Bosna i Hercegovina istodobno može biti i daytonska i građanska država – ta dva koncepta se ne isključuju, već su komplementarni te se nadopunjuju.
Ravnopravnost triju konstitutivnih naroda ni po čemu ne smije isključivati ravnopravnost svih ostalih građana, ali ni ravnopravnost svih ostalih građana ne smije relativizirati ravnopravnost triju konstitutivnih naroda u BiH.
Ta dilema – građanska ili nacionalna BiH – umjetna je, glasi objašnjenje i reakcija domaćih diplomatskih izvora na pismo koje je bivši predsjednik Stjepan Mesić, prema pisanju Nacionala, poslao novoizabranom predsjedniku SAD-a Joeu Bidenu s prijedlogom kako BiH ustrojiti po građanskom, a ne po nacionalnom principu.
Kad se govori o daytonskoj BiH, za koju neki smatraju da ne zadovoljava standarde zapadnih demokracija, treba istaknuti da mnoge najrazvijenije svjetske demokracije imaju specifična rješenja iz posebnih povijesnih i sadržajnih koncepata koja bi, pod povećalom pravnog purizma, s vremenskim odmakom možda bila upitna.
Primjerice, američki ustav propisuje da predsjednik mora biti rođen u SAD-u, dok u Belgiji postoji ravnomjerna kvota Flamanaca i Valonaca. Hrvatskoj je u strateškom interesu da BiH postane funkcionalna država jer visoka funkcionalnost nije samo pitanje političkog uređenja, već i uređivanje svakodnevnih situacija, od upravljanja migracijama, kontrole granica te gospodarske suradnje. Što je država učinkovitija, to je bolje njezinim susjedima jer se neučinkovitost kapilarno prelijeva kroz granicu.
Ono što vrlo često nepravedno ostane u sjeni rasprave o binarnoj prirodi uređenja BiH, činjenica je da ta država ima plan puta da postane država kandidatkinja za EU, ne samo zbog važnosti za pozitivnije ozračje ili simboličnu perspektivu mladih, već i zato što po novoj metodologiji države kandidatkinje, doduše uz teže pregovaranje, imaju na raspolaganju novac iz fondova EU, a prijašnje kandidatkinje nisu ga imale.
Hrvatska će, ponavljaju sugovornici, biti najveći odvjetnik BiH da dođe do statusa kandidata, ali to nije politička odluka, kriteriji su formulirani u 14 točaka Europske komisije koje BiH mora ispuniti. Što se tiče izbornog zakona, tu je situacija – barem formalno – relativno jasna.
Parlamentarni izbori su 2022., što znači da se zakon mora promijeniti ove godine jer u izbornoj godini se to ne radi. Hrvatskoj je stoga cilj u prvih pet mjeseci ove godine potaknuti promjene izbornog zakona, no to, naravno, moraju odraditi u BiH. I izbori u Mostaru, prvi nakon 12 godina, uz različite komentare ishoda, demokratski su korak dalje, ali i rezultat dogovora hrvatske i bošnjačke strane.
Dio tog dogovora je također uključio početak razgovora na izmjeni izbornog zakona i Hrvatska smatra da postoje svi uvjeti i elementi da se to i učini. Promjena izbornog zakona nije sama sebi svrha, nego joj je cilj dodatna politička stabilizacija, omogućavanje više i čvršće suradnje političkih partnera iz triju konstitutivnih naroda i povećanje ukupne funkcionalnosti.
Hrvatska stalno podsjeća i napominje da dogovor o promjeni postoji, da su dogovor i provedba izbora u Mostaru dio šireg dogovora, vremena ima dovoljno, ali se ono ne smije gubiti. Ukratko, sad je vrijeme da se iz deklaratornog i načelnog uđe u provedbenu fazu jer tako diktira kalendar. Hrvatska, naravno, neće BiH pisati zakon, ali će stalnim diplomatskim i političkim dijalogom, podsjećanjem i uvjeravanjem ukazivati koliko je to važno za BiH, za njezinu učinkovitost i primarno za mogućnost dobivanja statusa kandidata.
– Mi to sve stavljamo u kontekst ukupnih odnosa s EU, statusa kandidata i činjenice da smo jedina zemlja EU koja ima granicu s BiH i nitko u EU nema veći interes za dobru, stabilnu i učinkovitu BiH od nas – kažu sugovornici, piše Večernji.
