0.2 C
Zagreb
Naslovnica Sport Srna o najbolnijim trenucima u karijeri: Tata je umro, ali dao sam...

Srna o najbolnijim trenucima u karijeri: Tata je umro, ali dao sam mu obećanje da ću igrati

U ljeto 2019. godine, u 37. godini života, odlučio je reći zbogom nogometu. Barem onom igračkom dijelu.

Odradio je sezonu u Cagliariju i oprostio se sa stilom. Kao jedan od najboljih desnih bekova kojeg je Hrvatska ikada imala. Darijo Srna (39) nije previše razmišljao o odmoru već je znao što će raditi nakon kraja karijere. Nije dvojio ni sekunde. Postao je pomoćni trener u svome voljenom Šahtaru, a ove sezone je u ulozi sportskog direktora.

Čovjek ovako bogate karijere, koji je igrao za Hajduk, Cagliari, Šahtar, gdje je postao legenda s 493 nastupa, uvijek je idealan sugovornik.

– Kad se rodite tamo gdje sam se ja rodio i kada postanete svjesni da je nogomet vaše osnovno zanimanje, imate dvije želje – prva je da zaigrate za Hajduk, a druga da obučete dres hrvatske reprezentacije. Ja bih mijenjao sve svoje klupske trofeje da sam mogao da budem sa momcima na Svjetskom prvenstvu 2018. Tolika je naša ljubav i naša zajednička snaga. Nekako sam uvijek promašio za dvije godine. Ušao sam u reprezentaciju dvije godine poslije trećeg mjesta u Francuskoj, oprostio sam se dvije godine prije srebrne medalje u Rusiji. Ali, nije mi žao. Ljudi moji, djeca sanjaju da zabilježe bar jedan nastup za svoju reprezentaciju, a ja sam 134 puta bio najsretniji čovjek na svetu. Od toga, preko 60 puta sa kapetanskom trakom, prvi među jednakima. Kada osjetite taj grb na grudima i čujete zvuke himne, ne postoji ljepši trenutak u životu – započeo je bivši kapetan hrvatske nogometne reprezentacije Darijo Srna (38) u autorskoj emisiji Nebojše Petrovića ‘Mojih TOP 11’.

Riječ je o video emisiji u kojoj proslavljeni nogometaši iz regije sastavljaju idealnu momčad od bivših suigrača i otkrivaju razne anegdote iz svojih karijera, a ovaj put je red došao na našeg legendarnog kapetana.

Prisjetio se Darijo nekih trenutaka koji su obilježili njegovu reprezentativnu karijeru u kojoj je zabio 22 gola u 134 utakmice, a 60 je puta momčad predvodio kao kapetan. Posljednji je susret u ‘kockastom’ dresu odigrao 25. lipnja 2016. godine kad je Hrvatska nakon produžetaka ispala od Portugala (0:1).

– Opet su to bili golovi iz penala ili slobodnih udaraca. Najdraži mi je onaj prvi, protiv Belgije u ožujku 2003., kada smo slavili sa 4-0. Dao sam i Australiji na Svjetskom prvenstvu 2006, ali nam nije pomogao da prođemo u drugi krug. Hrvatska je mala država, ali je fascinantno koliko smo jaki i sposobni i koliko sreće i veselja možemo donijeti našem narodu. Kao na SP-u 2018. – toliko si u jednu ruku sretan jer su napravili povijesni rezultat, a u drugu tužan jer nisi na terenu, da je nemoguće izbalansirati emocije. Ja se u dubini duše smatram dijelom te familije, proživljavao sam svaki njihov gol, svaki penal, aut, korner kao da sam ja tamo. I još mi je bilo gore jer nisam mogao pomoći – osvrnuo se Srna i na povijesno Svjetsko prvenstvo 2018. i srebrnu medalju hrvatske reprezentacije.

No, nešto što je obilježilo njegovu karijeru je svakako Europsko prvenstvo 2016. godine kad je Hrvatska mogla puno više od četvrtfinala. Njegove suze su na dva Europska prvenstva obišle svijet i izazvale bujicu emocija, a oba je puta protivnika bila Turska. Prve su suze bile one kobne 2008. kad su ‘vatreni’ nakon drame penala ispali u četvrtfinalu.

– U Beču mi je sudac Rosetti prišao poslije utakmice i što mi je mogao reći, nema utjehe. To je ono što u nogometu najviše boli, kad vidiš da si bolji, a onaj drugi slavi i veseli se. Veoma bolno iskustvo. Srećom, Turcima smo se osvetili dva puta poslije tih penala. Jednom u baražu za EURO 2012, kada sam namjestio dva gola u Istanbulu (Mandžukiću i Ćorluki) i u Parizu 2016. – rekao je Srna u spomenutoj emisiji pa se prijetio posebno emotivne utakmice u Francuskoj:

– Bila je to teška situacija za mene. Ta je utakmica bila posebna, a dogodilo se ono što se nažalost događa u životu, umro mi je otac. Skupio sam hrabrost i dao ocu obećanje da ću do kraja odigrati Europsko prvenstvo – rekao je Darijo.

Osvrnuo se i na neke svoje bivše suigrače poput Luke Modrića (35) i Marija Mandžukića (34) s kojima je dijelio svlačionicu reprezentacije, a osvojili su srebrnu medalju u Rusiji.

– ’Fenomeno’. I taj nadimak govori više od tisuću riječi. Tvrdim da je to najveći igrač svih vremena na našim prostorima. Mislim na cijelu regiju. U rangu sa Dejom Savićevićem, Piksijem Stojkovićem, Davorom Šukerom. Svaka čast svima, ali Luka je broj jedan. Ta glava, taj karakter. Osvajač Zlatne lopte, tri puta osvajač Lige prvaka, drugi sa Hrvatskom na Svjetskom prvenstvu. Znači, kapa do poda – rekao je Dario o Luki pa nastavio o Mandži.

– Čudo od igrača. Da nije takav kakav je, ne bi nikada napravio karijeru. To je jedan ‘fajter’ koji ne ’benda’ nikoga dva posto. Znači, njega na dan utakmice ne diraj, u svom filmu je, muzika. I meni samo kaže podbodi je na drugu stativu. Ako slučajno centriram na prvu, samo pratim njegovu reakciju, obavezno maše rukom i ljuti se. Dakle, podbodi mu je na drugu, da on skoči, da se nasloni na igrača i sve će biti super. On je napadač, ali je u isto vrijeme najbitniji igrač u obrani svoje ekipe. Šalili smo se uoči utakmice Cagliari – Juventus, pošto je želio igrati na desnoj strani, ja mu kažem ’onda nećeš vidjeti loptu’. I na kraju ga Allegri nije ni stavio u ekipu – rekao je bivši kapetan naše nogometne reprezentacije, prenose 24sata.

Najnovije

Još iz rubrike