-2.4 C
Zagreb
Naslovnica Život i zabava Kakva je ovo država, sustav, birokracija, pravila? Ona je samo htjela živjeti...

Kakva je ovo država, sustav, birokracija, pravila? Ona je samo htjela živjeti pa je tražila pomoć, a svi su joj rekli NE! Sad je više nema

Jedna je žena imala problem. Imala je puno problema. Kucala je na sva moguća vrata i sva su joj ostala zatvorena. ”Ne, nazovite sutra, ne može, slučaj je u proceduri, znate pravila, zakon, bla bla bla bla…” Nitko joj nije pomogao. Sad joj se više i ne može pomoći jer je više nema, ali može se pomoći drugima, piše Dnevnik.hr

”Dijelim svoju priču u nadi da će potaknuti razgovor u društvu o stvarima o kojima predugo šutimo”, napisala je na kraju pisma u kojem je opisala što je sve prolazila u potrazi za rješenjem svojeg problema. Borila se s anksioznošću i depresijom, njegovala bolesnog oca, a ni poslodavac ni liječnica nisu joj pomogli. Napisala je pismo da ne bismo šutjeli, pa iako je o samoubojstvima teško i vrlo osjetljivo pisati, odlučili smo da nećemo šutjeti. Upravo zbog šutnje, zbog nebrige i birokracije jedan je život izgubljen.

U ovom tekstu neće se pisati o tome gdje su bili prijatelji, gdje su bile kolege, zašto netko nije vidio da joj treba pomoći. Ova je žena znala da joj pomoć treba i pokušala se spasiti. Ali svi su se oglušili. Poslodavac joj nije omogućio da radi od kuće, i to u doba kad pola države radi od kuće i većina njih vapi za povratkom u ured jer su se zaželjeli normalnog.

Potom je tražila liječničku pomoć. Psihijatra je trebala čekati četiri mjeseca. Imala je i ranije suicidalne misli, ali sustav je rekao da treba pričekati jer, znate liste čekanja, ovo ono. Pomoć joj je trebala odmah. Odmah – jer danas bi možda bila živa. Psihijatar joj je rekao da joj treba predah, uvidio je da joj nije dobro, ali liječnica nije vjerovala ni njoj ni nalazu psihijatra. Nije joj htjela otvoriti bolovanje. Nesretna se žena obratila HZZO-u, ali objasnili su joj da postoji pravilo da za promjenu liječnika mora čekati godinu dana. Godinu dana. Mora čekati. Jer to je pravilo. Ma daj! U međuvremenu dobili su njezino pismo koje ih je potreslo i u jednom danu riješili stvar, a o tome joj poslali pismo. Njezina odluka o odlasku stigla je prije pošte.

”Želim spasiti svoj život i prihvatila bih bilo kakvu pomoć da mi bude bolje, pa i bolničku, ali ruke su mi vezane bez pomoći liječnika obiteljske medicine”, napisala je u pismu koje je postalo oproštajno. ”Dovedena sam doslovno do ruba života. Sinoć sam si umalo oduzela život, ali još uvijek imam nadu da me moja lijepa, sveta zemlja Hrvatska neće iznevjeriti. Borac sam i boli me što na svakom koraku nailazim na prepreke kad god pokušavam ostvariti bilo kakvo ljudsko i građansko pravo koje mi kao državljanki ove zemlje ne bi smjelo biti uskraćeno. Svakodnevno sam žrtva tuđe nesposobnosti, lijenosti i podlosti i neefikasnog sustava koji nagrađuje samo podobne. Dosta mi je toga. Nemam se više kome obratiti za pomoć, sve institucije ove zemlje su me iznevjerile. Moje ljudsko dostojanstvo se svakodnevno gazi i tretirana sam gore od životinje”, opisivala je stanje u kojem se nalazi i objavila pismo. Da pomogne sebi. I drugima.

Je li liječnica odbila propisati bolovanje u strahu od kontrolora HZZO-a ili zato što joj je tako došlo ili iz nekog trećeg razloga tek se treba utvrditi? Žena iz naše priče nije čekala rješenje ,već je problem na sve moguće načine pokušala riješiti i još je pred papirom ogolila sebe do kraja, istresla sve te riječi, a onda je otišla. Na posao je morala jer kredit, računi, život… Da je otišla na bolovanje, sad je mogla čitati ovaj moj tekst (da bar nema ovoga teksta) i biti sretna što je možda pokrenula neke promjene, što je bar malo prodrmala i probudila sustav. Što će je netko čuti.

Sad samo ostaje nada da će ove retke pročitati oni koji su sustav, oni koji su birokracija, koji su administracija, koji su Vlada, zakon, služba… Oni koji mogu nešto promijeniti. Oni koji sjede u nekom zavodu pa se u ključnom trenutku ne jave na telefon, oni kojima je ”pravilnik o smjernicama o postupanju u ovom i onom slučaju” važniji od ljudskosti i empatije. Oni koji se slijepo drže pravila da se nešto ne može, oni koji će okrenuti glavu, spustiti pogled ili, eto, u Saboru dignuti ruku.

Ovoj ženi ni sustav, ni država, ni liječnica, ni nitko nije pomogao. Ali možemo pomoći drugima. Ne okrećimo glavu, ima još ljudi koje ne čujemo. A još su živi.

Ne ustručavajte se potražiti pomoć

Ako se vi ili netko vama blizak suočava s određenim psihološkim poteškoćama ili se jednostavno nalazite na životnom raskršću u potrazi da pravom odlukom, nemojte se nikad ustručavati i pitati za pomoć i razgovor. Donosimo vam nekoliko kontakata gdje možete porazgovarati s punim povjerenjem sa stručnjacima koji će vam sigurno pomoći:

Centar za krizna stanja i prevenciju suicida pri KBC-u Zagreb

Nazovite na telefon 01-2376-470 kad god vam zatreba pomoć od 0 do 24 sata, liječnici su uvijek spremni porazgovarati s vama i pomoći vam. U Centar za krizna stanja pri KBC Zagreb možete doći i bez najave i uputnice svakim danom između 8 i 20 sati.

Hrabri telefon

Ako ste maloljetno dijete ili roditelj koji se suočava s različitim odgojnim izazovima, možete se obratiti stručnjacima na Hrabrom telefonu.

Ako ste dijete, nazovite na besplatni broj 116-111.
A broj Hrabrog telefona za mame i tate je 0800-0800. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Psihološki centar TESA

Psihološki centar TESA udruga je koja već 25 godina daje besplatnu psihološku pomoć i podršku zdravom razvoju građana.

Nazovite na broj: 01/48 28 888 – radnim danom od 10 do 22 sata ili im se javite mailom za savjet: psiho.pomoc@tesa.hr

Najnovije

Još iz rubrike