3.9 C
Zagreb
Naslovnica Hrvatska U ovom zagrebačkom kvartu kavu nikad ne piju na terasi: U dvorište...

U ovom zagrebačkom kvartu kavu nikad ne piju na terasi: U dvorište nam dolijeću ratkape

Stalno moraju vikati kad razgovaraju, a kavu nikad ne piju na svojim terasama jer od buke ih počinje boljeti glava. Svako jutro skupljaju prljave pelene, ratkape, šarafe i druge stvari koje im ljudi bacaju u dvorište s autoceste. Spavaju s čepićima za zaštitu protiv buke, a nikad ne znaju kad je točno potres jer su naviknuti na vibracije od prolaska teretnih kamiona, automobila, autobusa… Ako ste se ikad pitali kako je živjeti pokraj autoceste, bez ikakve zaštite od prometa, najbolje su opisali svoje iskustvo u Svetoj Klari, točnije u Mrkšinoj i Sisačkoj ulici.

Ondje, naime, prolazi zagrebačka zaobilaznica, koja je sagrađena gotovo pola stoljeća nakon što su se obitelji Tušek, Rukelj, Glavica i Vugrinec doselile.

– Mi nismo birali živjeti ovdje niti smo gradili domove uz cestu. Autocesta je nastala sedamdesetih, a većina je nas, odnosno naše obitelji, ovdje bila već godinama prije toga. U minuti, baš smo bili brojili, prođe i po pedesetak automobila, odnosno pretežito kamiona – govori Marijana Vugrinec i dodaje da je još prije dva desetljeća pokušala pokrenuti peticiju za gradnju bukobrana, no to se izgubilo u raljama birokracije. Nakon toga bilo im je obećano, kaže, da će biti postavljeni do 2018., najkasnije do 2019. No to se nije dogodilo, a sada su, kako objašnjavaju iz Hrvatskih autocesta, uvršteni u akcijski plan prema kojemu je predviđeno da će ih, kao i u Botincu, dobiti do 2025.

– Razmišljali smo čak da kupimo zemljište uz autocestu pa posadimo čemprese ili kakvo veliko drveće da se koliko-toliko zaštitimo od buke. Problem je tu što nam ga vlasnik ne želi prodati – kaže Marijanin suprug Mladen.

Supružnici stanuju u Mrkšinoj ulici, svega 50 metara udaljenoj od ceste. S druge strane, o takvoj opciji ne mogu ni razmišljati Zdenko Rukelj ni Ružica Tušek, koji žive u četvrtom odvojku Sisačke ceste. Njihove su kuće u prvom redu do asfalta, a od ceste ih dijeli jedino zaštitna ograda. Visoko bilje nemaju kamo ni posaditi.

– Zbog buke imamo česte glavobolje, a i ne možemo više razgovarati normalno, da se ne deremo. Sad je još i dobro jer je promet smanjen. Možete samo zamisliti kako nam je u ljetnim mjesecima, kad nije bilo pandemije, a dolazili su turisti – kažu stanovnici Sisačke i dodaju kako se svaki dan osjećaju kao da rade u nekoj velikoj tvornici, samo što se glasnoća od njihovih “strojeva” ne stišava.

Kod njih smo pak izmjerili čak 85 decibela, dok je maksimalna dopuštena buka tijekom dana i večeri 65, a noću 50 decibela. A pitalo se, dakle, i u HAC-u tko je odgovoran za svakodnevnu golgotu ovih ljudi i zašto su se ceste sagradile tako blizu naselja. Njihovo je objašnjenje da su oni tek izvođači radova, a zagrebačka obilaznica napravljena je čak i prije njihova nastanka.

– HAC priprema projektnu dokumentaciju te gradi autoceste, i to na temelju županijskih prostornih planova u kojima je određena trasa i koji su usvojeni u sklopu javne procedure. Dakle, HAC ne određuje gdje će biti sagrađena autocesta – poručuju iz ustanove, piše Večernji.

Najnovije

Još iz rubrike