Znanstveno vijeće za zaštitu prirode Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organiziralo je predavanje na temu Seizmotektonske značajke epicentralnih područja, koseizmičke deformacije na površini i seizmološka opažanja serija potresa kod Zagreba i Petrinje 2020./2021. koje je u obliku videokonferencije održao član suradnik HAZU seizmolog prof. dr. sc. Marijan Herak, redoviti profesor u trajnom zvanju na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
On je u svom predavanju opisao geodinamski okvir u kojem se na području Hrvatske događaju potresi, prostorni raspored seizmičnosti i glavne seizmogene izvore na području Hrvatske, s naglaskom na zagrebačko i petrinjsko epicentralno područje.
Opisao je i povijesnu i recentnu seizmičnost u ta dva područja, kao i mehanizme pomaka u žarištima glavnih i većih naknadnih potresa, te preliminarne lokacije žarišta tisuća zabilježenih naknadnih potresa.
Herak je iznio podatke da su na području Zagreba nakon razornog potresa 22. ožujka 2020. u razdoblju do 6. rujna zabilježena 2383 potresa bez obzira na magnitudu.
„Ako se zadrži ovako opadanje seizmičke aktivnosti, ona će se vratiti na prosječnu približno za tri do četiri godine, no nakon godinu dana te potrese ne bismo trebali ozbiljno doživljavati. Na području Petrinje je od 28. prosinca 2020. do 9. siječnja 2021. zabilježeno 2109 potresa i sadašnjim tempom seizmička aktivnost vratit će se na pozadinsku razinu za približno 45 godina. To međutim ne znači da ćemo se jako tresti sljedećih 45 godina, već se radi o tome da je to područje prije potresa bilo gotovo aseizmičko“, kazao je Herak, istaknuvši da je zbog toga petrinjski potres mogao biti iznenađenje, za razliku od zagrebačkog, budući da je Zagreb na seizmički vrlo aktivnom području.
Prema Herakovim riječima, ne postoji zavisnost potresa u Petrinji s onim u Zagrebu, ali da bi o tome trebalo ozbiljno razmisliti da je zagrebački potres bio jačine petrinjskog.
„Ne isključujem mogućnost da je jednostavno tektonski režim bio takav da je okinuo dva rasjeda koji su bili zreli za pucanje“, dodao je Herak.
Iznio je i podatke prema kojima na svjetskoj razini jaki potres u deset posto slučajeva prethodi još jačem potresu, kao što je bio slučaj u Petrinji, dok je prema Hrvatskom katalogu potresa takva preliminarno određena vjerojatnost između pet i deset posto, s time da svaki potres na neko vrijeme povećava potresnu opasnost na nekom mjestu. Spomenuo je i da je nakon potresa u Petrinji došlo do fokusiranja energije između Medvednice i Žumberačkog gorja, zbog čega je došlo do znatnih šteta na zgradama u Zaprešiću.
Marijan Herak je pojasnio da prognoziranje budućih potresa danas nije moguće jer se ni na koji način ne može izmjeriti deformacija stijena u budućem žarišnom području, i to na dubinama od 10 do 15 kilometara.
„No fundamentalni razlog je taj što su potresi fraktali, a njih karakterizira deterministički kaos, što znači da su uzrok i posljedica ne nužno povezani veličinom. Kod Petrinje je 28. prosinca rasjed počeo pucati i stao nakon jednog kilometra te uzrokovao potres magnitude pet stupnjeva. Da nije stao, ta bi pukotina nastavila dalje i prouzročila potres 6,3 stupnja. U trenutku pucanja rasjeda potres ne zna koja će mu biti magnituda, pa to ne mogu znati ni seizmolozi. No što bi bilo bitno bolje u Zagrebu da smo javili da za pola sata počinje potres? Ljudi bi u panici navalili i puno bi ih poginulo, a zgrade bi jednako stradale. Zadaća seizmologa nije predviđanje potresa nego upoznavanje potresa kako bi se u skladu s njihovim spoznajama gradile zgrade. Seizmolozi ne znaju hoće li se nakon jednog potresa dogoditi jači potres, jedino mogu dati odgovor na pitanje kolika je vjerojatnost da nakon nekog potresa uslijedi jači unutar sljedećih nekoliko dana. Na ovakvo pitanje odgovor postoji i daje ga statistička obrada dostupnih podataka u katalogu potresa“, kazao je Marijan Herak.
Spomenuo je i da u povijesti europske seizmologije gotovo da nema presedana da su se u nekom zemlji u jednoj godini dogodila dva razorna potresa, i to tijekom pandemije. Istaknuo je da su hrvatski seizmolozi u oba slučaja reagirali u skladu sa standardima i mogućnostima, za što su dobili pohvale i iz svijeta, te da će imati puno posla u sljedećim godinama, a možda i desetljećima zbog mnoštva prikupljenih podataka o oba potresa iz 2020. „Prikupljena znanja značit će da ćemo se moći bolje oduprijeti novim potresima“, zaključio je Herak, prenosi Ured za odnose s javnošću i medije HAZU.
