Obitelji s 12 djece stigla kućica: Djeca su presretna! Svatko će imati kutak

Stjepan Prašnjak iz mjesta Strašnik, koje je izrazito stradalo u potresu, govorio je za N1 o svojim dojmovima dok su radnici montirali upravo pristiglu kuću.

“To je za moju obitelj, za moju djecu”, govorio je Prašnjak, rekavši da je presretan.

“Kad se samo sjetim one noći, prve nakon udara, kad smo spavali u šatoru i još mnoštvo noći”, sređivao je dojmove Prašnjak, otkrivajući svoje dotadašnje brige oko najavljivanog snijega uskoro u tom kraju:

“Djeca su, mogu reći, presretna. Od večeras će svatko imati taj mali mirni kutak kao mali miš kad neku rupicu iskopa ili mu netko donese malo slame ili nečega i on je prezadovoljan. Tako i mi.”

Znači, bit će svoji pod svojim krovom?

“Tako je. Da. Kakav takav, svoj krov nad glavom.”

Reportera je zanimalo kakve je probleme imao sa statičarima prvog dana nakon potresa.

“Nisam se slagao s njihovim objašnjenjem. Mi smo mogli odmah tu večer ući u tu kuću, spavati i tako dalje. Ja sam to odbio”, prepričavao je:

“Rekao sam mu, ispričavam se njegovoj obitelji ako je ima, da dovede ovdje svoju obitelj, svoju djecu, svoju ženu i osobno on, ili neka sam ode unutra u prostorije i neka dočeka prvi potres. Slučajno, taj isti dan navečer oko pola devet, dvadeset do devet, kao i danas, kuća se počela tresti i raspadala se, u fazi je raspadanja.”

S drugim statičarem bilo je sve drugačije:

“Sad, prije neki dan, došao je stariji, ozbiljan gospodin… vidio sam da nije jutros rođen, da ima jako veliko iskustvo, i rekao mi je: ‘Smirite se. U kuću ne smijete, privremena zabrana korištenja do daljnjega, dok ne prođu sva vještačenja.’ Sinoć je bubnulo u šest sati i tri munute, išao sam ruke oprati, nekog jarca pojesti, jer jedem jednom svaka 24 sata, ubacim kruha u usta, a kuća ziba li ziba. Rekoh, sad je gotovo, sad će se na mene strovaliti, pa ako mi je takva sudbina…”

Reporter je podsjetio na prilog HTV-ovog novinara Ive Lončara iz 1998. u kojem je prikazana Prašnjakova izjava u kojoj upozorava na potres:

“Pa znate što, vrijeme je pokazalo sve. Tada su me neki htjeli, nažalost nema nekih živih, bili su mi zamjerili što sam to rekao. Nisam to sam rekao, rekli su i mještani tog sela, budući stanovnici tih kuća.”

Kako bilo, sad imaju siguran smještaj:

To je velika utjeha, nismo mi, hvala dragom Bogu, ostali sami. Uvijek je bilo i bit će dobrih ljudi.”

Otvorio se i rekao da mu je izvjesna osoba nedavno prigovorila zbog tolike obitelji:

“Zlonamjerno mi je rekao da što će mi tolika djeca, u vulgarnom smjeru. Nije se on zamjerio meni, zamjerio se on sebi. Sutrašnjica počiva na mladosti. A supruga i ja činimo sve da ta djeca sutra postanu ljudi, da budu što bolji društvu.”

Facebook Komentari