U noći sa subote na nedjelju počelo je ljetno računanje vremena, pa kazaljke na satovima u dva sata ujutro su se pomaknule na tri sata.
Uvođenje ljetnog računanja vremena prvi je spomenuo američki političar Benjamin Franklin 1784. godine, koji je smatrao kako se pomicanjem sata može bolje iskoristiti sunčano ljetno razdoblje. Pristaša te ideje bio je i britanski graditelj William Willett, koji je 1907. izdao pamflet ‘Uzaludno traćenje dnevne svjetlosti’ u kojem je predlagao pomicanje sata za 80 minuta unaprijed u travnju, čime bi se uštedjelo na troškovima električne energije i učinilo dane produktivnijima.
Willett je nekoliko puta bezuspješno pokušao progurati taj zakon u britanski Parlament, no to se pitanje opet aktualiziralo u Prvom svjetskom ratu. Zbog nestašice ugljena i drugih energenata trebalo je maksimalno štedjeti na električnoj energiji. Tako je Njemačka 1916. bila prva zemlja koja je uvela ljetno računanje vremena.
Tijekom sljedećih nekoliko tjedana isto su napravile i Velika Britanija, Francuska, Italija, Rusija i Australija. Tada se pomicanje sata koristilo i na našem prostoru, odnosno na području Austro-Ugarske, u razdoblju od dvije godine (od 1916. do 1918. godine). SAD je pak prvu promjenu napravio 1918. godine. Samo nekoliko godina poslije toga Amerikanci su ipak odlučili prestati primjenjivati takvu izmjenu.
Niti drugdje oduševljenje nije dugo trajalo. Njemačka je prestala koristiti ljetno računanje vremena 1919., dok su Velika Britanija, Irska i Francuska nastavili. Upravo su Francuzi bili jako podijeljeni oko toga, s time da se populaciji ruralnih krajeva to uopće nije svidjelo, ali su za ljetno računanje vremena bili veliki gradovi. Tijekom Drugog svjetskog rata praksa je ponovno zahvatila Europu.
Ljetno računanje vremena pojavilo se ponovno kao ideja u doba naftne krize iz 1973. godine kada je OPEC uveo embargo, a cijene nafte skočile u nebesa i potaknule recesiju. Sezonskom vremenu prva se ‘vratila’ Francuska, 1976. godine.
Na našem tlu se ljetno računanje vremena koristilo i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, te za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945. Računanje vremena, kakvog poznajemo i danas, uvedeno je od 1983. godine u SFRJ.
Nakon završetka 2. svj. rata, neke su savezne države SAD-a odbacile ljetno računanje vremena, prvenstveno zbog pritužbi farmera koji su tvrdili da takav ritam ne pogoduje poljoprivredi i stočarstvu, jer pijevci nisu upoznati s time da trebaju ranije početi kukurikati, a usjevi se odrositi. Neke države u SAD-u ni danas ne mijenjaju sat, kao niti Japan, Ekvador i države u tropskom pojasu. U Europi sve zemlje mijenjaju sat, osim Islanda.
Do 2006. ljetno računanje vremena u SAD-u završavalo je zadnjeg vikenda u listopadu, prije Noći vještica. Tad je na Noć vještica mrak nastupio naglo ranije, pa su roditelji djeci noću zabranjivali odlazak u maškare. Što je manje djece išlo u maškare, dućani su djeci prodavali manje slatkiša, pa su 2007. prebacili mijenjanje sata na prvu nedjelju u studenom kako bi dućani prodali više slatkiša, prenose 24sata.
