19.2 C
Zagreb
Naslovnica Kolumne Propast turizma: Hrvatska plaća odanost i poniznost, plaća danak osobnih ambicija i...

Propast turizma: Hrvatska plaća odanost i poniznost, plaća danak osobnih ambicija i tisućljetne navike slušanja

Piše: Ante Rašić

Hoćemo li ove godine turiste brojati na prste jedne ruke, gledati zatvorene hotele, apartmane, kampove i gomile nezaposlenih, a sve se moglo da je bilo hrabrosti.

Brojke lete u nebo, predsezona je trebala početi, Uskrs je za tri dana, ljeto samo što nije, a brojke lete u nebo, dokle će rasti samo nebo zna. Hrvatska plaća odanost i poniznost, plaća danak osobnih ambicija i tisućljetne navike slušanja, od Beča, Pešte, Beograda do Bruxellesa. Samo jednom su Hrvati imali čovjeka koji je znao reći ne i znao donijeti odluku u interesu naroda i države.

Nije Hrvatska morala biti dio spletki farmaceutski tvrtki i nesposobne Bruxelleske administracije na čelu s Ursulom von der Leyen. Nije naš premijer morao slušati „naredbe” ili još gore packe nekih uštogljenih birokrata već odlučno reći: Mi ćemo sami odlučiti o sudbini hrvatskih građana i sudbini Hrvatske. Mogao je, ali nije, a vjerojatno neće nikada, jer on nije kriv. Kriva je neka EMA .

Čekanje EMA-e ili čekanje Godota, prije čekanje smrti onih koji se nisu uspjeli cijepiti cjepivom kojeg nema, jer čeka se EMA i Ursula, ali Ursulu ne čekaju svi, nisu svi poslušni. Nisu poslušni, možda nemaju snove o karijeri ili ili gle čuda imaju obavezu voditi brigu o svom narodu. Tko li su ti Orbani, Kurzevi, ili premijeri nekih država poput Poljske, Slovačke, a gle eno Emmanuel i Frau Angela počeli pregovore s Rusima oko Sputnjika, a koliko ih još tajno vode pregovore i s Kinezima saznat ćemo kad broj oboljelih u njihovim zemljama bude brojiv na prste jedne ruke.

Za to vrijeme Hrvati će slušati Capaka, Alemku i Vilija, nositi maske i dok budu žnjali žitna polja i brali kukuruz jer ovim tempom Hrvati se neće procijepiti ni do 2024.

U Hrvatskoj će ostati trajni kulturni spomenici u vidu hotela s bezbroj zvjezdica, u njihove bazene naselit će se žabe i punoglavci, konobari i kuhari, čistačice, recepcioneri otići će u Irsku, Njemačku, jedan dio bit će na grbači poreznih obveznika, a ministar financija dizat će kredite sve dok nam kreditni rejting ne bude CCC minus s negativnim trendom. Hrvatski premijer će čekati, čekati i opet čekati novce od Frau Ursule da pokrpa što se može pokrpati.

Jedna od najvećih blagodati 21. stoljeća je pametni telefon, onaj što pamti na tisuće imena, prezimena, titula i njihovih brojeva tog čudotvornog pametnog telefona u kojem imate tako “premijera” Kine, možda ne od Putina, ali bar broj veleposlanika, s nekima se navodno sklopilo prijateljstvo i nabavljale jeftine maske za spas hrvatskog naroda. Trebalo je samo nazvati i reći – šalji.

Moglo se bar u predizbornoj kampanji naručiti, kupiti jedan mali milijun i spasiti što se spasiti da. Spasiti Hrvate respiratora i pogreba, nečije dijete, nečija kćer ili nečiji sin bili bi mu zahvalni. Eto, gospodine Premijeru, i ja bih bio zadovoljan i zahvalan da se i moja majka s 89 godina i dva moždana udara uspjela cijepiti.

Najnovije

Još iz rubrike