav, koja je sve svoje razmjere pokazala prihvaćajući bolnu i sramotnu smrt na križu, traži naš odgovor poniznosti, vjere i zahvalnosti. Dopustimo Gospodinu da nas kroz obrede ove svete noći dovede do svjetla uskrsnuća – dodao je.

U stara vremena ljudi su znali postiti na taj dan, a običaj je bio i farbati jaja prirodnim bojama koja su se potom kao simbol uskrsnuća i novog života nosila u crkvu na blagoslov na sam Uskrs. Te tradicije mnogi se vjernici drže i danas, a u košarici se ne nose samo kuhana jaja, već i šunka, hren, mladi luk, kruh… Do prije Drugog svjetskog rata u crkvu su se na blagoslov nosila klasična kuhana jaja, a danas se nosi i pisanice.

Upečatljiv običaj je na Veliku subotu je blagoslov uskrsne svijeće ili vatre koja se naloži kraj crkve. Vjernici potom plamen nose svojim kućama pazeći da se ne ugasi. U današnje vrijeme češće se odlazi kući s blagoslovljenom svijećom iako u nekim krajevima vjerojatno poštuju običaje svojih predaka pa iz blagoslovljenog plamena uzmu malo žara i brižno ga unose u domove.

Nekad je bio običaj tim žarom zapaliti oganj i na toj vatri pripremiti obrok. Na putu od crkve do doma blagoslovljeni plamen nikako se nije smio ugasiti jer se vjerovalo da to nosi nesreću koja će obitelj pratiti cijelu godinu.

U nekim krajevima običaj je bio na Veliku subotu djeci davati pecivo u čijoj sredini se nalazilo kuhano jaje. Djevojčice su dobivale pecivo u obliku pletenice kao poticaj da izrastu u dobre žene i majke. Dječacima su majke pripremale okrugla peciva s jajem u sredini na kojemu je bio mali križ od tijesta. Također, dobivali su i pecivo u obliku luka i strijele kako bi im to bio poticaj da jednog dana budu muževni i hrabri junaci.

Domaćice su, također, imale običaj ustajati tijekom noći s Velikog petka na Veliku subotu kako bi premijesile tijesto za uskršnje pecivo – sirnicu. Znale su ustajati i po nekoliko puta, a ujutro bi od tog tijesta oblikovale kuglu i zarezale je sa tri reza kao simbol Svetog trojstva. Povjesničari vjeruju da je sirnica simbol Kristove muke jer podsjeća na spužvu kojom su Kristu vlažili usne dok je umirao na križu.

– Vjernici, pojedinačno ili roditelji s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti ‘Isusov grob’. Oltar ostaje simbolično nepokriven, misa se ne slavi niti se pričešćuje. Tako Crkva ulazi u vazmeno bdjenje koje počinje u subotu navečer. Bdjenje počinje lucenarijem ili službom svjetla. Blagoslivlje se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja označava Isusa Krista uskrsloga, naše svijetlo. Unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvu pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svijetla, nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Drugi dio bdjenja je Služba riječi.

Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje psalama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela – pojasnili su u Župi sv. Leopolda Mandića iz Virovitice.

– Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće. Ovo je stvarni trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. Ovo je predokus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlje se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdjenje završava euharistijom – dodali su.

Preč. Mladen Matika lijepo je opisao kako bi vjernici trebali gledati na Isusovu žrtvu i na samo uskrsnuće te kako iskoristiti Vazmeno bdjenje za obnovu duše i srca.

Ova noć podsjeća nas na tamu našeg života. Ona podsjeća na tamu smrti s kojom se svednevice susrećemo. Ipak ova noć rasvijetljena je svjetlom Kristova uskrsnuća. Vazmena svijeća koju smo na početku današnje liturgije zapalili na ognju i svjetlo njezino koje smo međusobno podijelili zapalivši svoje svijeće, simbol je vjere u uskrsnuće koja rasvjetljava tamu smrti.

Ova je noć slavlje života, slavlje pobjede nad smrću. U ovoj noći dolazimo k sebi i ponovno prizivamo u pamet Božja obećanja dana Izraelu, Isusova obećanja dana njegovim učenicima, obećanja koja u Crkvi i vjernicima bivaju ispunjena, ostvarena i ponuđena da ih iskusimo, doživimo. Umjesto iskustva umiranja i groba nudi nam se iskustvo oživljavanja i ustajanja na novi život.

Nama je potrebno višestruko uskrsnuće. Mi vjerujemo ne u obnovu života nego u vječni život, a to znači da ga mi već sada živimo. Pitajmo se da li smo imali barem ‘malo’ uskrsnuće? A to znači da smo djelomično umrli našim manama, potištenostima, sumnjama, našim grijesima. Isus uskrisuje u ljubavi. Uskrs je potvrda čudesnosti i svemoći ljubavi. Pa i danas vjera ne treba biti svjedok prošlosti, iz nje treba se i danas događati uskrsnuće.

Uskrsnuće započinje u našoj dubini, u našem srcu. Na to smo uskrsnuće već noćas pozvani. Uskrs je ostvarenje Osam Blaženstva. Poslije Isusova uskrsnuća svima je nama lakše uskrsnuti jer on je s nama. On nam pomaže, on nas ljubi i zato je s nama. Više nema samca, nema ostavljena, nema prezrena. Isus je sve saprao i sa svima se identificirao. Očitovali su se zlo i ljubav. I pobijedila je ljubav. I baš na ovakav (Isusov) način događa se uskrsnuće, pišu 24sata.

Najnovije

Još iz rubrike