8.6 C
Zagreb
Naslovnica Inozemstvo Rusija ili Kina: Tko je Bidenu veći neprijatelj? Interesi supersila vrlo brzo...

Rusija ili Kina: Tko je Bidenu veći neprijatelj? Interesi supersila vrlo brzo će se ukrstiti na – Balkanu

Rusija i Kina uložile su i ulažu ozbiljne napore da ograniče utjecaj i poziciju SAD-a i njegovih saveznika na međunarodnoj sceni te da ih ometu u zaštiti svojih interesa, stoji, između ostalog, u nedavno objavljenom dokumentu Bijele kuće o novoj američkoj strategiji nacionalne sigurnosti. Administracija novog američkog predsjednika Joea Bidena označila je Rusiju i Kinu kao svoja dva prioritetna i opasna suparnika na globalnoj sceni gdje se Rusiju proglašava još uvijek “glavnom prijetnjom”, iako u praksi djeluje kao da se sve više pribojava rastućeg utjecaja Kine.

I neki ruski analitičari smatraju kako bi za Kremlj s jedne strane bilo bolje da se akcent američkog interesa prebaci s Moskve na Peking jer bi se Vladimir Putin osjećao komfornije zbog svega onoga što mu se događa u zemlji, osobito s obzirom na prosvjede zbog privođenja lidera ruske opozicije Alekseja Navaljnog, pa bi i pritisak Zapada bio manji ili barem tiši. S druge strane, premda Kremlj stalno ističe svoje “zajedništvo” i savezništvo s Kinom, ipak se pribojava njezina ekonomskog, a slijedom toga i političkog utjecaja, pogotovo u zemljama Srednje Azije koje smatra svojim atarom. No, neki idu tako daleko da predviđaju da će Washington – pragmatično – morati popustiti Moskvi upravo zbog njezinih sve jačih veza s Kinom.

U svom novom izvješću Bijela kuća Rusiju vidi kao globalnog igrača, ali koji će igrati uglavnom subverzivne i destruktivne uloge, umjesto konstruktivnih, smatrajući da je upravo u tom segmentu najveća snaga današnje Moskve. Za Kinu, pak, kaže da je sve samouvjerenija u sebe i svoju snagu te jedini konkurent koji ima dovoljno ekonomskih, političko-diplomatskih, vojnih i u prvom redu tehnoloških potencijala da bace rukavicu izazova i budu ozbiljan suparnik na međunarodnoj sceni. Naime, Kina vodi politiku ekonomskog i tehnološkog utjecaja i širenja, čemu najviše u prilog govori i činjenica da je po veličini svoje mornarice prešla u globalno vodstvo, zbog čega će državni tajnik Antony Blinken već ovaj mjesec posjetiti Daleki istok, preciznije Japan i Južnu Koreju, kako bi ojačao savezništvo protiv Pekinga na području istočne Azije.

S druge strane, Rusiji je “dovoljno” udariti po njezinim energetskim interesima, poglavito u Europi. Upravo zato Washington namjerava s Njemačkom i ostalim članicama Europske unije razriješiti pitanje plinovoda Sjeverni tok 2 čije bi obustavljanje poprilično uzdrmalo ne samo Rusiju, koja bi se time lišila svoje energetske te time i političke prisutnosti u Europi i popriličnih sredstava u “tvrdoj valuti”, nego i Njemačku (i dobar dio Unije) koja je uložila milijarde dolara u taj projekt. Zbog ekonomske krize izazvane pandemijom koronavirusa mnogi smatraju da bi bez ruskog plina izlazak iz krize bio puno teži i za Europu i za Rusiju. Amerikanci, doduše, nude svoj ukapljeni plin koji je skuplji, ali s druge strane baš zato tjeraju Gazprom da obuzdava svoje cijene.

No, kaže se kako ima prostora za dijalog i razgovore – na što u svom nedavnom intervjuu poziva i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov – u prvom redu na ograničavanju i smanjenju nuklearnog naoružanja, pa se govori o produljenju dogovora Start III o strateškom ofenzivnom naoružanju, a Duma to već odobrava kao gestu dobre volje. No, i Bidenova administracija namjerava prijeći tzv. Carterovoj doktrini iz vremena Sovjetskog Saveza, inzistiranju na građanskim i ljudskim pravima te neovisnom pravosuđu kao jednom od temelja odnosa s Rusijom, odnosno stalnom potezanju tog pitanja.

Stoga niti ne čudi što su prvi potezi Joea Bidena, nepunih sto dana od ulaska u Ovalni ured, bile sankcije Rusiji (odnose se na nekoliko značajnih visokih kremaljskih dužnosnika) zbog uhićenja i zatvaranja oporbenog političara Alekseja Navaljnog te najave da će s takvim postupcima nastaviti ako ne dođe do poboljšanja. Iako je novi državni tajnik Antony Blinken rekao da se Bidenova strategija neće temeljiti na “izvozu demokracije po svaku cijenu i nasilnim putem” jer se pokazalo da je to neučinkovito, SAD će izdvojiti znatna sredstva za jačanje interneta i neovisnih portala u zemljama koje smatra nedemokratskima.

Dio sredstava ići će i na obuzdavanje ruskog utjecaja u istočnoj Europi, prvenstveno na Balkanu, u Ukrajini, Bjelorusiji, ali i zemljama Srednje Azije gdje će se paziti i na sve veći kineski utjecaj. Biden je već nekoliko puta naglasio da će Ukrajina ponovno postati prioritet politike SAD-a, između ostalog i tražit će garancije da ta zemlja neće ostati na marginama ruskih energetskih tranzitnih interesa, poglavito zbog Sjevernog toka 2.

Što se Balkana tiče, već se vidi da je Bijela kuća pojačala svoju aktivnost u tom dijelu svijeta te je načisto s tim da je politika Washingtona usmjerena na međusobno priznanje Kosova i Srbije te jačanje središnjih institucija BiH, a slabljenje federalnih jedinica u odnosu na Sarajevo. Usmjerena je i na politike građanske države i što brže uključenje u NATO i približavanje EU.

A to je područje gdje bi se, vrlo brzo, mogli sukobiti interesi SAD-a i Rusije, piše Jutarnji.

Najnovije

Još iz rubrike