Gzim Redžepi, osobni liječnik i prijatelj Milana Bandića bio je prvi koji je pokušao reanimacijom spasiti njegov život.
Jučer su njih dvoje proveli većinu dana zajedno. Družili su se, razgovarali. Oko 15 sati krenuli su prema Brezovici jer je Bandić obećao liječnicima i logopedima da će im skuhati fileke. Naime, u utorak je trebao otići na operativni zahvat glasnica u KBC Zagreb te im je obećao pripremiti jelo.
”Sa mojim kolegama, svojim doktorima i logopedima, obećao im je da će im skuhat fileke. On je to jučer napravio tijekom jutra. Rekao je da je kuhao četiri, pet sati”, objašnjava liječnik za Dnevnik Nove TV.
Razgovarali su o nadolazećoj operaciji, govorili su ”kako da mu poprave glasnice, da može bolje pjevat Gange nego ikad prije, ko i svi normalni ljudi, bili smo sretni, veseli. Nije bilo nikakav događaj koji bi upućivao na ovakvo akutno zbivanje”.
Redžepi je rekao da Bandić nije bio čovjek od žaljenja. Nije se žalio niti kada je imao veliku emboliju prije dvije godine, ”niti kada su ga tukli i napadali”.
U večernjim satima vratili su se u Zagreb, u Vrhovec. Sergej Ivanović ih je pozvao na druženje te su prihvatili poziv. ”Za vrijeme boravka gore priča o tome kako je proljeće rano krenulo, kako ima puno visibaba, uobičajena priča troje prijatelja, bez ikakvih poteškoća”, ispričao je Gzim Redžepi.
Oko 23 sata Bandić je bio žedan. ”Nije htio iz frižidera i pustio je vodu Sergej da curi. On se digao sa stolca po tu vodu, srušio se i nažalost ostao na podu. Ja sam započeo reanimaciju koju su kasnije nastavili kolege hitne pomoći, a i njima jedno veliko hvala na izrazito brzoj reakciji”, ispričao je.
Milanu Bandiću, nažalost, nije bilo pomoći. ”Ja kao njegov prijatelj sam izuzetno tužan i nesretan što sam baš ja trebao započeti reanimaciju”, izjavio je Redžepi i dodao da u životu nekada čovjek može birati, no on nije mogao. Odmah mu je priskočio u pomoć, a to bi, kaže, napravio svatko tko je normalan i ima malo ljudskosti u sebi.
Odlaskom Milana Bandića, Zagreb je ostao bez gradonačelnika. ”Zagreb je izgubio jednog velikog čovjeka, jednog vizionara”, rekao je te dodao da ”je trajao 20 godina i 20 godina možemo pričati o njemu”.
Redžepiju je vrlo važno da se razjasne određene špekulacije koje kruže danas. ”Ono što sam očekivao i zbog čega sam danas tužan kao čovjek i prijatelj je što minimum pažnje, minimum ljudskosti. Pusti čovjeka i njegovu obitelj i najbliže da u miru tuguju. Treba malo više poštivanja jedni drugih, malo više vjerovanja u istinu”, poručio je.
”Mi koji živimo u Zagrebu ćemo svakim danom imati jedan trenutak kako da se sjetimo velikog Milana”, zaključio je.
