Društvene mreže dosad su pokazale da imaju svoje pozitivne i negativne strane. I dok u jednu ruku povezuju ljude i omogućavaju im da ostanu u kontaktu u trenutcima kad inače ne bi (što se posebno korisnim pokazalo tijekom pandemije koronavirusa), u drugu ruku na površinu izvlače psihološke poremećaje i nesigurnosti koje inače skrivamo duboko u sebi.
No naše ponašanje na društvenim mrežama može otkriti i kako sami sebe doživljavamo i vidimo.
Tim znanstvenika sa Sveučilišta New York objavio je zanimljivu studiju pod nazivom “Narcissism through the lens of performative self-elevation”, u kojem su istraživali može li se pomoću ponašanja na društvenim mrežama detektirati stupanj narcizma.
Znanstvenici su objasnili kako se, općenito govoreći, narcizam može podijeliti u dva oblika – ranjivi i grandiozni. Ljudima koji pate od narcizma zajedničko je što imaju napuhnut osjećaj samovažnosti, stalnu potrebu da budu u središtu pozornosti i da im se netko divi. No istovremeno nemaju nikakve empatije prema drugim ljudima.
I dok se ranjivi narcizam manifestira u samopromovirajućem ponašanju zbog niskog samopouzdanja i izuzetne osjetljivosti na bilo kakvu kritiku, grandiozni narcizam karakterizira veliko samopouzdanje, osjećaj izuzetne važnosti i nezamjenjivosti u svijetu.
Upravo su ranjivi narcisti često prisutni na društvenim mrežama, objavljuju mnoštvo selfija i to im je svojevrsni način da se suoče sa svojim nesigurnostima. Time žele prikriti svoje nisko mišljenje o sebi, ističu znanstvenici.
Narcizam pokreće nesigurnost, a ne napuhano mišljenje o sebi. Dugo nije bilo jasno zašto se narcisi upuštaju u neugodne situacije, nakon kojih ih drugi doživljavaju lošijima nego prije. To je posebno vidljivo u vrijeme društvenih medija te je tako nastao izraz ‘flexing’, objasnio je klinički profesor sa Sveučilišta New York Pascal Wallisch.
Naime, “flexing” se odnosi na ljestvicu koju osmislili znanstvenici, a koja se bavi indeksom izvedbenog samopodizanja (performative self-elevation index), koji se manifestira u upravljanju dojmom i dovodi do samopodizanja samopouzdanja.
U prijevodu “flexing” obuhvaća četiri komponente – upravljanje dojmom (mogu li se pokazati u što boljem svjetlu, ako dobijem priliku za to), potrebu za društvenim odobravanjem (jesam li viđen na važnim događanjima), samopodizanje (imam nevjerojatno profinjen ukus) te društvenu dominaciju (znam više i bolje od drugih).
Naše istraživanje pokazuje da narcisi nisu grandiozni, već su nesigurni, a ovo je jedan od načina nošenja s tim nesigurnostima, dodaje Wallisch.
Objašnjava kako se zapravo radi o začaranom krugu – narcisi su nesigurni pa kako bi prikrili svoju nesigurnost, objavljuju selfije na društvenim mrežama, čime nameću vlastitu sliku sebe (pogotovo ako su te slike još dodatno dotjerane kroz filtere i obradu fotografija). To ljude oko njih iritira i dugoročno ih čini nepoželjnijim osobama, što ponovno dovodi do pada samopouzdanja.
Znanstvenici su zaključili kako bi upravo ovaj podtip ranjivih narcista zapravo trebalo smatrati pravim narcizmom. Istovremeno, osobe koje pate od grandioznog narcizma trebalo bi promatrati kroz prizmu psihopatije, prenosi Dnevnik.hr
