Najveći problem je što sadržaj te Strategije i dalje ne nudi jasnu sliku što su ključni prioriteti Hrvatske i gdje doista vidimo Hrvatsku za idućih 10 godina. Dojam je da se u konačnici „od šume ne vidi stabla“. U pokušaju da se u Strategiji ponudi sve u smislu onog što Europska unija definira kroz svoje ključne prioritete izgubilo se ono ključno – jasno određeni prioriteti Hrvatske za idućih 10 godina, drži Siniša Hajdaš Dončić, piše SDP o danas u Saboru predstavljenoj Strategiji nacionalnog razvoja, što prenosimo skupa s didaskalijama.
Strateški ciljevi Nacionalne razvoje strategije trebali bi počivati na ne više od četiri jasno definirane ključne pretpostavke ili bolje rečeno cilja vodeći se prije svega nacionalnim interesima. Strategija bi trebala počivati na paralelnim reformama i manjem broju prioriteta, koji su definirani prema važnosti, kao i horizontalno povezanim razvojnim smjerovima. NRS ne adresira ključne političko – ekonomske probleme s kojim je suočena država i javni sektor (netransparentnost, ekstraktivne institucije, korupcija, klijentelizam i ortački kapitalizam), što su i temeljeni razlozi hrvatskog zaostajanja za zemljama CEE., kao što ni ne naglašava važnost stvaranja kvalitetnih životnih uvjeta, koji se temelje na klimatskoj neutralnosti do 2050 godine. Sama je NRS i obilježje crony kapitalizma, bezobrazno je skupa i rađena na netransparentni način. Problem su i definirani ciljevi. NRS prepoznaje 23 cilja, neki su opisni, a za većinu se iznose njihove konačne, ciljane vrijednosti za 2030.godinu. Nije objašnjeno kako su određene vrijednosti ciljanih veličina, a moramo istaknuti i činjenicu da nije određen međusobni odnos između ciljeva.
Priprema nove Nacionalne razvojne strategije za sljedeće desetljeće bila je prilika za zagovaranje novog zajedničkog temelja – platforme i novog društvenog ugovora koji počivaju na konstruktivnom dijalogu među svim dionicima društva. Hrvatskoj su sada potrebni novi razvojni ciljevi koji će voditi društvo kroz sljedeće desetljeće. Priprema NRS-a trebala je biti ujedno i polazišna točka za stvaranje nove zajedničke vizije i novog društvenog konsenzusa o tome kakvu budućnost želimo za sebe, te kojim promjenama i ulaganjima to možemo ostvariti. To se nažalost nije ostvarilo, a od razloga možemo izdvojiti i istaknuti:
Cijela strategija puna je osnovnih pogreška pri ekonomskom zaključivanju (Samuelson) (greška poopćavanja, greške subjektivnost i vođenje postulatom ceteris-paribus).
Cijeli proces oko Strategije kasni, osobito zbog činjenice da izradu i usvajanje Strategije prati paralelno rad na ključnim dokumentima za apsorpciju EU sredstava, kako iz ESI fondova tako i iz programa Next Generation.
Proces izrade NRS 2030 bio je poprilično netransparentan i izrazito skup. Ne zna se tko stvarno stoji iza izrade tog dokumenta, niti je jasno u što je zapravo utrošeno 32 milijuna kuna ugovorenih za „savjetovanje“ sa Svjetskom bankom.
Kontradiktorne su informacije o stvarnim izvođačima na izradi Strategije. Nije jasno što je bio posao Svjetske banke za 32 milijuna kuna. „najupečatljiviji“ je dio cijelog procesa. Svaka do 140-tak stranica ovog dokumenta koštala je 230.000 kuna.
Za usporedbu, jedan hrvatskih umirovljenik s prosječnom mirovinom bi mogao 7-8 godina primati mirovinu iz iznosa kojim je plaćena jedna jedina stranica tog improviziranog, „na vrat-na nos“ sklepanog dokumenta. Jedna riječ vrijedi 700 kuna, a to je 7 kg hobotnice ili 7 kg teletine (politička izjava, možete je koristiti u individualnoj raspravi), piše SDP.
Ovdje se javlja i pitanje Martine Dalić. Prema javno dostupnim informacijama, Svjetska banka je bila zadužena za „proces savjetovanja“. Međutim, tko je stvarno odradio posao, tko su ugovorni podizvođači, tko je radio podloge za strategiju, jesu li to radili država tijela: ministarstva i agencije – sve su to pitanja na koja nema jasnog odgovora. Podsjećam da je u zadnjim danima, bolje rečeno satima finalizacije Strategije sudjelovao sam Premijer i njegov ured – čista improvizacija i intervencija, kako bi se javnosti ponudilo „bilo što“ zbog činjenice da se s izradom NRS kasni.
U svakom slučaju, zanimljivo bi bilo vidjeti kome je Svjetska banka delegirala poslove i koliko je platila za izradu pojedinih dijelova te strategije. Javnost ima pravo da zna kako se troši javni novac. Dakle, jasno je da je cijeli proces izrade Strategije bio jako netransparentan.
Cijeli proces ukazuje da se u izradi Strategije u potpunosti zaobišlo temeljno načelo PARTNERSTVA. Naime, uz nadležna tijela, u procesu izrade programskih dokumenata sudjeluju i predstavnici partnera kroz osiguravanje kontinuiteta u ostvarivanju partnerstva i potpunu implementaciju partnerskog načela. Partnerstvo se osigurava najmanje s predstavnicima nadležnih regionalnih, lokalnih, gradskih i drugih javnih tijela, gospodarskih i socijalnih partnera te tijela koja predstavljaju civilno društvo, kao što su partneri iz područja zaštite okoliša, nevladine organizacije i tijela odgovorna za promicanje socijalne uključenosti, jednakosti među spolovima i nediskriminacije, uključujući i tijela koja predstavljaju lokalne akcijske skupine. Osim organiziranja inicijalnih razgovora u okviru partnerskih skupina, finalni proces izrade Strategije odvijao se bez prisustva predstavnika partnerskih skupina iz javnog, gospodarskog i drugih područja života.
Cijela strategija je puna ispraznih rečenica i najblaže rečeno čudnih tvrdnji. Izdvojio bih jednu: “Pametnim upravljanjem resursima, učinkovitijim povezivanjem i mobilnošću, razvojem komunalne, poduzetničke, prometne i socijalne infrastrukture i njima pripadajućih usluga te razvojem koncepta pametnih sela i poticanjem razvoja lokalnog gospodarstva smanjit će se depopulacijski procesi te potaknuti društveno-gospodarski razvoj potpomognutih brdsko-planinskih područja” (str. 111).
Zabrinjava i potpuno neambiciozan, gotovo kukavički definiran prosječan gospodarski rast do 2030. godine, od 3% što je, prema autorima NRS, dovoljno da se ostvare ciljevi konvergencije dohotka do razine od 75% prosjeka EU. Empirijski to nije ostvarivo, s obzirom na to da su u prethodnom razdoblju komparirane zemlje EU 27 bilježile veći gospodarski rast. Nije moguće da će se bez snažnog zaokreta u ekonomskoj politici, što ova NRS ne nudi, dostići 75% europskog prosjeka, već će se nažalost, razvojne razlike i povećati. Ako ne poboljša svoj potencijal održivog rasta uključivši i puno širu komponentu razvoja Hrvatskoj će trebati desetljeća, da dosegne trenutnu razinu životnog standarda najrazvijenijih zemalja EU-a ili čak naših susjednih zemalja u Srednjoj i Istočnoj Europi. Na primjer, ako bi gospodarstvo raslo stopom rasta od 3 posto, kako je zabilježeno u razdoblju od 2015. do 2017. godine, Hrvatskoj bi trebalo čitavo desetljeće da dosegne trenutni životni standard Slovenije, piše SDP.
