Trenutna tuga
Tuga je osjećaj poznat svim ljudima, a jedna od najčešćih je ona trenutna i kratkotrajna. Javlja se u malo intenzivnijem obliku razočaranja te uzrokuje negativne misli, bol i pesimizam. Ipak, događaji koji su je prouzročili nemaju tako velik značaj za život pojedinca, pa takva tuga prolazi u jednom ili nekoliko dana.
Prikrivena tuga
Ponekad pojedinac ne pokazuje znakove tuge jer stavlja tuđe potrebe ispred svojih, trudi se prikazati jačima nego što jest ili pak misli ako počne otvoreno tugovati – da će se slomiti. Najčešći primjer je tuga nakon gubitka supružnika, koja se ne pokazuje u svojoj punoj snazi jer se posvećuje djeci.
Tuga u iščekivanju
Osjećaj gubitka nije stvaran jer do njega još nije došlo, ali je vrlo vjerojatno da će se dogoditi – primjerice iščekivanje smrti bližnjih uslijed dugih i teških bolesti. Ona se često miješa s osjećajima nade i histerije, ali je način prilagođavanja na gubitak i psihička priprema koja nastupa kao obrambeni mehanizam.
Traumatska tuga
Uzrok ovakve vrste tuge je iznenadni događaj, koji uz sebe veže jaku povrijeđenost, razočaranje i osjećaj bespomoćnosti. Što je trauma bila veća, to je tuga intenzivnija, a psiholozi naglašavaju kako je upravo potiskivanje ovakve vrste tuge opasno kao okidač psihičkih poremećaja.
Kronična tuga
Za neke je ljude tuga tako intenzivna da i mjesecima nakon velikog gubitka ne osjećaju nikakvo poboljšanje. Zbog toga teško nastavljaju sa svojim životom i svakodnevnim aktivnostima, a dolazi i do zanemarivanja drugih ljudi u svom okruženju. Kronična tuga najčešće je povezana s nastankom depresije, pa je najbolje obratiti se stručnjaku.
Odgođena tuga
Ova vrsta tuge nastupa kao posljedična reakcija nakon nesretnog događaja ili gubitka. Pojedinac je u tolikom stanju šoka da ne može pojmiti što se zapravo dogodilo. To je također jedan od obrambenih mehanizama u kojem ignoriranje događaja i samozavaravanje omogućuje da se prežive prvi dani. Ipak, nakon što se pojavi, odgođena tuga jednako je intenzivna.
Obespravljena tuga
U većini tužnih iskustava, drugi priznaju naš gubitak, što ljudima daje osjećaj sigurnosti i podrške. No, kod obespravljene tuge ona prolazi nezapaženo ili se ne priznaje od strane drugih, jer onaj koji tuguje naizgled “nema pravo na to” ili prešućuje gubitak. Dobar primjer je ljubavnica koja oplakuje ljubavnika, bol nakon pobačaja, neuspjele umjetne oplodnje ili dijagnoza bolesti koje se smatra tabuom – poput HIV-a, prenose 24sata.
