Belgijska ovčarka Alis, pas licenciran za spašavanje ljudskih života, boravila je u potresom pogođenim područjima kako bi pomagala izvlačiti unesrećene. O njenim sposobnostima pisano je već nekoliko članaka, a znali su je svi vatrogasci njenog dobrovoljnog vatrogasnog društva Slano. Baš ondje, u Slanom, u naselju između Neuma i Dubrovnika, Alis je otrovana.
Provodila je obične dane u svojoj psećoj i ljudskoj obitelji, kod vatrogasca DVD-a Slano, Srđana Botice. S njim je bila većinu života:
– Ne mogu uprijeti prstom reć da je netko namjerno otrovao, ja to ne želim ni promisliti, ali evo, nje više nema, a netko je bacio otrov. Šta je htio trovat, lisice? Mačke nije jer je bio jaki otrov, ona je meni na rukama umrla, sinoć krepala, krv iz usta, sve… – priča Srđan teško uzdišući. Ujutro je povratila, dao joj je ugljen, a onda je i to izbacila.
– išli smo onda s njom vanka. Imamo još tri psa. Kad smo uzeli povodce, kao i uvijek prva je skočila. Ali vidio sam da je bila čudna. Takvo nešto da se dogodi, da je tako nestala… – očajan je vatrogasac. Trebao je Alis danas voditi u veterinara ako nastavi povraćati.
– To je počelo odjednom, spavala je s mojim malim na kauču i onda je sišla, zavukla se ispod, sišla da ne umre na kauču, da ne povraća. Izvukao sam je vanka, probao oživljavati, ma kakvi, jezik izbacila i… – govori Srđan još pod dojmom. Ne zna, kaže, gdje je mogla uzeti otrov. Šetali su kao i uvijek na istoj ruti, od kuće do kampa.
– Govore svi, “evo pet dana nakon što je izašla reportaža o njoj kao o spasilačkom psu – nje nema”, ja ne mogu reći da je ona otrovana, ali otrov je pojela. Svi ostali psi su mi u redu – dodaje Botica.
Alis je bila stara tri godine i dva mjeseca. Bila je mladi potražni pas. Prošla je sve treninge, licence i testove s najboljim ocjenama.
S DVD-om Slano boravila je i u Petrinji:
– Išli smo tamo navečer, dočekali jutro, izašli na teren. Imali smo par dojava za koje se ispostavilo da su bile pogrešne i to je bilo to.
Ma to je pas bio kojeg je voljelo cijelo selo. Barem sam mislio tako. I tu je škola blizu, igrala se s djecom – usput će Srđan pa priča kako je uopće Alis došla u njegov dom i DVD Slano.
– Četiri mjeseca je bila zatvorena u boksu i ja sam je uzeo, spasio. Nju je prodao čovjek koji se bavi profesionalno psima, ali kupci su je vratili nakon par mjeseci jer nisu mogli s njom, bila je previše pozitivno luda, hiperaktivna. On je u to vrijeme pripremao nizozemske ovčare za austrijsku policiju. Iskreno mi je rekao, “imam psa, četiri mjeseca je u boksu i nemam joj se kad posvetiti, pre luda je i nije za svakoga. Ako je uspiješ isporavit bit će ti vrhunski pas” i ja govorim – dolazim po nju.
U Slanom je prvi put vidjela more. Zaletjela se i skočila. To što je ona mogla ja u životu nisam vidio, samo šta nije govorila. To je čudo od psa. Mi doma smo u šoku. Ne možemo vjerovati. Gdje god pođem, izvedem druge pse, nešto me na nju podsjeća. Vidim njen štap, lopticu. Kod mene je bila dvije i pol godine. Bila je luda, proždrljiva, a i ljubomorna. Ja ležim na kauču dođe žena legne kraj mene ona se zaleti među nas odgurne nju šapama, totalna drama. Uh… – shrvano će Botica.
Razgovaralo se i s Ivom Franušićem, predsjednikom Vatrogasne zajednice Dubrovačko-neretvanske županije. I on za Alis ima samo rijeći hvale:
– To je bio licencirani pas Hrvatske vatrogasne zajednice, prošao sve obuke. Ovo je bila druga godina da je dobila licencu. Oni se svake godine licenciraju, isto kao tehnički od auta. Mlada je bila. Sve se ovo dogodilo sinoć, mladić koji je zadužen za nju u šoku je, još uvijek plače, ko da je član obitelji, ma još i gore. Sinoć se tako dogodilo, povraćala je krv, pokušavali su je spasiti, nisu uspjeli. Ne znam kakav je otrov u pitanju, ne mogu reć. Kažu da otrov za štakore ima nešto što odbija pse, pa tako da ne znamo. To što je pojela gadno je odmah djelovalo – kaže Franušić, pišu 24sata.
