Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je presudu u trećem stupnju kojom je odbio žalbu Hrvoja Domobrana Kneževića koji je krajem studenog 2015. u Modriču kod Zadra ubio svoju nevjenčanu suprugu Josipu Božić te je postala pravomoćna odluka kojom je osuđen na 25 godina zatvora zbog teškog ubojstva. Objavljeno je to u utorak na stranicama Vrhovnog suda.
Knežević je prvo u svibnju 2019. godine na zadarskom Županijskom sudu bio osuđen na 30 godina zatvora zbog ubojstva kojeg je počinio s 22 godine da bi mu Vrhovni sud u srpnju prošle godine “skinuo” pet godina smatrajući da je prvostupanjski sud više trebao cijeniti to da je optuženik samoinicijativno obavijestio policiju o tome što je učinio kao i da je tijekom postupka bio dosljedan u priznanju ubojstva te izražavanju žaljenja.
Osuđen je zbog ubojstva izvanbračne supruge na okrutan način. Nakon što su zajedno konzumirali drogu udarao je i bacao žrtvu te joj je zadao 39 rana po cijelom tijelu sa skalpelom, odvijačem, šilom i kuhinjskim nožem. Nesretna je djevojka, zaključili su sudovi, trpjela fizičke i psihičke boli visokog intenziteta i bezuspješno se pokušavala suprotstaviti. Koban je bio ubod u vrat zbog čega je žrtva iskrvarila i preminula.
Vrhovni je sud tada, preinačujući kaznu, naveo i da motiv ubojstva 21-godišnje Josipe, koja ničim nije doprinijela počinjenju kaznenog djela, nije razjašnjen. Također, mladić nije mogao objasniti zašto je ubio djevojku koju je volio i da je u vrijeme ubojstva bio bitno smanjeno ubrojiv.
U kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana uhićenja pa nadalje te mu je izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti u okviru zatvorskog sustava.
Protiv te odluke o 25 godina zatvora žalio se i 25-godišnjak, ali i njegova majka zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
U žalbama su, uz ostalo, tvrdili i da nije bilo dokaza, posebno ne za zaključak da je ubojstvo počinjeno na okrutan način jer da takav neosnovan stav suda drugog stupnja ne proizlazi ni iz jednog provedenog dokaza.
Tvrdili su da psihijatrijski vještaci nisu u dovoljnoj mjeri uzeli u obzir analgetičko djelovanje droge kod žrtve, a to da je zasigurno imalo utjecaj na svijest žrtve i njezin osjet na bolove prilikom ozljeđivanja. Osim toga, istaknuli su i da su sudovi pogrešno utvrdili da je optuženik žrtvu ozlijedio nožem, jer na nožu nisu pronađeni nikakvi tragovi žrtve.
– Nisu u pravu žalitelji kada ističu da u konkretnom slučaju nije bilo dokaza na temelju kojih sud drugog stupnja zaključuje da je optuženik kazneno djelo ubojstva počinio na okrutan način. Naime, drugostupanjski sud pravilno zaključuje, i to na temelju nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka, da su kod žrtve utvrđene 24 plitke rane na glavi i vratu, te 14 rana na rukama i jedna na nozi i da su sve te rane nastale za života.
Ozljeđivanje je u konkretnom slučaju završilo zadnjom smrtonosnom reznom ranom na vratu, a tome je prethodilo aktivno kretanje i djelovanje žrtve. Nadalje, obrambene ozljede na šakama i podlakticama govore o pružanju aktivnog otpora počinitelju, što svakako zahtijeva svijest žrtve, pri čemu na žrtvi nisu nađene ozljede koje bi uvjetovale gubitak ili poremećaj svijesti.
Konačno iz navedenog vještačenja, drugostupanjski sud s pravom zaključuje kako su ubodne i rezne rane koja je zadobila pokojna oštećena nanesene „bockanjem“ ili „reckanjem“, te da glavnina boli koju žrtva pritom osjeća nastaje uslijed ozljede kože koja je vrlo gusto inervirano tkivo, obilno opskrbljeno živčanim vlaknima koja služe za osjet bola.
Iz tog vještačkog nalaza zaključno proizlazi, a drugostupanjski sud i prema ocjeni ovog suda trećeg stupnja, ispravno nalazi da se u konkretnom slučaju radilo o velikom opsegu bolova i straha koji su kod žrtve trajali izvjesno razdoblje te su ti bolovi, strah i patnje kod žrtve u značajnijoj mjeri premašili opseg boli koji prati većinu usmrćivanja.
Nedvojbeno je osnovan zaključak drugostupanjskog suda da su bolovi i patnje kod žrtve bili intenzivni te da oni su trajali izvjesno razdoblje, a to je, prema ocjeni ovog suda trećeg stupnja, dovoljno za zaključak da se radi o kvalificiranom ubojstvu, odnosno teškom ubojstvu na okrutan način – obrazložili su, među ostalim, članovi trećestupanjskog vijeća Vrhovnog suda.
Potvrđivanje ovih 25 godina zatvora obrazložili su time da je prethodna odluka Vrhovnog suda u odluci o kazni primjerena ličnosti optuženika i svim okolnostima počinjenog kaznenog djela. Pravilno je, kao olakotna okolnost cijenjena njegova mladost u vrijeme ubojstva te da je sam obavijestio policiju da je počinio kazneno djelo.
– U vrijeme počinjenja djela bio je bitno smanjeno ubrojiv. Ponašanjem tijekom postupka izrazio je određeni stupanj žaljenja zbog počinjenog kaznenog djela i bio je dosljedan u priznanju da je žrtvi oduzeo život. Djelo je počinio pod odlučujućim djelovanjem sredstava ovisnosti, a utvrđen je poremećaj osobnosti te elementi agresivnosti.
Nakon počinjenja djela bio je u depresiji te je pokušao samoubojstvo. Otegotno je što je na surov i okrutan način oduzeo život jednoj mladoj osobi, koja ničim nije doprinijela počinjenju kaznenog djela. Ova kazna treba utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, a svim građanima pokazati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Osim toga, pojačat će se povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava – obrazložili su s Vrhovnog suda, piše Slobodna Dalmacija.
